(FOTO) Pulska dizajnerica vrtova Iva Tominović Matas: "Priroda ne treba naše zgrade, ali naše zgrade trebaju prirodu, ako u njima planiramo ostati ljudi"

Istra se, osim prostorno-planski i građevinski, uništava i hortikulturno.

Zelenilo se nemilice reže, većina urbanih vila identična je i umjesto u Istru mogla bi se smjestiti u bilo koju drugu turističku destinaciju. I dok se interijeru još i pridaje pažnja, vanjski dio ostaje nevoljen; sterilni travnjak, pokoja maslina i eventualno lavanda. Ne promišlja se dovoljno da je upravo vanjski prostor dio u kojem će ljudi, pa tako i turisti ljeti najviše boraviti, da je on produženi dnevni boravak koji dodaje vrijednost cijeloj nekretnini. 

Na važnost krajobrazne arhitekture upozorava Iva Tominović Matas, specijalizirana vrtna dizajnerica i vlasnica garden design studija GreenHypnotic sa sjedištem u Puli, koja je diplomirala na prestižnoj KLC School of Design u Londonu i radila s renomiranim vrtnim dizajnerima u Velikoj Britaniji.

Članica je Royal Horticultural Society i 2010. nagrađena nagradom struke za najbolji dizajnirani vrt u 3D kreaciji. Pisala je za časopis Pleasure i  ApartmanPlus, a trenutno piše za Croatians onlines iz New Yorka.

Od Uljanikove ekonomistice do dizajnerice vrtova

Ova, rođena Lovranka, po struci diplomirana ekonomistica, u Puli, a potom Premanturi živi posljednjih 25 godina. Gotovo je deset godina radila u brodogradilištu Uljanik, a onda - poželjevši promjenu - hrabro odlučila na ogroman zaokret u karijeri.

- Nije do toga da nisam voljela ekonomiju, volim je i dalje. No oduvijek sam voljela i vrtove, prirodu. Kao mala uvijek sam bila s mamom u vrtu, a kada sam se doselila u Pulu na zgradi sam krovnu terasu odmah preuredila u zelenu oazu. Jednog dana sam se zapitala hoću li kako nonica od 82 godine za nečim žaliti i shvatila da ne želim mirovinu dočekati među papirima i brojkama nego među biljem, priča nam Iva.

Istražujući gdje bih se mogla školovati za "garden design" došla je do spoznaje da joj ništa u Istri, ali ni šire, ne nudi ono što želi: ovdje se moglo studirati nešto hortikulture, učiti o maslinama, no ne i ono što si je ona zamislila.

- I gdje sam onda otišla nego u Englesku, kod najboljih stručnjaka. Uspjela sam upisati KLC školu dizajna u Londonu i, iako mi je bilo iznimno teško, završila studij kao jedina strankinja, prisjeća se Iva. Priznaje da prvih pola godina gotovo nije spavala jer je morala usvojiti jako puno znanja kojeg to tada nije imala; od tehničkog crtanja do engleskih stručnih izraza.

Na pitanje kako to da se odlučila vratiti veli da ju je u Puli čekao dečko, sadašnji suprug, pa ju je srce vuklo nazad.

Pionirka u branši dizajnera eksterijera

- Danas, kad razmišljam, žao mi je što možda jedno vrijeme nisam ostala i poduzetništvo izbrusila uz velike stručnjake u tom području, bilo mi mi lakše. Ovdje je put bio trnovit i mukotrpan jer sam kao poduzetnica otvorila posve novu nišu i najprije educirala ljude čime se to ja uopće bavim, veli nam.

Na pitanje koliko ljudi danas shvaćaju potrebu uređenja i eksterijera navodi da se na edukaciji treba još puno raditi, no situacija ipak ide na bolje.

Problem u poslovanju, priznaje nam, stvara poslovno okruženje u kojem je normalno da "svatko zna sve i svatko radi sve", a neznanje se, upozorava, najskuplje plaća.

Primjer projekta uređenja

Navodi kako većina ljudi vanjski prostor uređuje stihijski pa na kraju ne bude zadovoljna njima, čime se gubi na kvaliteti života i cjelokupnoj vrijednosti nekretnine.

- Sade se biljne vrste koje nisu za naše uvjete, griješi o odabiru stabala, kupuje se vrtna garnitura samo zato jer je ta "na akciji".

Uređenje bez plana najgore je uređenje, navodi nam dodajući da je ona ta koja, kao stručnjak, nije samo dizajner nego i edukator te u klijentu vidi partnera. Ona je ta koja pritom mora procijeniti što on doista želi, što mu odgovara, ali i koliko vremena će imati da to što je dobio kasnije održava. Inače će cijelo uređenje propasti.

Klijentima često otvorim oči

Žao joj je, veli, i što je mnogi u poslove uređenja zapravo uključuju prekasno, misleći da se ona brine isključivo o zelenim površinama i da je to nešto što dolazi "na samom kraju". Istina je, dodaje, da sve treba ukomponirati na način da se stopi s prirodom, od bazena do parkirališta.

Njezin je posao, naglašava, gledati cjelokupan krajobraz nekog objekta, ne misleći pritom samo o estetici nego i o funkcionalnosti istog prostora.

- Moj je posao da, baš poput krojača, ljudima skrojim vanjski životni prostor po mjeri: da im objasnim zašto im nešto treba, a nešto ne, i da u konačnici dobiju vrtove koji opstaju, veli te nastavlja;

- Znate, klijentima treba stručna osoba, osoba koja ima znanja da im nekada otvori oči i pokaže im što zapravo trebaju. Najlakše ih je samo slijepo poslušati, oko parcele dignuti zid i donijeti kraj bazena tri tegle s palmama, ali ja to tako ne radim.

Uporna sam, ponekad i tvrdoglava, da im otvorim oči i pokažem bolje varijante, priča nam ova dizajnerica te kao primjer navodi klijenta koji je u malom istarskom selu svoju parcelu na kojoj je bila kuća za odmor htio okružiti visokim zidom.

Sve počinje skicom

- Nakon malo nagovaranje uspjela mu je prenijeti svoju viziju da umjesto zida parcelu okružimo lješnjacima. Zadovoljan je bio on, zadovoljni su bili mještani, a na kraju je investicija bila još i financijski povoljnija. 

Razgovarajući o novim zgradama koje sve više guše Pulu, ali i ostale istarske gradove, o tome kako je oko nas sve više betona, a manje zelenila Iva progovora gotovo proročanski:

- Priroda ne treba naše zgrade, ali naše zgrade trebaju prirodu, ako u njima planiramo ostati ljudi.

Cilj je arhitektura koja diše zajedno s prirodom

Zelenilo, nastavlja, nije dodatak. Nije naknadna misao. Ono je strukturni element prostora, jednako važan kao i fasada, svjetlost, orijentacija.

- Cilj nam je arhitektura koja diše zajedno s prirodom. Visoka stabla pažljivo pozicionirana ispred suvremenog pročelja ne samo da ublažavaju vizualnu masu zgrade, već stvaraju mikroklimu, hlade prostor i donose život u svaki kadar.

Kao garden dizajnerica, nažalost, godinama svjedočim koliko se često zanemaruje važnost vegetacije u urbanom planiranju. A zapravo, upravo ovakvi trenuci spajanja arhitekture i prirode dokazuju da sklad nije ni luksuzan ni neostvariv - već moguć kad postoji volja, znanje i osjećaj za cjelinu.

Naglašava kako je krajnje vrijeme da redefiniramo standarde i da se svi stručnjaci jednako uključe i krenu u edukaciju svojih klijenata. Da garden design postane početna točka svakog urbanog projekta, a ne zadnja stavka budžeta. Jer, kako veli, gdje nema stvarne prirode – nema ni stvarne bliskosti.

A bez nje, prostor ostaje prazan.

Jedna od ideja za uređenje prostora

- Kao garden dizajner, ne stvaram dekor – stvaram uvjete za život. Ako želimo gradove u kojima se živi, a ne samo prolazi, zelenilo mora postati temelj, ne ukras. On je minimum civilizacijske svijesti u vremenu urbanog pregrijavanja o kojem tako često i učestalo govorimo.

Tiha erozija prostora

Ova je dizajnerica na terenu svaki dan i pritom, kako veli, svjedoči zatrpavanju zelenila, betonizaciji, prenapučenosti, tihoj eroziji prostora. A institucije šute .

Zato kroz svoj rad nastojim ne naštetiti, već oplemeniti. Pritim, navodi, treba ponuditi tipičnu krajobraznu arhitekturu - zašto mora biti palma, što fali armulini ili smokvi, pita se naša sugovornica?

Pulski problemi

U razgovoru - jer morali smo se dotaknuti i Pule - veli da se ona grad gleda nešto drugačijim očima nego običan građanin, kroz oči struke, i vidi dosta prostora za poboljšanja.

Prvenstveno, smatra, zelene prostore treba uređivati mudro, na način da se komunalnu tvrtku koja o zelenilu brine i ima problema s djelatnicima, ne optereti dodatno u špici sezone. Kao jedan od problema spominje i pretjerano navodnjavanje, a koje nije uvijek dobro za biljke pa i potpune apsurde gdje se kružni tokovi navodnjavaju po kiši, šteteći biljkama i gomilajući troškove.

- Najvažnije stvar je da moramo grad urediti na način da bude lijep i ugodana nama, ljudima koji u njemu živimo, radimo, a onda i našim gostima, turistima. Ne vrijedi grad uređivati na način da bude lijep tri mjeseca, za turiste. To nije dobar put. Mi moramo uživati u našem gradu, u prostoru, a onda će u njemu uživati u ostali.