Politika i društvo

intervju

GORDANA DERANJA: Užasavam se turizma, ali to potencira država i tako je od ljudi stvorila neradnike. Imaš dva, tri apartmana i zašto bi radio za 900 ili tisuću eura mjesečno?

Gledajte sad, kaže gradonačelnik Pule da bi se mogao mijenjati GUP da ne bi bilo problema zbog Uljanika i da bi tu mogla biti - mala brodogradnja. Pa ima je. Jel' treba raditi konkurenciju u jednom zaljevu i uništiti i jedne i druge, stvoriti problem. Gdje je tu vizija što gradu treba? Jel nam trebaju dva mala brodogradilišta? Da dođe netko s idejom o otvaranju malog brodogradilišta, ok, tada ne možemo ništa, ali da tako nešto govori gradonačelnik… Ne razumijem što se želi od ovog grada, kakva je vizija grada- hoće li biti turistički, kulturni, industrijski?


 
11 min
Sandra Zrinić Terlević ⒸFOTO: Manuel Angelini

Gledajte sad, kaže gradonačelnik Pule da bi se mogao mijenjati GUP da ne bi bilo problema zbog Uljanika i da bi tu mogla biti - mala brodogradnja. Pa ima je. Jel' treba raditi konkurenciju u jednom zaljevu i uništiti i jedne i druge, stvoriti problem. Gdje je tu vizija što gradu treba? Jel nam trebaju dva mala brodogradilišta? Da dođe netko s idejom o otvaranju malog brodogradilišta, ok, tada ne možemo ništa, ali da tako nešto govori gradonačelnik… Ne razumijem što se želi od ovog grada, kakva je vizija grada- hoće li biti turistički, kulturni, industrijski?

Ovih je dana pulsko Tehnomont brodogradilište potpisao ugovor o gradnji novog broda za norveškog naručitelja „Moen Marina“. Riječ je o posve novom dizajnu broda koji bi trebao biti prezentiran na norveškom sajmu u ljeto 2025. godine. A bude li sve teklo po planu, postoji opcija ugovaranja gradnje još jednog takvog broda za norveške poslovne partnere za četiri mjeseca. Tim povodom razgovarali smo s direktoricom Tehnomonta Gordanom Deranja, ali i o problemima, radnoj snazi, poslovnom okruženju…

Hibridni brodovi

Možete li nam reći o kakvom je brodu riječ?

Riječ je o hibridnom brodu 26 metara dužine i 12,4 metara širine, željeznom s aluminijskim nadgrađem koji će se kretati brzinom od 12 čvorova. Inače, mi smo malo brodogradilište i ne možemo krcati knjigu narudžbi zato što iza nas nitko ne stoji. Imamo naše poslovne banke i one financiraju jedan brod. Ne mogu ugovarati niti jako skupe brodove. Limitirani smo, dakle, ugovarati samo onoliko koliko nas banke mogu pratiti. Kada 'otpustimo' garancije, imamo slobodan prostor za novi brod i tako idemo naprijed.

Znajući da smo u ovoj godini isporučili četiri broda i da imamo još dva za isporuku do kraja godine, spremni smo za ugovaranje novih brodova s time da iduće godine onda nećemo isporučiti niti jedan jer ćemo imati posla u gradnji. Primjerice, ovaj brod koji smo sada ugovorili, u Norveškoj će biti u svibnju 2025. A zašto to traje tako dugo? Pa on još nema niti projekt, za što će trebati čekati dva do tri mjeseca. Potom će se još tri mjeseca raditi radionička dokumentacija i tek tada kreće brodogradnja, odnosno najprije naručivanje materijala pa gradnja. Vjerujem da ćemo početi s gradnjom u veljači ili ožujku 2024. Za čelik su rokovi isporuke mjesec do dva, ali za motore za ovaj sustav na hibridni pogon je 12 mjeseci. I ako oni zakasne samo 15 dana, već to nam stvara poteškoće. Kada smo primjerice isporučivali ribaricu za škotskog naručitelja, kormilo je kasnilo osam mjeseci od dana kada je trebao biti rok isporuke! Sve je to rizik i puno je tu neizvjesnosti.

Nedavno su u medijma istaknuli kako je u Dubrovniku isporučen prvi hrvatski hibridni brod. Ali Tehnomont brodogradilište ih već dugo proizvodi?

Mi smo upravo za ovog norveškog naručitelja 'Moen Marina' još 2019. isporučili hibridni brod od 26 metara. Potom smo 2021. isporučili hibridni brod za NP Brijuni. Radimo najveće hibridne brodove u Hrvatskoj. Ovaj će, također, biti 26-metarski. Tako da dubrovački sigurno nije prvi hrvatski hibridni brod!

Za četiri mjeseca imate mogućnost ugovoriti još jedan takav brod. O čemu to ovisi?

'Moen Marina' je naručitelj, ali oni zapravo prodaju te brodove. Ukoliko nađu kupca za ovog, za četiri mjeseca sklopit ćemo ugovor i za još jednog, ali, ako ne, već sada imamo upit za jedan drugačiji brod, jer mi ne radimo serijske brodove. I s drugim naručiteljem smo trenutno u finalizaciji još jednog 26-metarskog broda, tehnički je sve dogovoreno, sada se još vode razgovori oko ugovora tako da bi za tjedan dana mogli potpisati još jedan, a i s njima je otvorena mogućnost više gradnje. Ne bojim se što se tiče poslova, jer njih imamo.

Kako stojite s radnom snagom?

Nije dobro, ali još uvijek možemo ispuniti svoje obveze. Bojim se samo jer idu godine, a podmlatka nema. Evo sada nam se prvi puta javio mladi strani radnik od 22 godine, testirali smo ga za varenje, ispalo je sve dobro, ali sada još radi kod drugog poslodavca. Kada mu taj ugovor istekne ide kući pa ćemo ga mi uvesti. Međutim, ti ljudi nas puno više koštaju od naših domaćih radnika. Ali nema ih na tržištu, čak niti za Njemačku, kao što je nekada bila navala. Dozvolili smo da se masovno naša radno sposobna populacija iseli zajedno sa svojim obiteljima i ostali su ovi naši radnici koji su, istina, vrhunski majstori, ali kada im dođe vrijeme, željet će i oni ići u zasluženu mirovinu.

Imate li i vi problema kao i ostale djelatnosti?

Ima podmlatka, ali nije to baš nešto, jer smo, uostalom, uništili i fakultete, a pitanje je i kakvi su atmosfera i razmišljanja o brodogradnji. Spočitava se da je brodogradnja samo isisavala pare, ali to kažu oni koji nemaju pojma, ne znaju o čemu pričaju. Samo neka se na papir stavi koliko je od osnivanja hrvatske države uloženo u poljoprivredu. Jesmo li samodostatni? Nismo! Koliko je uloženo u željeznicu  - sramota da danas u 21. stoljeću možeš pješice pratit vlak kad ide iz Fužina prema Rijeci. Tek sada pričaju o nekoj modernizaciji. S druge strane zna se tko je bio vlasnik velike brodogradnje, tko je imenovao direktore, tko je kontrolirao poslovanje… Tu se da jako puno pričati, ali da smo sve uništili – jesmo!

 Pa ipak, BDP raste?!

-Da, imamo odličan rast BDP-a, jer nemamo razvijenu industriju kao druge razvijene zemlje. Svoju smo industriju uništili pa imamo porast BDP-a na potrošnju i korištenje sredstava iz EU fondova, većina kojih je za obnovu potresom razorenih područja. Međutim, to ne stvara novu dodatnu vrijednost. Mi ne povlačimo sredstva da bi se dalje razvijali i stvarali novu vrijednost koja će dići standard, plaće itd. Po produktivnosti smo zadnji u Europskoj uniji, pri dnu zajedno s Bugarskom. Što je mjerilo da država može financirati zdravstvo, školstvo, policiju…? Rast produktivnosti, stvaranje nove dodatne vrijednosti. Što je ona veća, država može više biti socijalna. Mi sada imamo jedan od najvećih rasta BDP-a u Europskoj uniji, ali imamo najniži BDP po glavi stanovnika. Pitam se je li isto kad u Njemačkoj raste BDP 1 posto ili kod nas 2,5 posto? Gdje smo mi od standarda, produktivnosti jedne Njemačke?! Kod nas je veliki rast inflacije, pad poljoprivredne i industrijske proizvodnje. A onda sindikati traže povećanje plaća. Plaće povećavaš koliko si zaradio. Mi ih i povećavamo, pratimo rast inflacije da ljudi mogu živjeti, ali je nemoguće onoliko koliko bi možda i trebalo, kada nećemo toliko zaraditi. To dugoročno nije održivo.

Bolji majstori imaju veću plaću

Poznato je da su vas zvali više puta da se priključite nekoj političkoj opciji, ali niste dosad bili politički angažirani, zašto?

Ja sam otvorena srca ušla u Hrvatsku udrugu poslodavaca. Mislila sam, kada smo jaki, kada nas je puno, da ćemo nešto napraviti da nam bude bolje. Ali onda sam vidjela kako to funkcionira. Za politiku nikada nisam imala ambicija. Jer smatram da ako sam ušla u politiku da to želim, da sam za to educirana i da će mi to biti fah, a ne 'danas sam liječnik, a sutra ću biti odličan političar' kao ovi što se prošetavaju i išetavaju kroz tu politiku. Zato i imamo takve rezultate, s obzirom na strukturu i sposobnosti naših političara. Zato i jesmo tu gdje jesmo. Kada bih ušla, bilo bi to iz ideala i želje da se nešto napravi, a ja i nisam tip da plešem po nečijim 'notama'.

Možda neka nezavisna lista?

Ma niti to. Time se treba baviti, imati ljude, infrastrukturu. U takvu sam grupu došla u HUP pa vidjela kako se to jako lako može razdrmati i kako su ljudi za svoje sitne interese spremni napraviti svašta. Možeš jedno vrijeme imati kompaktan tim, ali onda kada se kreneš širiti, ne znaš što sve ulazi i tko je tu kukavičje jaje. Nemam želudac za politiku, ali nikad ne reci nikad. Kada bi se mladi organizirali, koji nikada nisu bili u stranci, pametni, željni angažmana, a da im mi stariji budemo podrška, tada možda i da, ali toga nema na vidiku.

Imate i uvjete za mirovinu, ali ne mislite još napuštati kormilo?

Imam sve uvjete, ali idem u mirovinu kad sve lijepo posložim, ostvarim ciljeve koje sam si zadala u brodogradilištu. Ovdje ima kapaciteta za nasljednika, ima super mladih inženjera, ali pored gradnje brodova, treba im i ta vizija rukovođenja. Na tome ću još malo poraditi.

U brodogradilištu obavljate i remont, za koga?

Remont nam je mali, ali siguran priliv. Dolaze nam vojska, lučka kapetanija, Brijuni, Maistra. Na dva navoza dolaze četiri broda i ta suradnja nam već godinama funkcionira. U brodogradnji imamo, ovdje, 130 zaposlenih i u Njemačkoj još 160 do 180 zavisno od posla. Prosječna plaća u brodogradnji nam je oko tisuću eura neto, ali to ovisi o kvaliteti radnika. Recimo, vrhunski varioci u aluminiju imaju puno veću plaću od varioca u čeliku. A razlika s njemačkim kolegama je i do tisuću eura, iako tamo radnici imaju trošak smještaja i hrane. Ne gledam na radno mjesto, nego na kvalitetu. Vrhunski zavarivač u aluminiju ima veću plaću i od inženjera.

Gradnja iznad marine Veruda

Unutar Grupacije, osim brodogradnje, imate i marinu 'Veruda', a odmah iznad počela se graditi i Tehnomontova zgrada. Znači li to da se bacate i u stanogradnju?

Marina 'Veruda' je dio grupacije, ove godine je odlično poslovala i u laganom je plusu u odnosu na lani. Imamo i dio koji se zove Čelične konstrukcije, također posluje u pozitivi, i ondje je zaposleno 30-ak ljudi. Tamo radimo po narudžbi. Što se tiče gradnje iznad marine 'Veruda', moram odmah naglasiti da mi novaca za investiranje nemamo. Bili smo prisiljeni, na neki način, to kupiti kada se počelo prodavati, da nam ne dođu neki investitori iznad marine. Za nas je to bio zeleni pojas, a kada nam je ponuđeno na prodaju, tek smo tada i saznali za tu mogućnost. Kupili smo 5.000 kvadrata. U to vrijeme kupili smo zgradu u Pješčanoj Uvali, adaptirali, prodali i zaradili i s tim novcem kupili tu zemlju. Onaj tko je kupio slijedeću parcelu, pošto je svaka za sebe mala, pitao nas je bi li se udružili i tada je dogovoreno da mu prepustimo zemlju i zauzvrat, kada je izgradi, dobijemo prvu zgradu do mora. Ne vjerujem da ćemo mi tu prodavati stanove, nego ćemo ih iznajmljivati. Kao što smo si i u zgradi u Pješčanoj zadržali tri stana i njih iznajmljujemo. Sve je to danas u vlasništvu d.d.-a. Brodogradilište u svom vlasništvu ima terene, ali van pomorskog dobra i oni služe da bi mogli dobiti kredite kod banaka i da bi mogli nešto raditi jer i brodogradilište i marina su na pomorskom dobru. Moramo imati nešto za založiti dok traje gradnja broda. Onda se isknjižimo, uzmemo nove brodove, i tako se kotačić okreće.

Dosta je negodovanja zbog te gradnje iznad marine?

To protestiraju ljudi iz Pješčane Uvale, a ja ih pitam što su oni napravili od Pješčane, kuća do kuće, beton na beton! Nekada nije bilo ničega niti na Punta Verudeli. Dakle, pitanje je hoćemo li se razvijati i kako. Ja se osobno užasavam turizma, sve smo sveli na turizam, ali to potencira država i time je ujedno stvorila od ljudi neradnike. Imaš dva, tri apartmana i zašto bi radio za 900 ili tisuću eura mjesečno? Gledajte, nama je turizam 20 posto BDP-a, bez turizma smo gotovi. No, to je sezonska djelatnost i sa slabo plaćenom radnom snagom. Dobro su plaćeni tek vrhunski kuhari, dok su u menadžmentu stranci. To nije dobro.

Imate li ideju u kojem bi pravcu trebalo raditi za boljitak, u gradu i državi?

Mislim da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru, veliki je tu klijentelizam, korupcija i nema političke volje odraditi neke stvari. Ne treba izmišljati toplu vodu. Irska je bila na samom dnu po stopi iseljavanja, u strašnoj ekonomskoj poziciji. Danas su zemlja gdje se drugi doseljavaju. Treba, recimo, kopirati taj model, sve što su napravili da se ljudi vrate. Neće netko rađati djecu zbog jednokratnih pomoći, nego zašto što si uređeno društvo i zato što će roditelji znati da im djeca imaju sve pokriveno, da će i sami imati kvalitetno zdravstvo, da će jednog dana imati pristojnu mirovinu od svog rada... To su gospodarski, ne samo demografski motivi da bi netko ostao i radio u svojoj zemlji. Ne treba nam milijun agencija gdje se zapošljavaju ljudi koji ništa ne rade. Pa Hrvatska, s nešto više od tri milijuna stanovnika, dakle kao jedan malo veći grad u Europi, ima puno županija, općina, gradova, sa svom tom operativom, umjesto da se sve to pojednostavi, da država i društvo može živjeti, da je administracija jednostavna, a ne namjerno zakomplicirana jer ima puno zaposlenih kojima treba naći neki posao. Evo priključak za struju čeka se godinu dana?! Jel ima tu neke odgovornosti, jel to normalno u 21. stoljeću? Osim toga s čime Istra danas gospodari? Struja, voda… sve je otišlo u Rijeku, a nekada je sve bilo u Istri i bilo je daleko razvijenije nego u ostatku Hrvatske. Danas smo sve srozali. S druge strane kakva je vizija grada? Gledajte sad, kaže gradonačelnik da bi se mogao mijenjati GUP da ne bi bilo problema zbog Uljanika i da bi tu mogla biti - mala brodogradnja Pa ima je. Jel treba raditi konkurenciju u jednom zaljevu i uništiti i jedne i druge, stvoriti problem.

Možete malo pobliže objasniti na što konkretno mislite?

Gdje je tu vizija što gradu treba? Jel nam trebaju dva mala brodogradilišta? Da dođe netko s idejom o otvaranju malog brodogradilišta, ok, tada ne možemo ništa, ali da tako nešto govori gradonačelnik… Ne razumijem što se želi od ovog grada, hoće li biti turistički, kulturni, industrijski? Veliki je kolaps u prometu, nema parkinga, cijene parkiranja su previsoke, garažnih kuća nema na vidiku. Da ne govorim o Kaštijunu i velikom smradu u srcu turističke zone, sramota. Nedostaje vizije gdje ide obrazovanje. U informatiku, IT, nešto što je budućnost, da se odredi nešto zajedno s fakultetom, da djeca znaju što će učiti i gdje će sutra raditi… Danas se ta djeca, naši mali genijalci, tu školuju i onda odlaze. Nikakve tu vizije nema! Ali to nikoga ne smeta, njih ne zanima što mi mislimo, na svim je razinama velika bahatost. Tko se dohvati uvođenja reda, na bilo kojoj razini, morat će krvavo raditi da se stvari isprave i krenu naprijed, na bolje!


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.