Politika i društvo

LABINJANIMA PREKIPJELO

HITNA (NI)JE BITNA? Postojeća zgrada u Labinu derutna, prokišnjava, nije prilagođena osobama s invaliditetom, a pacijenti nemaju privatnosti

Stanovnici Labina i pet okolnih općina razočarani su izgledom i uvjetima prostora labinske Hitne medicinske pomoći. Njihovo razočarenje dijele i zaposlenici kojima životni poziv spašavanja ljudskih života, u postojećim uvjetima, nije nimalo lagan


 
6 min
Martina Pereša ⒸFOTO: Manuel Angelini
Djelatnici Hitne medicinske pomoći Labin

Stanovnici Labina i pet okolnih općina razočarani su izgledom i uvjetima prostora labinske Hitne medicinske pomoći. Njihovo razočarenje dijele i zaposlenici kojima životni poziv spašavanja ljudskih života, u postojećim uvjetima, nije nimalo lagan

Prostor površine 130 metara kvadratnih u kojem djelatnici Hitne medicinske pomoći Labin, u sklopu tamošnjeg Doma zdravlja, svakodnevno borave i rade, star je, trošan i nefunkcionalan.

Upozorili su nas na to stanovnici Labinštine, a po dolasku na teren i sami smo se mogli uvjeriti u istinitost njihovih navoda. Svoje nezadovoljstvo tada su nam jasno izrazili i djelatnici – njih dvadeset i troje - a potom i sama ravnateljica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije, Gordana Antić.

ravnateljica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije, Gordana Antić - Foto: privatna arhiva

Tri minute zaostatka u Zlatnom satu

- Uvjetno stojimo jako loše. Nije to slučaj samo u Labinu već i, primjerice, u Rovinju. Razmišljamo eventualno pokušati preko fondova Europske unije doći do određenih sredstava, iako smo se najprije obratili lokalnoj samoupravi. Idealno bi bilo da možemo ići u novogradnju negdje uz samu cestu i da budemo zajedno s vatrogascima kako to obično biva u zapadnoeuropskim zemljama. Uvijek volimo naglasiti kako je svaka minuta bitna u Zlatnom satu spašavanja života, a mi u postojećim uvjetima gubimo i do tri minute, otkriva Antić.

Pa krenimo redom.

Sam natpis na ulazu u zgradu sagrađenu osamdesetih godina prošlog stoljeća govori dovoljno. Hitnu pomoć strancima je teško i pronaći zbog neadekvatne signalizacije. Osobama s invaliditetom koje koriste invalidska kolica izuzetno je teško preći preko ulaznog praga. Arhitektonske barijere, naime, još uvijek nisu uklonjene. Nimalo lako nije ni medicinskim tehničarima koji dovoze pacijente u bolničkim krevetima.

Isti taj ulaz koriste i dobavljači potrepština za Dom zdravlja, stoga su ta vrata poprilično frekventna što ometa rad djelatnicima Hitne medicinske pomoći.

U sobi za opservaciju stara sijalica već je nekoliko puta pregorjela, što također otežava rad. U čekaonici prokišnjava i samim time poprilično smrdi, a u jednom dijelu hodnika uopće nema rasvjete. Prozori su stari i derutni…

Nadalje, djelatnici dijele prostor sa sanitetom, a ulaz sa dijalizom i laboratorijem. Nekoć je to bio slučaj i s rendgenom, no vrata koja tamo vode konačno su ipak zaključali bez obzira na to što takav potez nije dopustiv prema Planu evakuacije.

Dio prostora i dalje bez rasvjete

Prostora imaju dovoljno, ali je raspored prostorija, kažu nam – katastrofalan.

Pacijenti bez privatnosti

- Prostor naprosto nije uvjetan i upravo zato nam nedostaje i radne snage. Pa tko bi uopće želio raditi u ovakvim okolnostima? Nije, da se razumijemo, lako ni pacijentima. Ako nam osoba ovdje, primjerice, leži s infuzijom – ona nema nikakvu privatnost. Svi prolaze kraj nje. Sve u svemu – bijedno nam je ovdje iako se trudimo sve održavati urednim, veli Antić.

Naime, ovdje nemaju ni nadstrešnice koja bi, prema Pravilniku o Hitnoj medicinskoj pomoći morala postojati. Garaže također nema. Kombiji im se stoga uništavaju na suncu, kiši i svim ostalim vremenskim prilikama. Nepostojanje nadstrešnice znači i da pacijente, bez ikakvog zaklona, neovisno o težini njihova stanja, iz vozila prebacuju u zgradu hitne pomoći. Rasvjeta u predvorju također im je nedostajala, no taj su problem uspjeli riješiti prije nekoliko godina.

Pregovori zasad bez uspjeha

- Naravno, pokušavamo raznim pregovorima, dogovorima… S Domom zdravlja smo tako komunicirali potrebu za još jednom prostorijom. Međutim, jednom tjedno onamo dolazi urolog pa je i to neizvedivo. Tako da, eto …zasad je sve na razini obećana, jada nam se dalje Antić.

 

S problematikom je itekako dobro upoznat i sam labinski gradonačelnik, Valter Glavičić. No, Antić nam govori kako unatoč poprilično dugim pregovorima, još uvijek nisu ni na tragu rješenja.

Što da kažem? Do konkretnih dogovora nismo uspjeli doći. Sama sam osobno po Labinu tražila novi prostor. Ta me potraga odvela i do bivšeg diska, pa zatim do jednog prostora tik do vatrogasaca. U oba slučaja naišli smo na neriješene imovinsko-pravne odnose i morali odustati

GORDANA ANTIĆ

 

Labin nije izolirani slučaj

Većina ispostava Hitne medicinske pomoći u Istri nema idealne uvjete. Izuzetak je Umag koji je rađen nanovo 2015. godine, dok Pulu uskoro čeka adaptacija, što je dogovoreno, doznajemo, zahvaljujući pregovorima sa Županijom.

U slučaju Labina najveći problem je, veli Antić, to što ni samo renoviranje ne bi donijelo veliki napredak. Nedostatnost prostora time se, naime, ne bi riješila. Na Hitnoj su stava kako bi takav zahvat, uz gradnju nadstrešnice, koštao oko 250 000 kuna.

- Ako bismo, pak, išli u gradnju posve novog prostora, pod uvjetom da zemljište već imamo u posjedu, to bi stajalo oko 500 000 kuna. I dalje vjerujem kako bi se nešto novaca moglo dobiti i putem europskih Fondova za modernizaciju i digitalizaciju zdravstva. Moja je želja da to bude objekt uz samu cestu, ponavlja nam Antić.

 

Gradonačelnik Labina, Valter Glavičić, kazao nam je, pak, kako je i njemu ovo bolna tema naglasivši da Hitna pomoć nije u ingerenciji Grada već Županije.

Labinština, za razliku od drugih krajeva Istre nema pravi spoj na Istarski ipsilon. Našim pacijentima treba najviše vremena da bi došli do hitne pomoći i zato Grad plaća Tim 2, danju i noću. Takav nadstandard nas košta više od milijun kuna godišnje. Ne znam do kad ćemo to uopće moći. Već četiri godine na tu činjenicu upozoravam Ministarstvo zdravstva, a o konkretnom problemu nedostatnih uvjeta postojeće hitne razgovarao sam već sa županom Miletićem. Računam, naime, na pomoć Županije i Ministarstva te da će se ipak ispostaviti da imamo sustav koji funkcionira i da su svi građani Istre u jednakoj poziciji. Da zaključim, šansi ima za renoviranje postojećeg prostora

Valter Glavičič

I mi se već 11 godina borimo za opstanak. Tražimo sufinanciranja za naš redoviti rad. Činjenica je da nam Tim 2 financira lokalna samouprava, ne Država. Kad zovem u Grad, oni već znaju da je radi financiranja. Žao je i meni da imamo toliko problema, ali suština je u tome da mreža Hitne medicine u Istri nikad nije potpuno dorađena, iako smo argumentima i brojevima na sve propuste upozoravali Ministarstvo zdravstva, i to u više navrata. Razgovore sa županom na temu labinskog problema tek planiram – dosad sam ih pokušavala riješiti lokalno

GORDANA ANTIĆ

Je li hitna bitna?

Hitnoj medicinskoj pomoći u Labinu gravitiraju stanovnici Labina i pet okolnih općina. Riječ je o otprilike 25 tisuća stanovnika, dok se ljeti ta brojka zna popeti gotovo za duplo. Rabac, pak, ima Valamarovu turističku ambulantu koja radi svega tri sata dnevno, od ponedjeljka do petka, a sve hitnoće i dalje dolaze ovamo.

Hoće li ih iduće godine dočekati funkcionalniji prostor u kojem će se, u ionako teškim životnim trenucima, osjećati dostojanstvenije - ovisit će o nastavku pregovora ravnateljice Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije i čelnicima Županije i Grada. Naravno, bit će potrebna i doza sluha s nacionalne razine.


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.