Iako su unutrašnji problemi neriješeni, a 2022. je bila puna starih boljki Hrvatske vezanih za korupciju, nesposobnost državnih institucija, odbijanje promjena i općenito zadržavanje status quo, na strateškom i vanjskopolitičkom planu su se stvari odvijale relativno dobro
Iako su unutrašnji problemi neriješeni, a 2022. je bila puna starih boljki Hrvatske vezanih za korupciju, nesposobnost državnih institucija, odbijanje promjena i općenito zadržavanje status quo, na strateškom i vanjskopolitičkom planu su se stvari odvijale relativno dobro
Sudbinu zemalja određuju strateške odluke i dugoročni planovi. Hrvatska je 2022. u tom pogledu napravila velike iskorake i tako nastavila svoj put prema institucionalnom, geopolitičkom i ekonomskom sjedinjavanju s demokratskim razvijenim svijetom, piše Branimir Perković za portal Index.hr.
Iako su unutrašnji problemi neriješeni, a 2022. je bila puna starih boljki Hrvatske vezanih za korupciju, nesposobnost državnih institucija, odbijanje promjena i općenito zadržavanje status quo, na strateškom i vanjskopolitičkom planu su se stvari odvijale relativno dobro.
Najveća promjena je ulazak Hrvatske u eurozonu. Konačna odluka o pristupanju donesena je 12. srpnja na sastanku Vijeća za ekonomske i financijske poslove EU (Ecofin). Tom odlukom odlučeno je da Hrvatska uvodi euro 1. siječnja 2023., a tečaj konverzija kuna u eure je određen po tečaju 7.53450 kuna za jedan euro.
Eurozona je jedinstvena monetarna unija zemalja koje ukupno broje više od 340 milijuna stanovnika, a Hrvatska će biti dvadeseta. Hrvatska nacionalna banka (HNB) dolazi pod kapu Europske središnje banke (ESB), a guverner HNB-a Boris Vujčić će sjediti u Upravnom vijeću ESB-a zajedno s ostalim guvernerima nacionalnih središnjih banaka.
Time će i Hrvatska sudjelovati u oblikovanju monetarne politike za europodručje, što uključuje donošenje odluka o monetarnim ciljevima, kretanju referentne kamatne stope i ostalim stvarima kojima ESB vodi monetarnu politiku u eurozoni.
To ipak ne znači da će glas Hrvatske imati jednaku težinu kao npr. Njemačke, ali će sudjelovati u donošenju odluka. Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska i Nizozemska imaju četiri glasa, zbog same činjenice da njihova gospodarstva predstavljaju najveći dio eurozone.
Ostalih 15 država, tj. 16 od 1.1.2023. i ulaska Hrvatske, imaju jedan glas. Guverneri nacionalnih središnjih banaka se u korištenju glasačkim pravom smjenjuju mjesečnom rotacijom. To osigurava da ni jedna zemlja ne može preuzeti svu moć i kontrolu nad donošenjem odluka.
Hrvatska je već i prije nego što je formalno postala dio eurozone imala koristi od priključivanja. Ulaskom u eurozonu financijska stabilnost Hrvatske postaje osigurana cijelom eurozonom, tj. Europskom središnjom bankom. Zbog toga se država može jeftinije zaduživati.
Prinos na obveznicu Hrvatske je većinu 2022. bio manji od prinosa na obveznice Mađarske, Češke, Rumunjske i Poljske. Obveznice su glavni instrument kojim se države zadužuju, a prinos na njih je cijena zaduživanja.
Na dan 30. prosinca je prinos na desetogodišnju obveznicu Hrvatske bio 3.7 posto, Mađarske 9.3 posto, Rumunjske 8.3 posto, Poljske 6.8 posto, a Češke 5 posto. Radi se o zemljama koje su manje zadužene od Hrvatske, ali ne ulaze u eurozonu.
U istom trenutku Hrvatska ulazi u šengenski prostor, kao 27. država. Europska komisija je još 2019. potvrdila spremnost Hrvatske na ulazak u Schengen, Vijeće Europske unije je 29. lipnja 2022. pokrenulo postupak donošenja odluka o primanju Hrvatske predloživši da se od prvog dana 2023. ukinu sve granične kontrole na granicama ostalih članica EU s Hrvatskom (u zračnim lukama od 26. ožujka).
Europski parlament je u srpnju 2021. potvrdio da je Hrvatska ispunila sve uvjete da uđe u Schengen, a konačnu odluku o prihvaćanju Hrvatske donijeli su 8. prosinca 2022. jednoglasno ministri unutarnjih poslova EU. Rumunjska i Bugarska nisu dobile zeleno svjetlo, jer je protiv ulaska Bugarske bila Nizozemska, a protiv ulaska obje zemlje Austrija.
Ulaskom u Schengen se ukidaju granične kontrole i granice postaju isključivo političke. Prijelaz iz Slovenije i Mađarske u Hrvatsku će biti skoro neprimjetan (samo će natpis na ploči označavati ulazak u drugu državu), a granica Hrvatske prema Srbiji, BiH i Crnoj Gori će se pojačati, jer će to biti jedini granični prijelazi koji čuvaju ulaz u EU.
Nakon ulaska u Hrvatsku prijelaz u druge članice Schengena, od kojih su većina članice EU, bit će sasvim slobodan. Samo Irska, Norveška, Švicarska i Lihtenštajn nisu članice EU, a jesu članice šengenskog područja, dok je Irska u EU, ali nije članica Schengena.
Time Hrvatska postaje čuvar vanjskih granica EU, a u praksi već duže vremena granica Hrvatske prema BiH, Srbiji i Crnoj Gori funkcionira tako, jer su se granični prijelazi i policajci morali pripremiti za ulazak u Schengen.
Iz Hrvatske će se moći putovati u Srbiju, BiH i Crnu Goru samo s osobnom iskaznicom, ali ne iz tih zemalja u Hrvatsku. Doduše, to pravo je ukinuto još kada je Hrvatska ušla u EU, ali će od 1. siječnja 2023. kontrole na graničnim prijelazima postati posebno rigorozne.
Ulaskom u eurozonu i Schengen Hrvatska zaokružuje postupak integriranja u politički prostor Europe. Postaje dio ekskluzivnog kluba država koje su postupno uključene u glavne oblike multilateralnih i organizacijskih dogovora na kontinentu, s Njemačkom, Francuskom, Španjolskom, Italijom, Portugalom, Grčkom, Nizozemskom, Belgijom, Luksemburgom, Estonijom, Litvom, Latvijom, Slovačkom i Slovenijom.
Hrvatska više nije druga najsiromašnija država EU. Tehnički se radi o nečemu što se dogodilo 2021., ali smo tek ove godine saznali za to. Mjereno stvarnom individualnom potrošnjom po stanovniku (SIP), standard u Hrvatskoj je na 73 posto prosjeka EU. To je bolje od Litve, Slovačke, Mađarske i Bugarske.
Mjereno BDP-om po stanovniku korigiranim za kupovnu moć, Hrvatska je sa 70 posto prosjeka EU ispred Slovačke, Grčke i Bugarske. Uobičajeno je da se BDP po stanovniku koristi kao pokazatelj razine blagostanja u državama, ali on nije jedini takav pokazatelj.
Pokazatelj koji bolje odražava stanje blagostanja u kućanstvima jest SIP po stanovniku, a bolji je za procjenu standarda u nekoj državi od BDP-a po stanovniku jer mjeri stvarnu potrošnju kućanstava korigiranu za razlike u cijenama. Okvirno vrijedi da SIP točnije mjeri standard stanovništva, a BDP snagu gospodarstva. Ali razlika od par postotnih bodova koja se pojavljuje ne mijenja ništa drastično.
U razdoblju od 2010. do 2014. Hrvatska je bila na 60-61 posto EU, a tek od 2015. smanjuje razliku između sebe i prosječne razine razvijenosti EU. Rastom BDP-a od 5.9 posto u 2022. godini, što je jedna od većih stopa u cijelom svijetu, a ne samo u EU, još je više u prosjeku.
Ipak, trebat će još nekoliko godina relativno visokog rasta BDP-a u usporedbi s ostalim državama EU da bismo bili sigurni kako je približavanje prosjeku pravilo, a ne izuzetak. Kako se BDP po stanovniku, koji je mjera opće snage gospodarstva, bude približavao prosjeku EU, tako će se približavati i SIP, mjera standarda stanovništva.
SAD i Hrvatska su krajem godine potpisali sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Iako se SAD percipira kao udaljena država, ipak je najveća ekonomija na svijetu. Također je jedno od važnijih izvoznih tržišta za hrvatske kompanije, 8. po ukupnoj vrijednosti izvoza ostvarenog 2021. Ukupno je iz Hrvatske u SAD izvezeno te godine 4.5 milijardi kuna proizvoda.
Hrvatska je bila jedina članica EU i NATO-a koja nije imala potpisan takav sporazum, što je stavljalo hrvatske poduzetnike u znatno nepovoljniji položaj u odnosu na poduzetnike iz ostalih članica EU. Očekuje se da će posebno imati koristi IT sektor.
Izbjegavanje dvostrukog oporezivanja omogućit će hrvatskim tvrtkama lakše uključivanje u tržište Sjedinjenih Američkih Država, ali i obratno. To će ne samo potaknuti izvoz u SAD nego je i signal kompanijama iz SAD-a da je Hrvatska pogodna zemlja za investiranje.
U 2022. su se dogodile dobre stvari, koje određuju dugoročnu budućnost Hrvatske, bez unutrašnje promjene načina funkcioniranja njenih institucija, ona neće ostvariti svoj potencijal. A taj potencijal je sve manji, jer sve više mladih iseljava, sve manje djece se rađa, a u konačnici je Hrvatska sve starija i demografski praznija.
Ipak, 2022. je probudila nadu u to da je bolja Hrvatska moguća. Ali isto tako, otvorila je oči činjenici da Hrvatska najviše ograničava samu sebe, unutrašnjim problemima koje odbija rješavati, dok je u vanjskopolitičkim okvirima Europe i svijeta rado viđen partner.
U Hrvatskoj živi 3,9 milijuna Hrvata, u prošloj godini rođeno je 32.170 djece, dok je umrlo 51.275 osoba. To znači, naveo je Plenković, da nam se na dan rodi 88 djece, a umre 140 osoba. U prvih deset mjeseci ove godine rođeno je svega 26.749 djece, dok je umrlo 43.275 osoba
''Da bilo tko nekoga pozove na kavu SMS-om ili mobitelom, osoba svojevoljno odlučuje hoće li otići na tu kavu ili neće. Ja osobno, da me nepoznati broj zove, sigurno sam da ne bi otišla na tu kavu", kazala je državna tajnica * "Drugo, činjenica je da se sastanak dogodio, a gospodin Kekin, kad je vidio da je u zabludi, nije otišao nego je ostao više od 15 minuta i razgovarali su o nečemu o čemu mi ne znamo", rekla je Petrijevčanin Vuksanović
'Njegov se posao odvija u birtiji, kako mi je sam rekao. Nađe se s predstavnikom neke firme koja razmatra da uzme njegovu pjesmu, onda se nađe s nekim iz Gornjih Drenovaca koji bi radio svirku za kirbaj, pa se nađe s kim tko hoće da mu se napiše pjesma, itd. Meni to u sto godina ne bi palo na pamet da je to klopka pravog Nikice Jelavića, a vi možete tvrditi da sam ja naivna'', kazala je
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
