INOVATIVAN PRIRUČNIK PULSKIH STRUČNJAKINJA ZA ODGOJ "Djeci je danas sve dostupno, no opet ih morate stalno poticati na promatranje, vizualizaciju, razmišljanje, zaključivanje..."

Djeca uče kroz igru. Nije to velika novost. No kako osmisliti igre kroz koje će naučiti nove, zanimljive stvari o svijetu, kako ih 'gurnuti korak dalje', dati im više, probuditi želju za znanjem? Ova je tema već kompleksnija, a odgojiteljice savjetnice Azra Glavić i Sandra Mecanović te sveučilišna profesorica Sandra Kadum prave su sugovornice za to.

One su autorice zanimljivog i korisnog priručnika "Igrom do znanja - primjeri dobre prakse u vrtiću" koji se premijerno predstavio na nedavnom Sa(nj)am knjige u Puli, a izašao je u nakladi Sveučilišta Jurja Dobrile - Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti.

Izvanredna profesorica na fakultetu dr. sc. Sandra Kadum veli da je na ideju za priručnik došla sasvim slučajno i spontano, zapravo zahvaljujući svom sinu Ivanu - koji krasi i naslovnicu priručnika -  a koji je tada bio u grupi kod Azre u vrtiću 'Mali svijet'.

- Često se mi predavači nađemo u situaciji da predajemo nešto u teoriji, a da cijeloj priči nedostaje praktičnog dijela. Iako naši studenti imaju puno prakse u sklopu nastave, praktičnog dijela nikada dosta. Tako sam došla na ideju da im prilikom učenja za ispite, ali i kasnije kod rada u vrtiću ponudimo priručnik koji će, osim teorijskog dijela, imati i praktičan, puno važniji dio o tome kako osmisliti igre kroz koje će djeca učiti i usvajati nova znanja. Obzirom da sam kao majka imala uvid u rad vrtića kojeg je moj sin pohađao i bila oduševljena načinom na koji rade stupila sam u kontakt s Azrom i tako je sve krenulo.

Ubrzo nam se pridružila i odgojiteljica Sandra iz vrtića 'Mali zeleni' koja ima više od 30 godina iskustva i krenuli smo s radom, priča nam Kadum.

Teorijski i praktični dio

Rad na priručniku trajao je kroz dvije pedagoške godine, a u izradi igara i radu s djecom pomagale su im dvije pripravnice Lara Celija i Dubravka Brljafa. Uz zahvalu njima, naše se sugovornice zahvaljuju i svim roditeljima i djeci koja su sudjelovali u stvaranju priručnika te ravnateljici vrtića Tamari Pranjić koja im je pomagala i pružala podršku.

Osim za odgojitelje i studente odgojiteljskog studija, ovaj je priručnik odličan i za roditelje koji u njemu mogu pronaći razne ideje kako se igrati sa svojim djetetom i razvijati njegove sposobnosti.

Vrtić po mjeri djeteta

Jer, upravo se usmjerenost koja djeca pokazuju u igri ne može usporediti niti s jednog drugom aktivnošću te je ona u dječjem razvoju nenadomjestiva, napominju naše sugovornice, dodajući da je na odgojiteljima zadatak da omoguće prikladna sredstva i poticaje za igre i aktivnosti, a da prostor vrtića urede kao poticajno i funkcionalno mjesto za okruženje po mjeri djeteta i njegovih potreba.

Ne manje važno jest, dodaju, svakodnevno planirati, organizirati i omogućiti djeci boravak na otvorenom, bilo u dvorištu vrtića, parkovima ili šumi jer je upravo to preduvjet za poticanje i usvajanje zdravog načina života, brige i očuvanja prirode.

Dodaju da im je cilj bio približiti procese rada u vrtiću i prikazati kako izgledaju neke od aktivnosti jer inače s pripravnicama uvijek počinju ispočetka. Ovako imaju priručnik koji im može pomoći, da na temelju primjera, osmisle vlastite igre ili pak koriste ove ponuđene. Dodaju da same uživaju u radu sa studentima i pripravnicima jer oni uvijek donose nešto novo, od njih nešto nauče i tako nikada ne padaju u zamku da uđu u kolotečinu.

- Profitiraju, naravno, i studenti koji su motivirani za rad, ali i djeca koja uživaju u igrama, dodaje Azra.

Djeca uče kroz igru

Profesorica Kadum napominje da "prakse nikad dosta" i studentima često nedostaje ideja kako nešto započeti.

Zato ih treba poticati, pokazati im odakle mogu krenuti, dati podstrek da se i sami hrabro upuste u razradu aktivnosti. Prije toga, napominje, moraju osvijestiti da da je učenje neodvojivo od igre i da je upravo igra djeci prirodan način učenja.

Ovaj priručnik stoga, na idealan način, kako dodaje Azra, objedinjuje upravo teorijski i praktični dio koji je studentima nedostajao.

- Nije jednostavno osmisliti aktivnosti kroz koje bi se učilo. Mora se paziti da su one prilagođene svoj djeci, ali da opet budu poticajne, da ih 'gurnu' korak naprijed, da steknu nova znanja. Djeci igra mora biti zabavna, a to može samo ako im je izazovna, naglašava Azra.

U razgovoru o djeci, ali i roditeljima, odgojiteljice upozoravaju da su se oni, kao i vremena, promijenili pa se onda i odgoj mora mijenjati u skladu s time. Sve je više djece s posebnim potrebama, roditelji su sve zahtjevniji, posao sve stresniji...

Više pažnje trebaju i darovita djeca

- Djeci je danas sve dostupno, a opet ih morate stalno poticati na promatranje, vizualizaciju, razmišljanje, zaključivanje.... kaže nam Azra, dok Kadum upozorava da osim na djecu s posebnim potrebama pažnju treba usmjeriti i na darovitu djecu, a koja često ostaju zakinuta.

I dok odgojiteljice navode da se u vrtićima svakom djetetu pristupa maksimalno individualno, poštujući sve njegove karakteristike osobnosti, potencijalni problem može nastati kada krenu u školu i kada postaju dio cjeline, kako se gleda na razred. To bi, smatraju, trebalo promijeniti, smatra Mecanović.

Interes za predškolski odgoj postoji, ali....

Od Kadum saznajemo da na studiju predškolskog odgoja trenutno ima oko 120 redovnih studenata, od prve do treće godine i isto toliko vanrednih, a svake se godine na prvu godinu upisuje 50-ak brucoša.

- Za ovim studijem ima interesa i moram reći da se većinom radi o studentima koji su visokomotivirani i željni raditi s djecom, veli Kadum, priznajući da posao nije lak i trebalo bi dodatno motivirati mlade ljude da se odluče raditi s najmlađima.

Mecanović naglašava da je iznimno bitna ljubav prema ovom poslu jer je on više od posla, on je zapravo zvanje i može ga raditi samo osoba koja to radi s puno ljubavi i strasti i stalno se usavršava.

Napominjući da su upravo roditeljstvo i odgoj najteži poslovi na svijetu, naša sugovornica navodi da vrtići nisu, kako se često krivo misli "mjesta za čuvanje" ili mjesto na kojem se djeca "samo nešto igraju". Svaka je aktivnost u jaslicama i vrtiću pomno promišljena, ima svoje ciljeve i zadatke i zato je dobro ponekad otvoriti vrata predškolske ustavnove da i roditelji uđu i vide kako se i što radi.

Dio tih aktivnosti rasvjetlit će im i ovaj priručnik, zaključuje Mecanović.