IVAN VIDOVIĆ (MOST) Turizam je konkurentska prednost od koje korist mora imati narod, a ne korporacije

Je li budućnost pulskog zaljeva turizam ili industrija? Treba li država vlasništvo nad zemljištem prepustiti gradu Puli? Treba li država nastaviti financirati brodogradilište Uljanik i dokad? Na koji način treba riješiti problem zagađivanja pulske cementare?

Budućnost pulskog zaljeva je prilagodba tržištu uz zaštitu lokalnog stanovništva. U pulskom zaljevu treba potaknuti isplative investicije u ono za što postoji realna potražnja. Za to postoji velik potencijal zbog postojeće infrastrukture, trenutnih postrojenja i i stručnog kadra koji je u, nažalost, manjoj mjeri i dalje prisutan u Puli. Bi li se proizvodili manji brodovi ili nešto treće, to ovisi o tržištu, nema smisla forsirati nešto što ne ide, posebice ako postoje isplativa rješenja koja bi dugoročno dovela do bolje situacije za cijeli grad.

Državna zemljišta u Puli već su godinama velik problem koji najbolje dijelove grada čine neiskoristivima. Lokalni ljudi uvijek bolje prepoznaju potrebe svog grada od države. Ovo bi sigurno bila jedna od tema koje bih pokrenuo u Hrvatskom saboru. Problem pulske cementare riješio bi se kada bi institucije radile svoj posao, a kako bi se to dogodilo, potrebno je promijeniti one koji su zarobili gotovo sve institucije u državi.

Na koji način riješiti problem Kaštijuna, treba li ga premjestiti? Kako urediti gospodarenje otpadom u Istri, a da nije sav teret na južnoj Istri?

Kaštijun je od samog početka tog projekta promašena priča. On kao takav nikad nije trebao postojati niti biti na mjestu na kojem se nalazi. Tu se nalazi isključivo zbog privatnih interesa ljudi koji su se zalagali za Kaštijun u ovoj funkciji i obliku. Most se protivi ovakvim postrojenjima čiji je krajnji produkt nešto što se kasnije vozi drugdje na spaljivanje.

Problem Kaštijuna je u konceptu. Odabran je koncept koji većinu sirovina iz otpada, kao što su papir i plastika, želi pripremiti za spaljivanje i poslati na spaljivanje. Mi se protivimo spaljivanju korisnih sirovina iz otpada i želimo ih preko sustava individualnog odvajanja i sortirnica preusmjeriti na reciklažu. Planiramo preko Fonda za zaštitu okoliša poticati izgradnju reciklažne industrije što bliže mjestima nastanka otpada. 

Najvažniji problem u gospodarenju otpadom je biorazgradivi otpad. To je ujedno i uzrok najvećih problema u Kaštijunu te ključ rješenja gospodarenja otpadom. Biorazgradivi otpad nikad ne bi smio dolaziti u Kaštijun i time bi se eliminirao smrad s Kaštijuna. Naš koncept je baziran na odvojenom prikupljanju otpada, reciklaži i odvojenoj obradi bio otpada, a za Istru su najprimjerenija bioplinska postrojenja. 

Je li Istra previše ovisna o turizmu? Koji je najbolji smjer razvoja istarskog turizma? Kako bi riješili problem pretjerane apartmanizacije (treba li ograničiti novogradnju) uz, u isto vrijeme, premalo stanova za mlade? 

Turizam je jedna od najvećih prednosti koje jedna država može imati, ali pod uvjetom da od turizma korist imaju njezini građani, a ne samo velike korporacije i strani trgovački centri koji su najveći profiteri od turizma u Hrvatskoj. Često se osjećamo kao statisti koji promatraju turističku sezonu. Razvoj turizma mora se temeljiti na održivosti, odnosno potrebno ga je razvijati na način da se zadrže sva prirodna bogatstva i raznolikost zbog koje, uostalom, turisti i dolaze u Hrvatsku, a ne tako da devastiramo obale i pretvaramo Lijepu našu u ono što se dogodilo u Crnoj Gori.

Zadnjih godina pokrenuta je velika hajka na privatne iznajmljivače koji iznajmljuju u vlastitom domaćinstvu te ih se povezuje s apartmanizacijom iako oni s njom nemaju nikakve veze. Najčešći investitori u apartmanska naselja su velika poduzeća, a ne lokalni iznajmljivači koji u svojoj kući imaju dodatni apartman. Zakoni trebaju biti pisani za stanovništvo, a ne korporacije.

Na koji način zaustaviti bespravnu gradnju (tri ključna koraka). Treba li strože kažnjavati daljnju devastaciju prirode uključujući i ilegalne otpade? Treba li nadležne inspekcije i odluke o kaznama spustiti na lokalnu i regionalnu razinu?Tko bi u tom slučaju bio odgovoran za provođenje rušenja bespravnih gradnji? 

U Hrvatskoj nije toliki problem u samim zakonima već u provođenju zakona koji se ne provodi zbog toga nam se na čelu institucija, agencija i inspektorata često nalaze ljudi koje je postavila politika, a to sa sobom donosi neprovođenje dobrih zakona. Istra je prepuna bespravnih građevina, poljoprivredna zemljišta pretvorena su u ilegalne kampove pa često imamo znatno veći broj ulazaka u zemlju od prijavljenog broja turista. Ovo je svakako jedna od tema o kojoj bih glasno govorio te bih se trudio skrenuti pozornost medija na ovu problematiku. U Istri je najviše bespravne gradnje tamo gdje je na vlasti IDS, bilo bi zanimljivo provesti istraživanje utjecaja stranke na količinu bespravno izgrađenih objekata po općinama.

Ako zakoni postoje za nas, obične građane RH, onda ti isti zakoni moraju vrijediti i za one privilegirane koje štiti politika. Naravno da bi se devastaciju prirode, ilegalne otpade i brojne druge ilegalne stvari trebalo strože kažnjavati. Zakon mora biti takav da nikome ne pada na pamet ostaviti građevinski otpad u šumi ili iznajmljivati mobilnu kućicu na poljoprivrednom zemljištu.

Kako vidite istarsku energetsku budućnost? Na koji način pristupiti ogromnom broju zahtjeva za postavljanje solarnih panela? Podržavate li gradnju vjetroelektrana na moru?  

Most podržava ekološke standarde koji se temelje na obnovljivoj energiji, a posebice razvoj infrastrukture solarnih panela. S obzirom na prosječnih 2.400 sunčanih sati godišnje istarska energetska budućnost bi prvenstveno trebala biti zelena, uz obilje obnovljivih izvora energije poput solara i vjetroelektrana. Nažalost, i u ovim trenucima se u TE Plomin B koristi ugljen kao energent, a na toj lokaciji bi se moglo graditi plinske elektrane. 

Gradnja vjetroelektrana i dalje je tema koja izaziva polemike, podržavamo sve zelene politike koje doprinose zaštiti okoliša, ali uz uvjet provođenja jasnih i konciznih uvjeta i studija utjecaja na okoliš. 

Koja tri ključna koraka za poboljšanje stanja u zdravstvu, kako spriječiti odljev kadrova? Kako spriječiti odljev kadrova u obrazovanju? Trebaju li svi vrtići biti besplatni i odakle financije za to? 

Nedavno sam održao press konferenciju na temu IDZ-a nakon koje je ravnatelj IDZ-a podnio ostavku. Tada smo upozorili na ubrzanu pretvorbu našeg zdravstva iz javnog u privatno, unatoč tome što nas nitko na to nije upozorio. Ministar Beroš, poznat po ograničavanju svih ljudskih prava za vrijeme plandemije protiv koje smo se borili, odlučio je potpisati ugovor s privatnicima u zdravstvu kojim im je na račune uplatio 2.000.000 EUR te im time omogućio zapošljavanje dodatnih kadrova koji dolaze iz javnog zdravstvenog sustava te nabavku opreme koju su, uz bolje upravljanje, naši domovi zdravlja i bolnice mogli i sami nabaviti. Nemamo problem s time što se dio “lista čekanja” prepušta privatnicima, ali imamo problem s kompletnom promjenom sustava zdravstva u onaj koji vidimo u SAD-u.  

Odljev kadrova događa se zbog niskih plaća u djelatnostima koje bi treble biti nacionalni interes i u koje bi trebalo uložiti znatno veći udio BDP-a, posebice u plaće djelatnika koji taj sustav čine. S obzirom na to kako korupcija, prema službenim podacima, u RH iznosi 9 milijardi EUR godišnje, kad zatvorimo odgovorne za to, taj će se novac moći uložiti u povećanje plaća te sprječavanje odljeva kadrova.

Nema besplatnih vrtića, ali ako postoji nešto u što bi se javni novac trebao uložiti onda su to djeca, odnosno roditelji djece. Neki roditelji stvarno nemaju potrebe za besplatnim vrtićima pa se tu može razgovarati o uvjetima po kojima bi vrtići bili besplatni. Miro Bulj je u Sinju u roku od par godina uveo besplatne vrtiće, a kada su ga pitali kako je to učinio, rekao je da je samo spriječio korupciju pa je ostalo dovoljno novca za bitne stvari. 

Koja su po vama tri najveće istarske korupcijske afere? Jeste li zadovoljni pravnom državom i, ako niste, na koji bi način poboljšali stanje u istarskom pravosuđu? Kako ojačati borbu protiv korupcije u Istri? 

Pravna država je jedna od najvećih rak rana našeg društva. Radi se o institucijama koje su zarobljene od strane vladajućih već godinama. Rješenje ovog problema krije se u promjeni vlasti koja je takvo stanje omogućila, a već trideset godina gledamo iste ljude na vlasti, ali u različitim dresovima. Ne postoji način poboljšanja pravosuđa bez smjene vlasti i privođenja odgovornih za postojeće stanje. Pravna država nam ne funkcionira. 

Ne bih rangirao korupcijske afere, a ne bih čak niti prozivao imenom i prezimenom ljude za koje već svi znamo da su u njih uključeni, to nije posao političara, to je posao institucija koje se time bave. Iako zvuči kao fraza, institucije moraju raditi svoj posao, a da bi ga radile kako treba, potrebno ih je osloboditi.

Treba li u Istri smanjiti broj općina i, ukoliko treba, koje općine ukinuti? Kako zaustaviti stranačku „bonamenat” politiku uhljebljivanja?

Broj općina svakako treba racionalizirati, ali kako bi se to napravilo na dobar način, potrebno je provesti analizu u općinama te donijeti odluku kojom će se zadržati decentraliziran sustav upravljanja, ali se neće događati situacije u kojima su Općine same sebi svrha, odnosno Općine u kojima je najveći trošak plaća onih koji u njima rade.

Sami smo si krivi za stranački “bonamenat” politiku jer dopuštamo manjini da nam kroji sudbinu. Mi, obični građani, ne bavimo se politikom. Zbog toga na vlast dolaze oni koji su lijepili plakate i bili poslušni, a ne oni koji imaju svoj stav i u politiku ulaze zbog zaštite svojih sugrađana, sunarodnjaka i obitelji. Kad shvatimo odgovornost i obvezu koju imamo prema društvu, “bonamenti” se više neće događati jer ljudi koji to čine više neće biti većina.

Treba li nakon 20 godina ukinuti tvrtku Brijuni Rivijera? Je li elitni turizam budućnost za Brijune? 

Brijuni su nacionalni park, a nacionalni parkovi su nacionalno blago. Na njih se ne gleda isključivo kroz profit već i kroz očuvanje baštine, povijesti i prirode. 

Brijuni Rivijera dobar je primjer suradnje dvije stranke koje se prave da ne surađuju. Radi se, naravno, o IDS-u i HDZ-u. Nisam siguran bi li ukidanje tvrtke bilo potrebno, potrebna je promjena načela, odnosno učiniti to da pripadnost političkoj stranci nije važna prilikom odabira ljudi koji vode određene tvrtke. Kako bi došli do toga potrebno je promijeniti mentalitet, a to nije lak posao.

Liberalizacija ili limitiranje abortusa; Istospolni brakovi i pravo na udomljavanje djece; Treba li politika prema  ilegalnim migrantima biti oštrija? Treba li ograničiti uvoz strane radne snage? Treba li zabraniti molitelje na javnim mjestima?

Otrcana fraza kako je “djeci bolje u istospolnim brakovima nego u sirotištima” je vjerojatno jedini argument onih koji se zalažu za udomljavanje djece u istospolne obitelji. Ipak, stvarnost je totalno drugačija. Postoji puno veći broj heteroseksualnih parova koji čekaju usvajanje djece nego što je djece u sirotištima. To rijetko čujemo. Moje mišljenje, koje se temelji na sociološkim i psihološkim proučavanjima te svim temeljnim vrijednostima na kojima počiva zapadnoeuropska civilizacija jest da je djetetu najbolje odrastati u obitelji koju čine muškarac i žena. U takvoj obitelji dijete može dobiti sve što mu je potrebno za normalno odrastanje, stječe one karakterne osobine koje mu može dati samo kombinacija majke i oca. Ne postoji “pravo na dijete” jer dijete nije igračka.

Danas se često susrećemo s raznim “tolerantnim” opcijama koje brane ovakva razmišljanja i kojima je vlastiti stav o ovakvim temama stvar za osudu. Uvijek ću se zalagati za to da čak i takvi imaju pravo na svoj stav, ali ne dopuštam im da meni i meni sličnima oduzimaju moje pravo na vlastito mišljenje. Za njega ću se uvijek politički boriti i znati ga argumentirati.

Migrantska kriza jedan je od najvećih problema s kojima se naša država suočava. Politika je dozvolila ulazak ogromnog broja ilegalnih migranata i to svjesno i namjerno, Most je zatražio pomoć vojske pri kontroli granica. Želimo spriječiti zamjenu stanovništva koja je uzela zamah. Do prije par godina tek je par stotina ljudi godišnje tražilo azil u RH, a prošle godine to je učinilo više od 65.000 ljudi, ilegalnih migranata, koji su probili granice, ušli u državu te predali zahtjev za azilom. Nove regulacije EU kažu kako se uhićeni ilegalni migranti moraju vratiti u državu u kojoj su zatražili azil, a u slučaju ovih 67.000 ljudi, radilo bi se o RH. Mi o tim ljudima ne znamo baš ništa, nemamo nikakve podatke o njihovoj prošlosti, namjerama ili kulturnim vrijednostima. Ne želimo Hrvatsku u kojoj nije sigurno šetati ulicom u noćne sate. Ne želimo Hrvatsku u kojoj postoji prijetnja od terorističkog napada jer bi to osim žrtava moglo uništiti i hrvatski turizam. Samo jedan teroristički napad, samo jednog od ovih 65.000 mladih muškaraca, koji su stigli bez da znamo išta o njima može izazvati dugoročne posljedice za sve ono što smo do jučer smatrali normalnim.

Zanimljivo je to što uvijek govorimo o moliteljima na javnim površinama koji su kršćanske vjeroispovijesti, a nikome ne smeta javno moljenje drugih religija. Europski trgovi puni su pripadnika islamske vjeroispovijesti koji svoju molitvu upražnjavaju na javnom mjestu, ali iz nekog razloga o tome nema govora. Niti treba biti. Oni koji bi branili molitvu na javnom mjestu kršili bi Ustav RH koji dopušta izražavanje vjere na javnim mjestima. Osobno ne bih molio na trgovima, ali ne vidim zbog čega bi ljudi koji mole ikome smetali. 

Jeste li zadovoljni stanjem medijskih sloboda u Istri? (ocjena od 1 do 10) 

Andrej Plenković je napisao maturalni rad u kojemu je spominjao utjecaj masovnih medija na kreiranje mišljenja javnosti. Nažalost, taj rad se danas pretvara u realnost pa tako imamo lokalne istarske, ali i nacionalne medije u vlasništvu ljudi koji su poslušnici raznoraznih partija i koji kreiraju i utječu na javno mnijenje. Takvi mediji običnom narodu serviraju ono što žele, a rijetko se u javnom prostoru pronađe članak koji govori o onome što narod želi. To je jedan od razloga zbog kojih danas imamo vlast koja ne predstavlja narod.

Postoje iznimke, koje sam često i pohvalio, ali nažalost, one su rijetkost.