LABINSKI PRESEDAN ZAVRŠIO NA POLICIJI Zaiskrilo oko odluke gradskog Crvenog križa o naplati medicinskih pomagala

Nakon što smo u veljači objavili tekst o tome kako prijatelji Milio i Branko Franković iz Kunja u Općini Raša već više od godinu dana javno preispituju Odluku Skupštine labinskog Crvenog križa o najmu medicinskih pomagala, ravnateljica ovog Društva Morin Kudić zatražila je pomoć policije.

Naša novinarka u razgovoru s Morin Kudić

Osjeća nemir i nelagodu

- Kontaktirala sam dvojicu odvjetnika. Jedan mi je rekao da poznaje Frankovićevu obitelj te da bi, u slučaju postupka, bio u sukobu interesa. Drugi me savjetovao da pratim što Branko Franković objavljuje na društvenim mrežama, a nakon što je kontaktirao vas - išla sam na policiju! Od mene je dobio sve odgovore koje je mogao dobiti, ali njemu nije cilj čuti već negodovati. Njegovo je pravo da se žali, ali ja sam morala prijaviti kako mi stvara nemir i nelagodu, te da se osjećam nezaštićeno. Međutim, za moju prijavu nema temelja jer u našem Zakonu nametljivo ponašanje podrazumijeva da te netko uznemirava svakodnevno barem 15 dana zaredom. Tako da ništa od toga neće biti, ali htjela sam im ipak dati na znanje, veli nam Kudić.

Milio i Branko Franković

Ponašanje obojice Frankovića Kudić ocjenjuje uznemiravajućim i nametljivim. Veli nam kako je Branko Franković na ulici znao zaustavljati volontere labinskog Crvenog križa, te i njima javno negodovati na temu spomenute Odluke, radi čega je na koncu kontaktirala nacionalnu Službu za zaštitu osobnih podataka te Povjerenika za informiranje. Poduzela je, veli nam, i pravne korake kako bi zaštitila ugled Društva i sebe osobno.

Skladište labinskog Crvenog križa

Doniran samo dio pomagala

Kudić navodi i kako Frankovićeve tvrdnje da labinski Crveni križ želi naplaćivati pomagala koja su im donirana, također nisu istinite.

- Samo nam je mali dio njih stigao putem donacija. Grad Labin je još 2010. godine dobio „hrpu“ različitih invalidskih pomagala, a mi smo tada primili nekoliko invalidskih kreveta. Također smo uzeli nekoliko neispravnih, za dijelove. S vremenom, to se sve naravno raspalo. Samo smo prošle godine kupili pet komada električnih kreveta po cijeni od 5.200 kuna, govori Kudić te nam pokazuje u kakvom stanju korisnici nerijetko vraćaju pomagala.

Na argument Milija Frankovića kako bolnički električni krevet nikad nije „samo 150 kuna“ kako stoji u cjeniku labinskog Crvenog križa, već uz njega korisniku treba i madrac, toaletni stolić i još štošta, Kudić pak veli da si ljudi sami biraju pomagala jer „svakome treba nešto različito“ te da oni nisu ti koji uvjetuju količinu koju će rabiti pojedini korisnik.

Jedini u Hrvatskoj 'rentaju pomagala'

Morin Kudić

- Pokušavali smo se prijaviti na jedan EU projekt, ali to nam nije prošlo jer nemamo iskustva u njihovom provođenju. Potom sam išla pred Grad Labin i općine Kršan, Pićan, Raša i Sveta Nedelja. Rekla sam im da je potražnja za pomagalima sve veća i da je sve na nama, a tražila sam i sufinanciranje zapošljavanja treće osobe – da se mene i kolegicu malo rastereti pa da onda nas dvije možemo pisati projekte i nalaziti novac. Međutim, to se nije dogodilo. U načelu, oni su se još prije covida složili da će sufinancirati naknade korisnicima, ali očito je pandemija to sve odgodila, a mi smo onda išli u ovakvu Odluku jer jednostavno moramo! Da, prvi smo u Hrvatskoj! Ali, takav vid društvenog poduzetništva u zapadnim zemljama nije nimalo neobična stvar. I kod nas to rade neke udruge, veli nam jasno Kudić.

Skladište labinskog Crvenog križa

Korisnici „masovno“ vraćali pomagala

Nakon što su u ožujku prošle godine korisnicima poslali Poziv na potpisivanje ugovora o najmu medicinskih pomagala, u kratkom se periodu dogodio njihov značajan povrat, što ipak govori u prilog tome da ljudima naplata koja stiže od strane jedne humanitarne i neprofitne organizacije nije baš najbolje sjela. Samo od 14. do 30. ožujka prošle godine, trideset je osoba vratilo 42 pomagala, a u mjesec i pol dana otkako im je stigao Poziv, pedeset i tri osobe labinskom Crvenom križu vratile su 75 pomagala.

Crveni križ Labin

- Ja sam i tad tražila podršku Grada i spomenutih općina, i to kroz dva sastanka. Rečeno mi je da se oni slažu s idejom da pokrivaju sufinanciranje svojim stanovnicima, ali ja to i dalje nemam crno na bijelo. Grad Labin je, čini mi se, tek sad to stavio u svoj socijalni program, ali ne za svih. Mislim da im mi ipak nismo prioritet. Ali, ja i dalje čekam njih prije no što krenemo u naplaćivanje. Ne pada mi na pamet da, primjerice, netko u Raši može imati sufinanciranje, a netko iz neke druge općine ne može. Iskreno, među onima koji su tražili sufinanciranje, ima i ljudi koji imaju kuće za odmore i tako dalje. A taj novac kojim bi im se sufinancirala pomagala – i dalje je naš novac, govori nam također Kudić.

Općine nemaju te podatke?

Odgovore smo, do zaključenja ovog teksta dobili samo od općina Pićan i Kršan. Dok ni jedni ni drugi nemaju podatak o broju korisnika, načelnik Općine Kršan Roman Carić izvijestio nas je da su oni spremni sufinancirati tu uslugu kroz Program socijalne skrbi. Načelnik Općine Pićan Dean Močinić odgovorio nam je pak kako „se svi korisnici usluge najma, a koji si tu uslugu nisu u mogućnosti platiti, mogu obratiti Općini za pomoć u sufinanciranju iste“.

Morin Kudić

„Ništa ne raste na stablu!“

- Trenutno na terenu imamo 176 pomagala za 132 korisnika, od čega samo električnih kreveta 39, a lista čekanja za takve krevete sada broji sedam zahtjeva. Od 39 kreveta, 29 njih je kupljeno, šest ih je stiglo putem gradske donacije, a četiri su donirali građani. Ali, ništa ne raste na stablu i ništa nije besplatno! Čak i ono šte se dobije od HZZZO-a, kupljeno je našim novcima, zaključila je razgovor s nama ravnateljica Crvenog križa Labin, Morin Kudić.

A hoće li priča koja je poprilično uznemirila Labinštinu, nakon policijskog, dobiti i pravni epilog – ostaje za vidjeti. Baš kao i hoće li, i kada, krenuti naplata medicinskih pomagala od strane Crvenog križa Labin, te u kojem će iznosu tamošnje jedinice lokalne samouprave potpomoći svoje potrebite mještane.