LORENA BOLJUNČIĆ: Ako krenemo od prvog dana, u jednom mandatu možemo izgraditi naselje sa 100 stanova za priuštivo stanovanje

Lokalne izbore, koji će se održati 18. svibnja, u Puli će obilježiti snažna struja nezavisnih kandidata, od kojih se neki u utrci za gradsku vlast i gradonačelničku funkciju okušavaju po prvi put. Među njima je i poduzetnica Lorena Boljunčić, osnivačica i voditeljica Muzeja maslinovog ulja u Puli, koja u utrku ulazi sa sloganom "Vrijeme je za gradonačelnicu". U svom je timu okupila ljude iz različitih branši, od informatike do umjetnosti, a za kandidatkinju za dogradonačelnicu odabrala povjesničarku umjetnosti Paolu Orlić. Na listi će se naći i Lorenin suprug.

Za Istru24 objasnila je što ih je to obiteljski pokrenulo da se politički aktiviraju i kakvu Pulu žele stvoriti.

Krenimo od Vašeg slogana „Vrijeme je za gradonačelnicu“. Već sada je poznato da nećete biti jedina kandidatkinja. Zbog čega biste upravo Vi trebali biti ta prva gradonačelnica?

Prije svega smatram da kao žena gradonačelnica mogu dati jedan drugačiji pristup u vođenju grada, koji je širok i otvoren, gdje će se čuti građani i njihove potrebe. Smatram da nam je potrebna jedna cjelovita vizija Pule i drukčiji model upravljanja gradom, u kojem će se razmišljati dugoročno, projekti voditi transparentno i onda slagati dijelovi slike razvoja grada poput mozaika jer se oni preklapaju: ostanak mladih u gradu, gospodarstvo, stambena politika, briga o starijima, bolji život, zelene politike, sve se to preklapa.

Ako ne gledamo cjelovito, kao jednu široku viziju, već krećemo raditi djelomično, nećemo uspjeti. Pula nikad nije imala žensku gradonačelnicu i smatram da je jedno žensko okupljanje, jedno zajedništvo bez podjela, ali sa znanjem i stručnošću, ono što nama treba. Zbog toga „vrijeme za gradonačelnicu“ sumira puno stvari. Osim toga, rekla bih da smo u ove zadnje četiri godine vidjeli dosta ega i dosta podjela, a to je ono što ja ne želim.

Naglasila bih i nezavisnost mene i kolega koji su na listi. Mi smo skupina realiziranih ljudi, kojima tip politike na kakav smo navikli ne treba. Mi zaista želimo napraviti kvalitetne promjene u gradu i zato, kad kažem da je vrijeme za gradonačelnicu, mislim na jedno drukčije vođenje grada, gdje će se čuti građani i tvrtke i naći najbolja rješenja.

Nadovezat ću se na ovo pitanjem upravo o nezavisnosti. I sadašnja gradska administracija predvođena Filipom Zoričićem je neovisna opcija. Tijekom mandata došlo je do svojevrsnog razjedinjavanja. Neki će reći da se to događa jer ne postoji stranačko ili čak ideološko 'ljepilo'. Što Vi mislite o tome. Kako mislite kao nezavisna grupa izbjeći potencijalnu zamku razjedinjavanja?

Razumijem bojazan, međutim uvijek je sve do ljudi. Isto je i sa strankama. Vi možete reći da poznajete neku stranku, ali onda pogledajmo ljude! Tko će zaista voditi grad? Tko će stati iza nekih
rješenja? Ja bih rekla da se stranke često uljuljkaju i ne generiraju nove ideje i nove mogućnosti razvoja. A mi, s druge strane, već dvije godine radimo na nekim rješenjima i analizama iz kojih proizlaze stvari kako ih treba raditi. Ja imam 20 godina iskustva - u velikim tvrtkama i s po tisuću zaposlenika, a posljednjih 12 godina kao pulska poduzetnica u centru grada. Ja već iz daljine vidim kako se stvari mogu bolje napraviti, kako je moguće bolje upravljati i postavljati ciljeve. I mislim da je to razlika između ove nezavisne liste koja je sada na vlasti i onoga što mi nudimo. Iza
mene stoje, kažem, realizirani ljudi od struke.

Kako biste usporedili vlast Filipa Zoričića i onu Borisa Miletića?

Rekla bih da je i prije Zoričića grad bio uspavan. Bili smo, možemo tako reći, navikli na jedan način vođenja, a ono što je mene zaboljelo je što se građanima na neki način ne govori istina. Govorim o principu upravljanja zadnjih deset godina. O modelu koji je postojao ranije i ponovno se plasira. Prezentiraju se različiti projekti, sipaju ideje koje se ustvari nikad ne realiziraju.

Već po novinskim tekstovima je jasno da smo još 2010. imali problema sa zamiranjem grada, odlaskom trgovaca, zatvaranjem dućana i s mrtvim gradom zimi. I svih tih petnaest godina to ne rješavamo! Ja sam zaista mislila da će se možda s promjenom vlasti na to početi gledati cjelovito, strateški i početi raditi. Od promjena natječaja za gradske prostore do uređenja, ali mi nismo opet nigdje krenuli i ništa od toga napravili.

Mislila sam i da ćemo riješiti promet u gradu i konačno napraviti javne garaže, međutim ni to se nije desilo. Trebamo gledati uzore poput Regensburga, Trsta, Ljubljane, naročito Regensburga koji je zanimljiv jer također ima arheološke iskopine iz doba Rima.

Što oni bolje rade?

Nadzemne javne garaže. One omogućuju da se 'usisaju' automobili i rasterete ceste. A mi radimo suprotno - gdje god ima slobodna površina, mi je asfaltiramo i od nje napravimo novo parkirno mjesto. Uzduž cijelih ulica, pored raskrižja, semafora... I onda kažemo da je puno gužve u gradu. Pa gužva je kad automobile vučemo kroz centar grada.

Zadržimo se još na pitanju centra i zamiranja ulica. Pojedini europski gradovi to rješavaju obvezivanjem vlasnika i najmoprimaca lokala u centru na cjelogodišnji rad, a neki i propisuju dozvoljene asortimana. Kako Vi gledate na to i kako biste, recimo, revitalizirali Prvomajsku?

Mi cijelo vrijeme radimo protiv građana za koje više nemamo kvalitetnu ponudu. Dat ću jedan, možda najbanalniji primjer, kada su u pitanju suveniri. Imamo fakultet za dizajn i multimediju, imamo srednju Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, imamo toliko kreativaca i aktivnih likovnih umjetnika – zašto Grad ne bi financirao program koji će stvoriti set zaista kvalitetnih suvenira i ponuditi ga trgovinama?! Barem jednu bilježnicu sa slikama ili fotografijama naših umjetnika? Ne treba, naravno, ništa na silu, ali možemo stimulirati, učiti, poticati i obrazovati. Isto možemo reći i za gastronomiju.

Gastronomija je zapravo velika tema u Puli o kojoj se manje govori. Dok se Istra propagira kao gastro-destinacija, u Puli su neke gurmanske tradicije zapravo nestale. Više se nigdje ne prodaju papaline, nema ribarskih fešti sa srdelicama ili porcija liganja s nogu…

Slažem se. Imamo još neke ljude koji pokušavaju s takvom ponudom, ali rekla bih da su kvalitetni ponuđači marginalizirani i gurnuti u manje turističke dijelove grada, gdje su najamnine niže i bolji je pristup do parkinga. Ali, naš je grad star 3.000 godina! Želim reći da je stoljećima mjesto okupljanja i mi sad sami sebe guramo iz tog grada. Kako bi mogla funkcionirati i izgledati naša tržnica i njen okoliš, a kako nam izgleda danas?

Kako biste život vratili gdje je bio?

Treba raditi više paralelnih stvari, jer to je proces. Primjerice, uređivanjem ulica i trgova koji su prilično zapušteni, uređenjem tržnice koja bi se mogla otvoriti za gastronomiju. Ujedno, kao što ste rekli, trgovine bi trebale imati ugovore koji ih obvezuju na cjelogodišnji rad i to bi se moralo poštivati. Vidjet ćemo do kraja što će biti s novim Zakonom o turizmu, ali bit će mogućnosti da se utječe i na raznolikost sadržaja, pa da nemamo pet istih stvari u jednoj ulici te da na prostore možemo utjecati i ako nisu u gradskom vlasništvu.

Jesu li i niže, povlaštene najamnine dio tog paketa?

Da, naravno! Trst je sličan problem riješio dajući prostore u najam za euro po četvornom metru kao poticaj dok se ne stvori zamašnjak, pa su kasnije s najmoprimcima iznova pregovarali. Revitalizacija grada je prvenstveno važna zbog nas samih i zbog studenata koji vape za studentskim životom i za time da osjećaju grad.  Ja nekad znam čuti od građana: „Pa šta sada?! Koliko novca treba za primjerice uređenje Kandlerove, a mi tamo i ne idemo?!“. Ali, ta ulica kao i cijeli centar, je naše ogledalo. To smo mi!

Kandlerova nas dovodi do pitanja velikih investicija. Kako zamišljate plan za obnovu te ulice koja uporno zapinje. Projekt je jako skup, a nije jedini na čekanju. Da sutra uđete u Gradsku vijećnicu, što biste postavili kao razuman rok za rješavanje najvećih infrastrukturnih problema?

Potrebno je paralelno započeti nekoliko procesa! Ako govorimo o Rivi, krenimo tamo gdje smo stali 2015. godine. Skupimo dosadašnje projekte, provjerimo što se promijenilo u prometu i u našoj viziji i krenimo u izradu glavnog projekta. Zatim ćemo zatražiti financiranje, odrediti faze i krenuti.

Grad je jako zatvoren i nema transparentnosti. Recimo, projekt Kandlerove je bio u proračunu 2023. i 2024. godine, a opet se ništa nije dogodilo. Bilo je negdje 350 tisuća eura namijenjeno za obnovu i projektiranje. Teško je sada prognozirati ali, vjerujte, složit ćemo procese i krenuti rješavati. Po meni, Kandlerova se može početi rješavati kad sa stanarima dogovorimo fazni pristup i vidimo da li bi se oni negdje izmjestili u tih šest mjeseci ili godinu dana, dok se ulica ne riješi.

Zašto Prvomajska stoji? Ja to ne mogu shvatiti, da ne možemo obnoviti tu ulicu! Danteov trg…Neki projekti nisu baš toliko skupi da se nisu mogli pokrenuti. Rekla bih da je možda Korzo zahtjevan projekt, jer treba paziti na stabla i razriješiti promet, ali nisu svi toliko kompleksni. U jednom mandatu je barem jedno moguće riješiti.

Koliko se može aktualnoj vlasti uzeti kao olakotna okolnost činjenica da ih je dočekao niz velikih projekata koje nije moguće završiti u jednom mandatu?

Nažalost, uvjerena sam da protekle četiri godine nisu dobro iskorištene. Mi se nismo makli od idejnog projekta Rive, od idejnog projekta Giardina, nemamo uopće projekt za Kandlerovu, niti za Prvomajsku, niti za Danteov trg. Dakle, ništa nije pripremljeno da biste vi mogli reći – evo, sljedeće godine krećemo u drugu fazu. Nema faza, nema ničeg!

U Muzeju maslinovog ulja

Vodite Muzej maslinovog ulja u središtu Pule. Trenutno je smješten u Istarskoj ulici, u prostoru nekadašnjeg MC Luka, a prije toga ste se nalazili na samom početku Kandlerove. Mnoge zanima na koji način ste došli do tako atraktivnih prostora u gradu, naročito s obzirom na to da ste u prostora ušli za vrijeme IDS-ove vlasti.

Kada sam se tek vratila iz Zagreba, pokrenula sam prvi projekt „Pula City Tour“, s crvenim autobusom na kat. Nakon što smo otplatili kredit i povratili investiciju, počeli smo smišljati novi dobar projekt za Pulu i ja sam tada krenula u traženje prostora za muzej u kome bi se nudila i mogućnost degustacije i trgovine, za što je potrebno barem 350-400 kvadrata. Naišla sam na prazne prostore bivše tvornice Arena trikotaže koji su već bili privatizirani. Uzela sam jedan u najam od privatne osobe i obnovila ga u potpunosti u suradnji s konzervatorima. U pandemiji nismo više imali dovoljno prihoda za najam i plaće, a vlasnici nisu htjeli sniziti ili zamrznuti najamninu pa sam izašla iz tog prostora. Nakon pandemije našla sam prazan prostor u Istarskoj ulici i javila se na gradski natječaj. Sada smo u desetogodišnjem najmu. U njega smo ponovno uložili jako puno jer je bio vrlo zapušten.

Dotaknimo se Vaše liste. Kandidatkinja za zamjenicu je Paola Orlić, koja dolazi iz svijeta kulture i umjetnosti. Zanimanja ostatka ljudi su vrlo raznolika, tu su ekonomisti, slikari, informatičari i sveučilišni djelatnici, Damir Ritoša, Robert Pauletta, Albert Novak, Danijela Križman… A tu je i Vaš suprug Darko Brborović. Zanimljivo je da je on bio član Nadzornog odbora Kaštijuna koji je podnio ostavku prošle godine s ostatkom tima. S obzirom na to da je funkciju i preuzeo i s nje otišao u vrijeme gradske administracije Filipa Zoričića, ali i da je sa s Vama politički aktivan u pokušaju da dođete na vlast, pitat ću vrlo otvoreno je li prošlogodišnje napuštanje NO-a bilo prvi znak neslaganja sa Zoričićevom politikom.

Važno mi je reći da, koja je god vlast u Puli, ja ću joj ponuditi svoje znanje. Tako je nastupio i suprug kada je došao novi gradonačelnik Zoričić. Suprug je doktor matematike, s jako puno iskustva u financijskom poslovanju i analizama poduzeća pa je, kada su ga zamolili da bude član NO-a Kaštijuna, uskočio da vidi što se može napraviti.

Ali, su nakon nekog vremena svi otišli!

Zaista su pokušali gradonačelniku davati rješenja što se treba napraviti ali, kao i za puno drugih stvari, nije bilo odaziva.

Počeli smo s Vašim sloganom, pitat Ću Vas i za ona dva 'najrazvikanija' slogana Vaših protukandidata. Kako Vam se čini „Vratimo Pulu Puležanima“ Gorana Mihovilovića?

Pa ja bih rekla da je malo nespretan. Možda bi to bilo zgodnije da je bio „Vratimo Pulu građanima ili vratimo grad građanima“. Možda čak i ne bi bio problematičan da trenutno nemamo gradonačelnika koji nije iz Pule, odnosno koji tu nije rođen. Pa onda taj slogan ima drugačije konotacije.

A slogan aktualnog gradonačelnika „Pula bez tapije“?

Znate, ja sam odrasla u Puli 1980-tih kada se činilo da je sve moguće i nisam osjetila tu tapiju. Gradili smo najnovije, najsuvremenije brodove. Otvarali radna mjesta i tvornice, gradili nove kvartove…. Bilo je jedno vrijeme mogućnosti, tako da nisam toliko vezana za tu riječ tapija.
Zato bih voljela da i drugi vide kako je to opet moguće. Često me pitaju zašto sam krenula u ove izbore. Kada imaš više od 20 godina nekog upravljačkog iskustva, prirodno mi dođe da promatram kako se to upravlja mojim gradom i kako može bolje. Tako smo i mi prije dvije godine krenuli s izradom mogućih rješenja.

Poduzetnica ste, i sami kažete da stvari gledate iz te perspektive. Koje je Vaše viđenje budućnosti prostora i infrastrukture Uljanika? Kako bi po Vama za 10 godina izgledala Pula s idealno iskorištenim ovim prostorom?

Po meni taj prostor bi izgledao tako da je djelomično otvoren, ali da su sve one prazne hale i prazni prostori koji se tamo nalaze u funkciji. U funkciji gospodarstva, IT-a, kreativnih industrija, kulturnih industrija. Kako to da smo mi grad kulture s toliko kreativaca, i najveći istarski grad, a najjače tvrtke u Istri iz kreativnih i kulturnih industrija nisu ovdje, nego u drugim istarskim gradovima?! Mislim da poticaj mora doći od Grada.

A sama brodogradnja? Neki će reći tamo je previše skupe infrastrukture za brodogradnju da bi se samo bacilo.

Razgovarali smo sa Smiljkom Rudanom, Puležanom i profesorom na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, i pitali ga može li brodogradnja i u kojem obimu ponovno početi jačati. Jedna misao je bila da će, zbog geopolitičkih odnosa, doći vrijeme kada će nam industrija biti važna. Ne samo u Puli, nego uopće u Europi. Ali, gospodarstvo ima i drugih grana, nije brodogradnja jedina. Mi imamo industrijsku zonu čiji se dio evo sad drugi puta prodaje... Veliki dio industrijske zone nije funkcionalan, nisu provučene ceste niti je dana mogućnost poduzetnicima da se tamo razvijaju i šire. Recimo, ja sam nekoliko puta čula od poduzetnika da zbog sporosti sustava i kasnog izdavanja dozvola, odustaju i kupuju zemlju u drugoj općini i prebacuju firmu tamo.

Dio industrijske zone su nekretnine nekadašnjeg tvrtke Istra veletrgovačko, a u istom su paketu i Standa u Šijani i velika Robna kuća u centru, u kojoj je triput unatrag dvije godine izbijao požar. Zgrade su u privatnom vlasništvu, ali su napuštene i djeluju kao tempirane bombe. Kako biste Vi rješavali ovaj problem?

Proaktivnim vođenjem grada! Morate sjesti s vlasnicima. Ja sam bila sigurna prije tri godine kada se radio novi projekt za Robnu kuću da će s iz toga nešto izroditi jer sam vidjela da su vlasnici imali volju, ali pretpostavljam da je tu Grad, odnosno netko tko može pomoći i odrediti što se može, a što ne može, opet podbacio. Poduzetnici moraju osjetiti da im Grad želi pomoći.

Smatrate dakle da Grad treba izricati uvjete privatnom investitoru u ovakvim situacijama?

Naravno, Grad ima svoja pravila i mora znati kako se želi razvijati. Međutim, mi imamo i nekretnina koje nisu u privatnom vlasništvu. Prazna nam je nekadašnja Muzička škola i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na Korzu, koji se urušava. S dijelom tima sam otišla u Šibenik i razgovarali smo s ekipom koja je od 2012. – 2018. godine povukla iz EU fondova pola milijarde kuna za takve objekte. 90 posto objekata koje su stavili u funkciju je bilo državno ili županijsko vlasništvo. Rekli su nam da vlasništvo nema veze. Odredi se namjena, osmisli sve do glavnog projekta, zatvori financiranje i država ili županija to prepuste na upravljanje, jer se svi žele riješiti nekretnina koje stoje. Zašto mi to nismo bili u stanju napraviti? Ja bih molila Puležane da počnu vjerovati da se stvari mogu napraviti. Nekako smo zapeli i nitko više ne vjeruje da je stvari moguće napraviti. A stvarno se može, ako se ima volje i znanja.

Što mislite o obećanju SDP-ovog kandidata Peđe Grbina da će uvesti besplatne vrtiće za svu djecu?

Izdvaja se jako puno za predškolski odgoj i u posljednjih par godina iznos se gotovo poduplao u proračunu, što je super. Ali, nema više financijskog prostora da bi svi imali besplatni vrtić. Ono što treba riješiti je da svako dijete ima sigurno mjesto i da ga roditelji tamo ne moraju voziti iz drugog dijela grada. Reći ću i da nije uvijek jedino rješenje napraviti novu zgradu vrtića jer je to skupo. Mi možemo urediti i prenamijeniti neke postojeće prostore u blizini zelenih površina za nove vrtićke skupine.

Je li onda to izvedivo?

Izvedivo jeste, ali to nije pametno. Mi uvijek imamo mogućnost sufinancirati u slučajevima gdje je ljudima teško plaćati vrtiće, što se može vidjeti po imovinskom statusu, ali nemojmo potrošiti sav raspoloživi novac jer mi vapimo za investicijama.

Još jedna bolna gradska tema – „Holders Only“ sustav parkiranja. Biste li ga gasili, prepravljali?

Prije su se mučili ljudi koji žive u gradu jer nisu imali gdje parkirati. Sada se mučimo mi koji želimo doći u grad. Građani dolaze na sat-dva do grada i mi tu propulzivnost u gradu želimo. Tu su dolasci kod frizera, javnog bilježnika, u kupovinu poklona i slično. Život to traži. U tom smislu su javne garaže jedini način da se poveća broj parkirnih mjesta, da ne trošimo više prostor, a da su svi zadovoljni. U drugim gradovima imamo dobar primjer da to može biti i lijepa arhitektura. Naš plan kada dođemo na vlast je da u prvih šest mjeseci napravimo natječaj za tri lokacije, gdje bi se od postojećih parkirališta napravile parkirne garaže.

Koje su to lokacije?

Pustila bih da konačnu odluku kažu stručnjaci, ali jedan je primjer parkiralište između tržnice i FET-a, a imate i Karolinu i još nekoliko parkirališta. Meni je strašno što neki od kandidata najavljuju još betoniranja i izgradnje novih parkirnih mjesta ili nude 1000 besplatnih sati parkiranja kojeg nema.

Biste li onda gasili „Holders Only“?

Ne bi za njime bilo potrebe jer bi bilo mjesta i za jedne i za druge.

Priuštivo stanovanje? Stanovi se sve više grade, a sve su nepristupačniji.

To je jedna od glavnih točaka našeg programa, da odmah krenemo u izgradnju jednog zelenog naselja. Mi imamo i gradska zemljišta koja stoje neiskorištena ,a imaju moguću stambenu namjenu. Želimo pokazati kako se može cjelovito, bez gradnje jedne po jedne manje zgradice već izgradnjom cijelog urbanog naselja, riješiti problem. Do tada će već postati jasno koliko država može financirati taj projekt. U takvim se stanovima, naravno, plaća najam, ali se radi o dugoročnom, povoljnom najmu. Naš detaljni proračun je da u jednom mandatu, ako krenemo od prvog dana, možemo izgraditi naselje sa 100 stanova.

Stalno se govori o stanovima za mlade obitelji i smještaju za one slabijeg imovnog stanja. Ali, cijela jedna generacija stasala 90-ih godina, osamostaljivala se u vrijeme kada kreditnih mogućnosti nije bilo puno ili su bile nepovoljne, a danas su već kreditno nesposobni jer se nalaze u rani pedesetim godinama. Imate li rješenje za njih?

Da. Prioritet su radni ljudi. Ljudi koji žive i stvaraju u Puli. A jedino veći broj stanova nam omogućuje da dio stanova damo i onima s lista socijalno ugroženih i da imamo i prizemlja prilagođena osobama s invaliditetom. Ali, svakako da su bitni radni ljudi, jer nama i kadrovi odlaze.

Plan za Vallelungu?

Žao mi što smo izgubili četiri godine za nju. Izgubit ćemo sav europski novac preko ITU mehanizama. Godine 2021. je ova gradska uprava odabrala četiri projekta, od kojih je samo kupalište na Stoji ušlo u obnovu jer je projekt već bio djelomično gotov. Tu je bio i Rojc gdje se ništa ne događa, iako je idejno rješenje predstavljeno još prije godinu dana. Zatim su otpali Vallelunga i Pragrande. Dakle, od dvadeset i nešto milijuna, mi nismo gotovo ništa iskoristili.

Što biste Vi učinili s Vallelungom?

Za zgrade smještene najbliže Mandraču mora se napraviti natječaj za stavljanje u funkciju i tamo možemo imati jedan poduzetnički inkubator, akcelerator i druga poduzetnička infrastruktura. Mogla bi se, u suradnji sa Sveučilištem, osigurati i pomoć mladim poduzetnicima da što brže napreduju i da narastu, a važno je uključiti i, reći ću tako, seniore. Primjerice iz IT industrije, koji mogu podučavati i da to onda bude jedna jezgra koja će gurati naprijed. Prostor Vallelunge je prekrasan i treba ga čuvati, ali se jedan dio zgrada može staviti u funkciju. Projekt na koji su potrošene posljednje godine je možda arhitektonski lijep, ali nije funkcionalan. Primjerice, za jedan je inkubator predviđeno 250 kvadrata. Moj muzej ima 550! Kao da se netko igrao!

Hotel Valkane? Je li dobra ideja graditi hotel tamo?

Da ste me pitali 1990-ih godina, rekla bih da nije jer je u pitanju rekreacijska zona. Trnci nelagode me prođu kad pomislim da će tamo cirkulirati 500 novih ljudi, a već sada je gužva. Ali, želim gledati naprijed. Ja ne vjerujem da će netko poništiti privatizacijski ugovor od prije trideset godina.

Smatrate li isto za šumu koja se područja budućeg hotela proteže do Gortanove uvale?

U šumi ne smiju biti objekti. Potrebno je izmijeniti prostorni plan. Za to nije kasno!

Gdje biste Vi u idealnoj verziji gradu novi hotel?

U gradu! Svakako u gradu!

Što mislite o punjenju gradskog proračuna prodajom gradskih zemljišta?

Prodaja zemljišta radi punjenja blagajne nije dobro rješenje. To nema smisla. Ako znamo što želimo i imamo plan, onda možemo zemljište prodati u sklopu razvojnog projekta, ali tada se mora napraviti ugovor koji će propisivati što se i u kom roku tamo može izgraditi.

Ankete već pokazuju da nitko ne pobjeđuje u prvo krugu? Koga mislite da možete susresti u drugom krugu, pod pretpostavkom da se i Vi nađete tamo?

Zaista mi je teško reći. Mislim da je pitanje koliko su građani svjesni što su PR i predizborna obećanja, a što stvarna vizija razvoja grada.

Koliko mislite da je izgledno da IDS vrati vlast u Puli?

I to mi je teško reći, ali znam da s istim ljudima ne možemo očekivati drukčije rezultate.

Kada biste sutra morali formirati većinu u Gradskom vijeću, ima li netko s kime ne biste surađivali?

Nema. Zanimaju me ljudi koji hoće pomoći da razvijamo grad. Pozitivni, ne svađalački ljudi, bez velikog ega.

Koji bi bio prvi potez Vaše administracije?

Tu dolazimo do jednog velikog problema gradske uprave u posljednje četiri godine. Gradonačelnik Zoričić je u gradsku upravu ušao sa 185 ljudi. Danas ih imate 225, a od toga je skoro polovica novih. Kako Vi možete toliko novih ljudi, koji nekad čak nisu iz tražene struke, odmah ubaciti u posao. Dozvoliti da Vam ode nekoliko ljudi je loše, a kamoli njih stotinjak. Jedna od prvih stvari bi bila vidjeti što ljudi kažu, što im treba, što promijeniti od procedura i kako da pomognemo onima koji su novi da se brže uhodaju.

Druga stvar je vidjeti da li je išta napravljeno od najava i može li se neki projekt nastaviti, a treće, krenuti sa izgradnjom garaža i stanova te naći prostor za novi Dom za starije. To nije bilo u početku u vrhu naših prioriteta, ali smo iz razgovora s ljudima shvatili kako zaista mnoge obitelji pate jer su roditelji došli u fazu bolesti, duboke starosti i demencije.

Što bi bile recimo pozitivne stvari koje je napravila aktualna gradska administracija?

Proširenje škole u Šijani i nešto što se počelo raditi u smislu vrtića. Međutim, natječaj novog vrtića Valmade je završen prije skoro 2vije godine, a do danas od toga ništa. Na Sisplacu su radovi krenuli prije mjesec dana, a u proračunu se novac nalazio zadnje dvije godine.

Zašto su projekti koje ste nabrojali danas po Vama zapeli?

Treba znati raditi, postaviti projekt. Znati točno koje su faze! Ono što ja želim napraviti jest da se za svaki projekt raspišu faze kako bi se znalo u kojoj smo trenutno i ta će informacija biti javno dostupna. Jesmo li u natječaju, čekamo li građevinsku dozvolu ili rješavamo imovinsko-pravne odnose.

Znači li to da se vođenje Grada sada treba prepustiti jednom menadžeru? Odnosno menadžerici?

Pa rekla bih da su upravljačka znanja jako važna. Pula je prekrasan grad, to cijelo vrijeme naglašavam, i živ je u smislu ljudi. Toliko nas ima koji stvaramo i radimo, od udruga, kulture, sporta, planinara, zborova…. Jako smo kreativni.

Ali dio koji se tiče obnove, izgradnje, infrastrukture, dakle projekata, nikako nam ne ide i možda bih rekla da je zato ovo važan trenutak da netko s tim znanjima vodi grad. Grad nije siromašan, ali moramo znati posložiti stvari. Moramo postati efikasniji.

 Kako financirate svoju kampanju?

Osobno. Dobila sam nešto donacija, ali većinom su to vlastita sredstva.

I, za kraj, biste li podržali organiziranje Thompsonovog koncerta u Areni?

Smeta mi ikonografija koja se događa na njegovim koncertima. Mi smo ipak jedna antifašistička regija i to moramo njegovati. Odluku bi trebala donijeti komisija zadužena za to, ali ima i drugih prostora , Doma sportova do Marsovog polja, što se meni osobno čini da bi možda bilo primjerenije.