Marina Cvitić: Žalosno je da nas Praznik rada asocira na piknik, roštilj i politikanstvo!

Izaslanstvo grada Pule predvođeno gradonačelnikom Filipom Zoričićem položilo je u nedjelju vijenac na spomen ploču na trgu Portarata radnicima koji su 1920. godine na tom mjestu pali kao žrtve prvosvibanjskih demonstracija.

Prisutnima se obratio pulski gradonačelnik koji je potvrdio da se ide u inicijativu vraćanja naziva Prvomajske ulice.

- Svaki čovjek zaslužuje dostojanstvo. Četvero naših sugrađana različite nacionalnosti ubijeno je na ovom mjestu 1920.godine. To je bio atak na našu multikulturalnost na koju smo ponosni. Fašisti to tada nisu htjeli. I zato nakon toliko godina, kada opet moramo govoriti o dostojanstvu svakog čovjeka, posebno radnika, gradska uprava će poduprijeti inicijativu Mjesnog obora Stari grad da se ulica Sergijevaca preimenuje u Prvomajsku ulicu. To je simboličan čin, da ne zaboravimo, jer zato se i događaju praznici. Iako ja ne volim tu riječ praznik, jer znači da je nešto prazno, a volio bih da se svake godine i svakog dana sjetimo svakog čovjeka i svakog radnika, rekao je Zoričić i dodao:

- Zemlja bez radnika nema smisla. Znam to kao dijete radnika, poručio je gradonačelnik Pule Filip Zoričić.

U ime župana Borisa Miletića na Portarati je prisutne pozdravio pročelnik kabineta župana Ivan Glušac.

- Dame i gospodo, drugarice i drugovi sretan vam Praznik rada. Mi ga obilježavamo u Puli kao sjećanje na poginule drugove iz 1920. godine, no sjetit ćemo se da to nisu bile jedine radničke pogibelji. Dvadeset i sedam godina kasnije, trojica radnika na mlinu, braneći strojeve, položili su svoj život. Ono što je oduvijek simboliziralo ovaj grad, to je borba za slobodu, borba za progresivnost i prava svih ljudi koji ovdje žive, istaknuo je Glušac.

- Multikulturalnost i antifašizam, trajna su odrednica ovog grada. I za to s ovog mjesta moram spomenuti da me žalosti što smo proteklih godina dana svjedočili prizorima šaranja fašističkih simbola po našem gradu, po pročeljima i antifašističkim spomenicima. Te 1920. godine  radnici koji su ovdje položili svoj život, nisu to učinili isključivo  zbog radničkih prava, već i borbe protiv fašizma, rekao je Glušac.

U sindikalnom duhu govor je održala i predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Marina Cvitić.

- Na današnji dan prije prolivena je nedužna radnička krv na ulicama Chicaga. U spomen na njihovu borbu zbog teških uvjeta rada, niskih plaća, nehumanih uvjeta rada, svugdje u svijetu obilježava se međunarodni praznik rada. Ali i Pula ima svoju krvavu povijest. I u Puli su radnici bili poznati po svojoj borbenosti, navela je Cvitić.

Govoreći o radništvu i pravima radnika konstatirala je „da je žalosno da danas 1. maj asocira na piknik, roštilj, promociju politikanstva, štandovima za kuhanje i promocije svega i svačega i u konačnici, guranje u blatu da bi se dobila besplatna porcija graha“.

- Danas isto kao i prije 136 godina, radnici rade po 18 sati, dnevno, što prekovremeno, što u fušu, ne zato jer vole raditi ili ime se radi, već da bi osigurali egzistenciju sebe i svoje obitelji. Danas na sreću nema blata, barem ne onog koji je izazvano kišom. Ali kaljuže, nažalost ima svuda. U školstvu, zdravstvu, kulturi, sportu, medijima a naročito u pravosuđu i politici, rekla je Cvitić.

- Mi i dalje  živimo u društvu u kojem vlada korupcija  na svim razinama, od lokalne do nacionalne, u pravosuđu, policiji, politici, gospodarstvu, medijima … I zato nam mladi odlaze, jer u našem društvu ne prepoznaju se sposobni nego podobni.U svojoj domovini, naš radnik niti je cijenjeni niti je plaćen, navela je Cvitić.

Konstatirala je da Hrvatska po poštivanju prava radnika očito nije normalna država.  

- Hrvatska je među  najkorumpiranjim zemljama u EU, gori su od nas samo Bugari, Mađari i Rumunji, Umjesto da se popravljamo, obzirom da imamo premijera sa istančanim radarima za korupciju, posljednjih 6 godina korupcija samo raste. Nije premjer još detektirao kvar na svojim radarima, pa se tako neprestano okružuje  ministrima i bližim suradnicima koji samo nižu aferu za aferom. Prisjetimo se samo: Martina Dalić, Lovro Kuščević, Gabrijela Žalac, Goran Marić, Tomislav Tolušić, Josipa Rimac, Darko Horvat, Josip Aladrović, Boris Milošević. A popis sigurno još nije gotov. Mora da mu je netko virus ubacio u radar. I onda nam DORH mora raditi rekonstrukciju Vlade, a svaki novi ministar zaziva strah. Jedan je toliko bogat i tek je počeo ministarsku karijeru, a već je pod lupom DORH-a, drugi nam je ministar upitne pameti, pa bi on gradio tvornicu za proizvodnju cijepiva za tumor, a treći nam zaziva Boga i svetog Josipa, ustvrdila je Cvitić u oštrom govoru kompletnog društva i političkih elita.

- Jaki smo samo na riječima tamo gdje ne treba u kafićima, još jači na fecebooku, ali na djelu slabi. Kad se trebamo boriti za svoje principe, za svoja uvjerenja i ideale, onda stanemo. Previše promatramo, a premalo djelujemo. To je nažalost naša stvarnost, stvarnost od koje ne možemo pobjeći. A trebali bi se sjetiti samo prošlosti. Prošlosti kada su radnici na čikaškim ulicama prolijevali svoju krv, kad su pulski radnici na ovim ulicama gubili živote. Da njih nije bilo, danas ne bi bili ovdje. I zato, svatko od nas koji smo ovdje, ali još više oni koji danas nisu ovdje, koji roštiljaju i peču janjce, neka se upita, tko bi trebao nešto učiniti; svatko neka preuzme svoj dio odgovornosti za stanje u kojem se nalazi. Stanje se može i mora promijeniti, ali treba hrabrosti, Ne treba gubiti život, ne treba prolijevati krv, samo treba malo radničke osvještenosti i malo hrabrosti i reći : DOSTA !!!. poručila je Cvitić.