MARIO PERUŠKO: Gradski stadion je akumulirao gubitak od preko 4,5 milijuna kuna. Upirati prstom i tražiti krivca nema smisla – problem ostaje

Upravljanje važnim pulskim nekretninama, koje su donedavno vodile čak četiri gradske tvrtke, od ove je godine objedinjeno pod jednim krovom. Castrum Pula 97, Tržnica i Fratarski, prvog su dana lipnja pripojeni Pula sportu, čime je rođeno novo gradsko poduzeće koje će nositi ime Pula usluge i upravljanje. Pozicija predsjednika uprave pripala je Mariju Perušku, koji je restrukturiranje gradskih tvrtki dočekao na mjestu direktora Pula sporta.

Situacija koja ga je dočekala nije nimalo bajna; sva društva integrirana u Pula usluge i upravljanje sa sobom su donijela financijske 'repove', a spektar zaduženja sada se proteže od gradskih žila kucavica, poput tržnica i ljetnog odmarališta, do sportskih objekata i energetskih rješenja. Nova je tvrtka sada zadužena za sve.

S predsjednikom Peruškom razgovarali smo o rješavanju financijskih minusa, kreiranju budućeg proračuna, trenutnom stanju i smjeru kojim će ovaj novi gradski 'holding' krenuti. Za početak, rekao nam je Peruško, ovu tvrtku uopće ne bi nazvao holdingom.

Četiri velika gradska društva koja nisu nužno poslovala jako dobro, sada su pod jednom kapom. Kako će sada izgledati poslovanje jedinstvene tvrtke i zbog čega je nastala?

Osnovni zadatak je upravljanje nekretninama i njihovo održavanje. Prije svega nam je zadatak napraviti funkcionalno društvo unatoč svim onim gubitcima koji su nastali u prošlosti. Opći je dojam da, neovisno o tome je li vlasnik nekretnine, općina, grad, županija ili država, da oni nisu bili baš dobri gospodari jer postoji veliko očekivanje od javnih nekretnina, a cijena usluge je niska. S ovim ćemo društvom pokušati mi biti dobar gospodar. Osim toga, spajanjem društava imamo bolju likvidnost u smislu sezonalnosti. Primjerice, Pula sport je ljeti poslovao slabije, a Fratarski je baš tada poslovao najbolje. Čak i tržnice u nekoj mjeri imaju posluju sezonalno.

Ukidanje minusa i smanjenje troškova

Gdje su nastali najveći gubitci?

Pula sport ima velike akumulirane gubitke, a ništa jednostavnije poslovanje nije ni u Tržnici ili na Fratarskom i Bunarini. I ostala društva iz prethodnih razdoblja uglavnom imaju gubitke. Točno će stanje biti poznato tek 31. prosinca, po spajanju bilanci svih društava i objedinjenom bilježenju poslovnih događaja ove godine.

Što ste do sada učinili kako bi se financijska slika popravila?

Prvo smo ukinuli prekoračenja po žiro računu. Društva su do sada išla u minuse i 'živjela na karticu'. Gašenje toga je veliki plus za normalno poslovanje. Sada se koncentriramo na smanjenje ukupnih troškova.

Uključuje li to mogućnost korekcije cijena i poskupljenje usluga?

S inflacijom od preko 10 posto koja se nastavlja, doći će neminovno trenutak kada ćemo morati uskladiti cijene usluga s ulaznim troškovima, a to su cijena rada, ali i energenti i održavanje nekretnina. Upravo smanjivanjem troškova koje sam spomenuo, cilj nam je odgoditi usklađivanje cijena. Objedinili smo i javnu nabavu i otkazali većinu softverskih rješenja. Još nismo započeli sa smanjenjem broja vozila, ali i to će doći na red. U pogon je puštena i solarna elektrana na Domu sportova Mate Parlov, koja nam pomaže da budemo elastičniji s troškovima, a napravili smo i preinake na strojarskim instalacijama na bazenu, s rokom povrata investicije od 5 godina, spojivši solare na toplu vodu za polivalentni bazen.

Bazen smo doveli u neutralno poslovanje i namjeravamo da tako i ostane. Tamo smo čak i fitnes i teretanu, koji su u zakupu, odvojili od strojarskih instalacija bazena. Sve nam je to rasipalo energiju. Iako i sada ostaje dosta sitnih stvari. Ovo radimo s ciljem sprječavanja propadanja nekretnina jer su nam one osnovno sredstvo za rad.

Koliki proračun očekujete u sljedećoj godini i koji su najveći planovi Društva?

Zajedničkim troškovima počeli smo upravljati tek od objedinjenja 1. lipnja. Očekujemo da ćemo sljedeće godine imati financijski plan nešto veći od pet milijuna eura. Po prvi put izrađujemo i izvedbeno rješenje za zamjenu strojarske instalacije na tržnici, a u postupku je i ishodovanje građevinske dozvole za postavljanje nadstrešnice na tržnici na Verudi. Imamo 26 lokacija, a to je dosta veliki broj i cilj je da sve one imaju neutralno poslovanje, kao i da sav prihod koji se stvori na jednom mjestu tamo i ostane.

Dakle, prelijevanje novca iz jedne djelatnosti u drugu nije u planu?

Ne, jer nigdje nemamo izuzetno profitabilnu djelatnost, a i ne možemo ići nauštrb jednog dijela korisnika s drugim.

Ni sportski tereni ne mogu podići prihode?

Oni od 2015. imaju ogromne gubitke, tu ne postoji nikakav profit.

120 godina stara zgrada glavne tržnice

Gradonačelnik je osjetljiv po pitanju sporta

Koliko Pula usluge upravljanje imaju djelatnika i hoće li biti promjena?

Trenutno imamo 87 radnika na neodređeno, a broj se u sezoni penje do 110. Najviše je sezonaca na Fratarskom i na Bunarini. Poznat je opći trend smanjenja atraktivnosti rada u javnom sektoru, gdje se zahtjeva servilnost, stručnost, ljubaznost, a plaće ne mogu pratiti privatni sektor, ponajviše radi niskih cijena usluge. S jedne strane imamo pritisak ulaznih troškova i potrebe radnika za plaćama, kao i financijska opterećenja iz prošlosti, a s druge strane želimo sačuvati kvalitetu. I to je sada to 'vaganje'…

Koliko je teška ta vaga?

Nije to financijski teško koliko je zahtjevno jer ima upliv u svaku poru naše zajednice, a naravno da nije svaka skupina spremna podnijeti zajednički teret za dugoročnu održivost. Ali, mislim da upravo taj veliki broj dodirnih točaka ove tvrtke s različitim djelatnostima može biti privlačan mlađim ljudima sklonim multitaskingu u smislu zaposlenja, pa ćemo u budućnosti razmišljati o odgovarajućem profilu ljudi.

Može li se dogoditi otpuštanje radnika?

Prvenstveno će se provesti svi pokušaji edukacije i usklađenja s novim poslovima.

Dolaze li Vam sadašnji zaposlenici sretni na posao?

Nadam se da su sretni i vjerujem da jesu. S većinom sam u kontaktu. Na dnevnoj bazi razmjenjujemo informacije s većinom radnika, što njima izuzetno zamorno, ali i nužno u ovoj fazi organizacije tvrtke. Voditelji po jedinicama i podjedinicama čine okosnicu društva i na njima je i najveći teret poslovanja.

Postoji li mogućnost da ćete morati razmišljati o prodaji neke od nekretnina?

Do sada to nije bilo ni u razmatranju, ali ako se dovedemo do toga, znat ćemo da nešto ne valja i da smo se negdje preračunali.

Kakva je Vaša suradnja s gradskom upravom i gradonačelnikom Filipom Zoričićem?

Dobra. Gradonačelnik po funkciji čini skupštinu društva te je izuzetno osjetljiv po pitanju društvenih zbivanja i sporta, jednako kao i svjestan nužnosti očuvanja, prije svega financijskog integriteta sustava sporta i sportske infrastrukture.

Skupa igračka zvana bazen

Gradski je bazen otkrio brojne manjkavosti i oštećenja. Ubrzo po otvaranju izvodile su se sanacije, a zatim je i usluga poskupjela. Je li sada sve sanirano i zbog čega se to dogodilo?

Sanirano je. Međutim, sportske građevine imaju jednu osobitost da se planiraju ishitreno i neadekvatno; lako se ide u izgradnju, a ne kalkulira se cijena održavanja u vijeku uporabe. To su objekti velikog volumena, velike potrošnje energenata i velikih troškova održavanja. Nije to samo naš problem, naravno, s njim su se susreli i dvoranama za europsko prvenstvo u Hrvatskoj, i u Španjolskoj, kod Olimpijskih igara… To je skupa infrastruktura. Dosta se entuzijastično u nju svaki put ide, a mora se znati da ona košta. A, ako se nešto zapostavi, puno više će koštati nakon nekoliko godina neodržavanja.

Ali, problema je bilo i u zgradi tržnice. Jesu li popravljeni klima uređaji i pokretne stepenice?

Jesu, i elevator i klima. I ta je zgrada zapostavljena, kao i Dom Braće Ribar. Ali, mijenja se i standard. Prije 30 godina u javnim ustanovama klime nisu bile nužne, a sada jesu. Novi standard stvara nove troškove, a to je sve onda povezano s cijenom usluge.

Kada smo kod Tržnice, dosta je negodovanja u javnosti stvorio podatak da je ova tvrtka svojevremeno plaćala marketinške usluge PR agenciji Alphera? Smatrate li da je ispravno da javno poduzeće, koje bi se trebalo reklamirati rezultatima, ulazi u takav trošak?

Važno je gledati sve u kontekstu vremena. Trenutno imamo poteškoća s poslovanjem, naslijedili smo terete prošlosti, čak ćemo ići u smanjenje broja prijevoznih sredstava -  razdoblje velikog trošenja je prošlo i usmjereni smo ka konsolidiranju društva. Ali, možda jednog dana to bude moguće, ako cilj bude dovesti neki novi sadržaj na postojeću lokaciju.

U kojoj je fazi izgradnja terena na Valkanama i koliko stabala se očekuje da će biti uklonjeno prilikom izgradnje?

Započeli smo s radovima prošlog tjedna i trenutno se izvode radovi na glavnom terenu. Nije još izvršena evidencija stabala, namjeravamo ih evidentirati u idućem periodu. Nećemo kasniti. Imamo 120 dana za završetak zemljanih radova, kada moramo pripremiti postavljanje terena.

Na Bunarini se zapošljava najveći broj sezonaca

Stadion i Fratarski - veliki financijski problemi i velike emocije

Što kažete na nedavnu reakciju NK Istre, objavljenu na internetskoj stranici kluba, kako je upravo Vaša bivša tvrtka Pula Sport u nekoliko navrata odbila servis terena na stadionu 'Aldo Drosina'?

Gradski stadion je akumulirao gubitak od preko 4,5 milijuna kuna. O načinu na koji će se servisirati stadion nije se razmišljalo od 2015. godine, od kada smo počeli malo po malo gomilati gubitke i sve manje ulagati u tu nekretninu. Rezultat su nelikvidnost i sadašnje loše stanje koje sam vidio nedavno. Upirati prstom i tražiti krivca nema smisla – problem ostaje. 

Kakva je Vaša suradnja s ovim klubom?

Dobra. Mogu reći i da nas je dioničarstvo u nogometu dosta naučilo. Prije 20 godina je bilo neprihvatljivo da imamo vlasnika koji je 'od preko Učke', a sada vidimo da to nije nikakav bauk. Naučilo nas je i da je novac bitan jer u pitanju nije školski sportski klub, nego društvo kapitala. A naučilo nas je i da klub ima svoje poklonike iako velik broj igrača nije iz Pule. Kroz taj zapadni model bavljenja sportom, što ovaj vlasnik u sportskom smislu radi jako dobro, naučili smo da je sve to prihvatljivo. Kada riješimo i održivo financiranje nekretnine, zaokružit ćemo priču, a to će kad - tad doći na red jer nam je funkcionalnost stadiona svima u cilju.

Je li Vam, onda, barem malo zasmetao tako javni 'obračun' kluba s Pula Sportom?

Problem je u tome što se mnoge stvari vezane za tu nekretninu gledaju kroz prizmu emocija. Ne pratim komentare niti sudjelujem u životu elektroničkih medija, ali kada se razmatraju mnoge stvari, više rade emocije nego razum. U cijeloj ovoj stabilizaciji društva, znamo da ćemo imati puno prepreka, ali cijeloj zajednici je u cilju imati financijski stabilnu tvrtku.

Zadržat ću se namjerno na emocijama – ako je stadion bolno mjesto broj jedan za građane Pule, mjesto broj dva svakako je Fratarski otok. Može li on opstati u ovom paketu i sa sadašnjim cijenama?

Napravit ćemo sve što je u našoj moći da tako i ostane. Samo poslovanje na otoku je kud i kamo skuplje nego poslovanje jednog kampa na obali, a drugo, i još bitnije, naslijedili smo neke poslovne propuste, kao i teret Uljanik standarda kojeg plaćamo i koji preko svake mjere opterećuje trenutno poslovanje.

Kada su bile najveće greške u poslovanja u Fratarskom?

Kada govorimo o Uljanik standardu, koji je u ovom trenutku naš vjerovnik, vjerojatno radi nepažnje, nije identificirana imovina koja je evidentirana u Uljanik standardu, a koristila se na otoku, što je kasnije i bio razlog spora Fratarskog i Uljanik standarda. Da se valjano radila inventura i vodile poslovne knjige, moglo se na vrijeme pristupiti problemu i reagirati. U tom trenutku izostao je poslovni refleks da se učini nešto što će, umjesto kratkoročne, donijeti dugoročnu korist. Nadalje, Fratarski otok će se u budućnosti morati odrediti u skladu sa zakonodavnim okvirom Republike Hrvatske koji obuhvaća kampove, što je propušteno do sada. Sve navedeno će zahtijevati dodatna ulaganja u otok.

Hoće li Pula nastaviti ljeti živjeti na Fratarskom?

Uvjeren sam da hoće jer svi dijelimo sudbinu tog otoka i o njemu moramo promišljati kao o kompromisu očuvanja prirode, zaštite okoliša i održivog ugostiteljstva, s jednakim pravom na dostupnost otoka svakom žitelju Pule i sigurnošću posjetitelja. Također, želja nam je i da na Bunarini nastavimo jednako dobru suradnju s Lučkom upravom u pogledu korištenja ugostiteljskog objekta.

Postavit ću ovako pitanje – mislite li da će građani biti spremni platiti 'pet kuna više' ako bude došlo do toga da treba podići cijenu?

Ukoliko dođe do potrebe usklađenja cijena s ulaznim troškovima, dobro ćemo elaborirati razloge jer, kao što sam već napomenuo, sav prihod koji nastane na bilo kojoj nekretnini ili djelatnosti tamo će i ostati, jednako kao i rashod. Očigledno je da većina sugrađana želi zadržati kamp u održivom obliku za buduće generacije.

Priča s koncertom Duška Kuliša nije završena

Vrlo kratko pitanje o jednoj od najbučnijih ovogodišnjih tema pod vašom ingerencijom -  neodržanom koncertu Duška Kuliša u Domu Mate Parlov. Organizator se žalio Trgovačkom sudu u Pazinu, no sud je žalbu odbio. Je li time priča završena?

Protustranka je pokrenula dva postupka. U jednom je odbijena i do danas joj nije isplaćen nikakav iznos. No, nakon prvog je pokrenula drugi postupak i on je još u toku. Imamo različita mišljenja o nekim stvarima i različit pristup problemu. Ali, o ovom postupku sada ne mogu ništa više reći.

Što inače mislite o glazbenim koncertima u toj dvorani? Ovo pitam bez aluzija na vrstu glazbe.

Kada bismo imali svaki dan takav prihod, bilo bi nam odlično. Ali, kako te objekte većinom koristimo za sportske udruge, samo komercijalno korištenje je jako ograničeno.

Član ste SDP-a, ali niste aktivni. Planirate li se aktivirati?

Nisam aktivan. Nikad nisam ni bio aktivan jer politiku shvaćam na neki drugi način. Ne sudjelujem u donošenju odluka u tijelima stranke i ne bih volio da se bilo kakva politika povezuje s radom društva.

Ali, predsjednik ste uprave gradske tvrtke i podatak da ste član stranke javan je. Pitanje je neminovno.

Ja mislim da je to nebitno i suvišno osobito na tehničkim, operativnim i administrativnim poslovima što ova tvrtka i jeste. Politikom se ne bavim, jer sam apsolutno posvećen poslu.

Vratit ću Vas na kraj Pula sportu. Što pomislite kada se osvrnete na svoj rad u toj tvrtki? Na što ste ponosni?

’80.-ih i ’70.-ih godina u Puli smo napravili propust kada smo se fokusirali na centralnu sportsku infrastrukturu umjesto da dvorane većih gabarita budu uz škole. Djeca bi tako, nakon nastave, ostajala u dvoranama. Ali, kada smo se već odlučili na izgradnju centralnih objekata, drago mi je da smo u zadnjih 20 godina uspjeli dobiti neku infrastrukturu poput dvorane, stadiona i bazena, koji pružaju određeni nadstandard. Da se probam izvući i sam iz društveno emotivnih poštapalica – neke računice nisu napravljene na vrijeme i trpimo posljedice, ali u globalu mislima da su ti problemi manji od sveukupne dobrobiti za našu zajednicu..

Je li vam srce na mjestu kada pogledate Pulu i mogućnosti koje nudi mladim sportskim snagama?

Iako to ne želimo često priznati, mi danas imamo dobar sportski standard, a zadržali smo i socijalnu komponentu koju možda ne cijenimo dovoljno. Najvažnije je da imamo veliki obuhvat djece koja se bave sportom i u tom sam pogledu zadovoljan.