Oronulost stare zgrade nešto je od čega se ne može pobjeći. Ovo su ozbiljni problemi koji su dugo godina parcijalno sanirani, ali sad se promišljeno i sustavno radi na pronalaženju kvalitetnih rješenja. Izrađen je idejni projekt za obnovu fasade, krova i ugradnju lifta, a velikih planova imamo i za takozvano vanjsko spremište, veli nam voditelj knjižnice Ivan Kraljević napominjući da ga veseli što je knjižnica trenutno stvarno u tranziciji iz 19. i 20. u 21. stoljeće
Oronulost stare zgrade nešto je od čega se ne može pobjeći. Ovo su ozbiljni problemi koji su dugo godina parcijalno sanirani, ali sad se promišljeno i sustavno radi na pronalaženju kvalitetnih rješenja. Izrađen je idejni projekt za obnovu fasade, krova i ugradnju lifta, a velikih planova imamo i za takozvano vanjsko spremište, veli nam voditelj knjižnice Ivan Kraljević napominjući da ga veseli što je knjižnica trenutno stvarno u tranziciji iz 19. i 20. u 21. stoljeće
Nekoliko se puta spominjalo preseljenje Sveučilišne ili, kolokvijalno, Naučne knjižnica iz stare i dotrajale zgrade bivše njemačke pučke škole u nove prostore. Zgrada sada, pored obnovljenog Malog rimskog kazališta i novog Arheološkog muzeja, izgleda poput Pepeljuge.
No, novo ne znači uvijek i bolje.
Naučna knjižnica puno je više od premalog spremišta ili dotrajale fasade: to je doživljaj škripavog drvenog poda, prebiranja po listićima s građom u drvenim kutijama, onaj miris starih knjiga kojima je svim knjigoljupcima dobro znan. To su drvene austrougarske stolice, prigušene stare lampe, samo penjanje do tog pulskog brda kulture...
- Talijanska profesorica koja je nedavno tražila literaturu kod nas oduševila se i kazala da bi, ukoliko se ikad budemo selili, morali s nama uzeti baš sve, i te škripave podove, i stari namještaj, ponijeti sa sobom arhitekturu jer bez svega toga ova knjižnica ne bi bila to što jest, ona je kompletan doživljaj govori mi knjižničarka Tijana Barbić Domazet, na moju opasku da je u ovom ubrzanom tempu života tako lijepo čuti da pred pultom pod i dalje jednako škripi, kao kada sam bila studentica.
Ne, novo, u ovom slučaju ne bi bilo bolje nužno i bolje. Slaže se s tim donekle i novi voditelj knjižnice Ivan Kraljević navodeći da je bilo priča o seljenju, ali izgledi za to su zanemarivo mali i zapravo se radi o ideji koju svako toliko netko tek sporadično potegne.
- Ozbiljno smo tu opciju razmatrali samo jednom prije 15-ak godina i opet smo ostali gdje jesmo. Središnja knjižnica će gotovo sigurno ostati na ovoj adresi još dugi niz godina, a trenutno se sele samo Knjižnica Filozofskog fakulteta i Muzičke akademije te Knjižnica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti i to u prostore novog Kampusa, veli nam Kraljević.
Oronulost stare zgrade nešto je od čega se ipak ne može pobjeći.
- Ovo su ozbiljni problemi koji su dugo godina parcijalno sanirani, ali sad se promišljeno i sustavno radi na pronalaženju kvalitetnih rješenja. Sanirana je vlaga u glavnom spremištu, ali ne do kraja, jer se čeka uređenje šetnice prema Malom rimskom kazalištu. Izrađen je idejni projekt za obnovu fasade, krova i ugradnju lifta. Idejnim projektom je zacrtano da se kotlovnica na lož ulje zamijeni dizalicama topline.
Nadam se da će se glavnim projektom, koji je u planu za iduću godinu, predvidjeti i neki obnovljivi izvori energije pa da i zgrada postane „zelena knjižnica“, veli Kraljević napominjući da su nedostatak lifta, ali i sve ostalo navedeno, veliki nedostaci i veseli ga da je knjižnica trenutno stvarno u jednoj tranziciji iz 19. i 20. stoljeća u 21. stoljeće.
- Imamo velike planove i za takozvano vanjsko spremište koje se nalazi u zoni Malog rimskog kazališta, ali tu još nismo došli ni do idejnog projekta. Moja je ideja da se ovdje, u suradnji s AMI-jem, izgradi nova zgrada u koju bi se preselili zaposlenici, izgradila multimedijalna dvorana, pa bi se u sadašnjoj zgradi na primjereniji način mogla čuvati brojna građa....
U svakom slučaju ova problematika je meni kao voditelju prioritet, ali radi se o dugotrajnom procesu koji uvelike ovisi o financijama i teško je predvidjeti kojom ćemo brzinom doći do željenog cilja, ali na tom smo putu i nećemo odustati, jasan je voditelj.
Kako napominje, pulska sveučilišna knjižnica je najstarija i najveća javna knjižnica u Istarskoj županiji te jedan od nekoliko prepoznatljivih stupova kulture, znanosti i obrazovanja utkanih u identitet grada Pule još od 1949. godine kad je osnovana kao Naučna biblioteka.
Od 1979. je udružena u Sveučilište u Rijeci i tada mijenja naziv iz Naučne u Sveučilišnu knjižnicu. Budući da je Sveučilište u Puli integrirani tj. odjelski tip sveučilišta, njegove sastavnice nemaju pravnu osobnost, pa tako ni Sveučilišna knjižnica. Početkom prosinca ove godine Sveučilišna knjižnica obilježit će stručno-znanstvenim skupom 75. godišnjicu postojanja.
Knjižnica danas djeluje na nekoliko lokacija i zajedno s ograncima ima 2.556 korisnika. Strukturom su najzastupljeniji studenti, no korisnici su i profesori, znanstvenici, nešto malo učenika te šira javnost.
Bitno je naglasiti, veli voditelj knjižnice, da se bilo tko od 16. godine može učlaniti u Sveučilišnu knjižnicu te da oni nisu isključivo akademska ustanova kako ih se ponekad percipira.
Ivan KraljevićSveopća digitalizacija mijenja načine korištenja sadržaja i to se osjeti i na korištenju sadržaja u papirnatom formatu koji je konstantno u laganom padu, ali je još uvijek nezaobilazan izvor i tako će ostati još dugo vremena.
Sveučilišna knjižnica je, dodaje Kraljević, i sama aktivna u digitaliziranju svoje građe koja je dostupna udaljenim korisnicima u elektroničkom obliku. Tako je i broj korisnika koji koriste digitalne sadržaje u porastu, a broj korisnika koji koristi klasične sadržaje u padu.
Kako se u knjižnici radilo nekada, prije digitalizacije, prije Interneta, najbolje zna knjižničarka Damjana Frančić. Ona se nedavno umirovila (mada mirovati, veli nam, ne može), a u knjižnici je provela čitav radni vijek - pune 42 godine!
Njezine su se kolege od nje oprostile sljedećim riječima:
"Mnogi korisnici Sveučilišnu knjižnicu (bivšu Naučnu) vezuju uz knjižničarku Damjanu Frančić, gotovo je identificiraju s njom. Puno je razloga za to, valjanih i ozbiljnih. Najvažniji bi možda bio predanost i posvećenost poslu i korisnicima koju nijedan novi medij ni umjetna inteligencija ne mogu nadmašiti. Damjana je bila nezaustavljiv vir znanja i informacija, žila koja bi nahranila svaki zahtjev, svaki odgovor, tezaurus znanja koje je sa strašću dijelila i korisnicima i kolegama."
Damjana je 'odgojila' nebrojene generacije studenata, bila 'mentor' tisućama seminarskih i diplomskih radova, ona je bila srce - ili možemo reći i mozak - knjižnice dugi niz godina.
Knjižnici, priznaju nam njezine kolegice s posudbenog odjela, nedostaje njezina stručnost i znanje. Ona je bila Internet prije Interneta, široka baza znanja. Dovoljno je bilo reći koja vam je tema seminara i Damjana bi, u tili čas, na stol stavila desetke knjiga i časopisa iz kojih se moglo crpiti podaci i znanje.
Na pitanje kako joj je to uspijevalo veli nam da nije bilo lako, a ona i njezine kolegice smišljale su same načine i modele kako sebi, ali i korisnicima olakšati pretraživanje i rad.
- Kada govorimo o radu prije računala najvažnije je bilo educirati korisnike kako da se snađu u knjižnici i pronađu ono što im treba. Takve sam edukacije pokrenula '85/'86 i u knjižnici ugostila broje grupe učenika i studenata, a odlazili smo i u škole diljem Istre. Dvije sam godine čak predavala predmet koji se zvao Tehnike znanstvenog rada u Gimnaziji Pula. Kako nije postojao udžbenik za nivo srednje škole, predavanja je prikupila u skriptu, priča nam Frančić.
Prije računala u knjižnici je, prisjeća se, njezina prethodnica imala bilježnicu u koju je upisivala ključne riječi i pored njih signature knjiga koje se na temu mogu ponuditi.
- Kada sam došla raditi imala sam sedam dana da to prepišem i onda sam nastavila graditi bazu znanja. Za kratko sam vrijeme na nečije pitanje mogla ponuditi 20 do 30 knjiga, navodi Frančić.
Prisjeća se kako su '80-tih imali jako puno studenata ekonomije kao korisnika pa je njezina kolegica Slavica Kapuralin osmislila za njih priručni fond koji je stajao na vidnom mjestu, kako bi olakšali i sebi i njima. To je kasnije postala uobičajena stvar u svim knjižnicama.
- Onda smo osmislili deziderate, male formulare na kojima bi korisnik, student ili učenik, napisao kojom se temom bavi, a mi bismo mu na nju ispisali nađenu literaturu. To smo poslije slagali u fascikle, budući da su se teme seminara često ponavljale, i tako si olakšali pretragu za sljedeće pute. Uvijek je rad u knjižnici bio kolektivan posao i svaka inovacija bila je dobrodošla, veli Frančić.
Kada je Internet preokrenuo stvari, pulska knjižnica se, među prvima, priključila na slovenski informacijski sustav (s kojeg su se kasnije morali maknuti).
Prve baze koje su se mogle pregledavati bile su, doznajemo, američke, a onda su se polako na dostupne sustave priključivale i zapadnoeuropske zemlje, pa se tako do 2000-te korisnici mogli pretraživati informacije i baze iz cijeloga svijeta. No i dalje se neke stvari nisu mogle naći nigdje drugdje nego staromodnim putem - pretraživanjem kartica.
Razgovarajući o pogodnostima, ali i opasnostima, koje je Internet donio, Damjana ističe kako je korisnicima uvijek govorila kako moraju osvijestiti da Google nije uvijek najbolji izvor informacija i da nisu sve informacije na njemu provjerene, ni istinite.
- Studente sam uvijek upućivala na to da postoje besplatne akademske baze koje su kudikamo bolje od Googlea koji među prvim rezultatima nudi one koji su plaćeni. Znala sam im reći: "Google gledam tek onda kada više ne znam što bih pogledala", veli nam ova dugogodišnja knjižničarka.
Vraćajući se u povijest navodi da su nekada studenti pretraživanje počinjali s enciklopedijama, pa sa stručnom literaturom i stručnim časopisima, a danas dođu u knjižnicu nakon što su sve prepisali s Googla, samo da uzmu naslove knjiga i navedu kao literaturu.
- Naravno, ne svi, ali to je nešto što se ne može izbjeći - sve se manje traži literatura, pa se bojim da će i knjižničari uskoro postati nepotrebni, navodi Damjana.
Ali i ističe kako ništa ne može zamijeniti razmišljanje vlastitom glavom, no to je nešto što učenike moraju naučiti još u školi.
- Kad sam došla raditi u Knjižnicu bila sam najmlađa, s godinama sam shvatila, koliko god prenosili znanje na nove, mlađe kolege, svejedno svatko od njih iz početka otkriva sve skrivene zakutke Knjižnice i stara znanja.
Mada postoje uredni zapisi na kataloškim karticama, da postoji neka knjiga, (ovo neovisno o internetu), svaka se nova generacija iz početka oduševljava knjigama „pronađenima“, ponovno otkrivenima na spremištu. Tako smo našli da su Talijani 1930-tih godina „uzgajali“ tartufe, tj. posadili hrastove u dolini Mirne, drveće za koja su znali da pored njih rastu te gljive. Ili, kad smo se oduševili našavši pravilnik o radu pulske slavjanske čitaonice iz 1869. godine. – a to je već bilo upisano na kataloškim karticama prije naše generacije, zaključuje Frančić.
Inače, korisnicima je u knjižnici na raspolaganju vrlo bogat fond građe; dio je naslijeđem još osnutkom, dio se ciljano gradio nabavom, a građa i dalje u najvećem omjeru pristiže putem arhivskog primjerka.
- Nudimo ono što se u većini drugih knjižnica ne može pronaći i nezaobilazna smo stanica istraživačima, znanstvenicima, profesorima i studentima na njihovom znanstveno-obrazovnom putovanju. Bitno je naglasiti da knjižnica baštini i veliko kulturno i zavičajno dobro koje je u velikoj mjeri zastupljeno u Zavičajnoj zbirci Histrica koja sadrži djela o Istri, djela autora iz Istre i djela koja su do 1945. godine objavljena u Istri, veli Kraljević.
Ova zbirka sadrži oko 15.000 svezaka monografija, oko 2.200 svezaka časopisa i 384 naslova novina.
Kako pojašnjava, publikacije objavljene do 1945. pretežito su na talijanskom jeziku (budući da je Istra od 1918. do 1943. godine bila u sastavu Kraljevine Italije), a manjim dijelom na hrvatskom i na njemačkom jeziku, dok je većina knjižnične građe koja je objavljena nakon 1947. (kada je Istra priključena Hrvatskoj) na hrvatskom jeziku. Iz 16. stoljeća knjižnica posjeduje oko 100 naslova knjiga. Ističe se 27 naslova (u 34 sveska) tzv. Flacijane - djela Matije Vlačića Ilirika.
Zbirka starih i rijetkih knjiga i rukopisa sadrži oko 200 svezaka knjiga (inkunabule, knjige iz 16. i 17. stoljeća, Croaticu (objavljenu do 1850.), rijetke knjige iz kasnijeg razdoblja, kao i rukopise i korespondenciju značajnih Istrana (Pietro Kandler, Carlo De Franceschi, Tommaso Luciani, Pietro Stancovich, G. Dalla Zonca).
Najstarije knjige koje se ovdje čuvaju uglavnom su objavljene u Italiji, na latinskom i talijanskom jeziku, a manjim dijelom na području Njemačke, Švicarske i Francuske. Najveći dio fonda zbirke nastao je izdvajanjem iz fonda Biblioteca Provinciale dell'Istria.
Knjižnica čuva i četiri inkunabule tiskane u Veneciji (3 na latinskom i 1 na grčkom jeziku). Iz 16. stoljeća je 155 svezaka knjiga, najvećim dijelom objavljenih u Italiji.
Najstarija inkunabula je Biblia (Venecija 1483.)
Najstariji rukopis koji ova knjižnica čuva je Translatio corporis beate Eufemie, nastao u Rovinju u 15. stoljeću (pretisak s prijevodom objavljen je 2000. godine). Ističe se i rijetki jadranski izolar iz 16. stoljeća: Isole che sono da Venetia e nella Dalmazia (Venezia 1573.)
- Knjižnica nudi i pristup bazama podataka, ali najbitnije od svega je što u knjižnici radi educirano i ljubazno osoblje koje će vas uputiti na prave i validne izvore, naglašava na kraju njen voditelj.
Sveučilišna knjižnica, zajedno s Uredom za izdavačku djelatnost i ograncima danas ima 26 djelatnika.
Bitno je spomenuti, dodaje, da od ove godine korisnicima nude i aplikaciju za pametne telefone 'Sveučilišna knjižnica u Puli' kojom se mobitelom može pretražiti e-kataloge svih knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile, pregledati kalendar događanja u knjižnici, generirati svoj korisnički broj u barkod, produžiti posudbu građe, rezervirati građu ili zatražiti literaturu za seminarski rad te pristupiti obrascima za učlanjenje i drugo.
Knjižnica u pravilu radi od 8 do 24 sata, osim subotom kad je otvorena od 8 do 13 sati.
Specifična je i po noćnom radu, usluzi koje je pokrenuta 2011. godine na zahtjev studenata. Usluga noćnog rada omogućuje 40 mjesta u čitaonici, osam računala s pristupom internetu te knjige koje korisnik treba prethodno naručiti do 18 sati istog dana. Noćni rad je zamišljen za korisnike kojima treba mir, pristup opremi i građi u vrijeme kada ne radi ništa osim kafića.
- Sveučilišna knjižnica je jedina ustanova kulturno, obrazovnog i znanstvenog karaktera u Istarskoj županiji koja radi do ponoći.
U noćnom radu imamo i brojne druge aktivnosti. U suradnji sa studentima održano je nekoliko kvizova koji su bili izuzetno dobro posjećeni. Organiziraju se i događanja kao što su predavanja u sklopu Zelene knjižnice, radionice haiku poezije... Ponosan sam da smo događanja u knjižnici podigli na 600 posto u odnosu na razdoblje prije mog mandata i da surađujemo s raznim zajednicama i pojedincima, zaključuje naš razgovor Kraljević.
Knjižnica je jaka u projektima digitalizacije od kojih je zasigurno na prvom mjestu projekt Istarske novine online (INO).
- Od početka mog mandata 2022. godine u suradnji s Arheološkim muzejom Istre i konzervatorskom savjetnicom Đeni Gobić Bravar započelo je uređivanje i digitalizacija vrijedne rukopisne građe Sveučilišne knjižnice. Radi se o rukopisima i korespondenciji značajnih Istrana (Pietro Kandler, Carlo De Franceschi, Tommaso Luciani, Pietro Stancovich, Giovanni Andrea Dalla Zonca), koja se čuva u trezoru.
U sklopu projekta Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske digitalizirana su prva raritetna izdanja Glasa Istre iz 40-ih, te primjerci od 1969. godine, kada je Glas Istre postao dnevnik, pa do kraja 1979. godine. Dio „partizanskih brojeva“ iz 40-ih godina se upotpunio brojevima koje posjeduje Povijesni i pomorski muzej Istre. Osim Glasa Istre, digitaliziran je i rukopis Translatio corporis beate Eufemie iz srednjeg vijeka.
Zelena knjižnica je zasigurno brend po kojem smo prepoznati i van Pule. Radi se o projektu Društva bibliotekara Istre, a Sveučilišna knjižnica je od samog početka 2011. godine uključena u organizaciju aktivnosti. U ovih 13 godina trajanja projekta održano je 200-tinjak aktivnosti koje je posjetilo preko 8000 korisnika. Bitno je spomenuti da je ovaj projekt, koji je krenuo iz Pule, „zarazio“ cijelu Hrvatsku.
Osim tradicionalnog uključivanja u manifestacije kao što su Festival znanosti, Tjedan istarskih knjižnica, Noć muzeja, Noć knjige... knjižnica je odnedavno i dio projekta „Book club - Knjiga na tanjuru“ u sklopu kojeg se kroz radionice i predavanja stručnjaci bave problematikom poremećaja prehrane.
Svi umirovljenici s područja Istre koji su zainteresirani za sudjelovanje na plesnoj večeri mogu se javiti svojoj podružnici Sindikata umirovljenika Hrvatske, koji će osigurati mjesta za 120 umirovljenika koji se prvi prijave
Muškarac se odbio podvrgnuti ispitivanju prisutnosti droga u organizmu te nije imao kod sebe osobnu iskaznicu. Također je utvrđeno je kako upravlja automobilom, iako je doneseno rješenje kojim mu se ukida vozačka dozvola zbog prikupljenih 12 negativnih bodova, odnosno zbog ranije počinjenih prometnih prekršaja
Program je koncipiran kao serija intervjua s istaknutim osobama iz društvenog života, a namjera je u perspektivi ugostiti i važne 'male' ljude koji nisu javne osobe, a imaju itekako što za reći
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
