O DOJMU U POLITICI: Gradonačelnik Filip protiv sugrađana terorista

-U politici je važna samo i jedino percepcija, izjavila je prije nekoliko godina, u trenutku dok je davala ostavku, bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić.

Toga je svjestan i pulski gradonačelnik Filip Zoričić koji je u subotu, doznavši za veliki požar, odmah iz Barcelone, gdje se s obitelji nalazio na godišnjem odmoru, krenuo u Pulu.

Kada se dogodi takva elementarna nepogoda snažan dojam ostavlja slika da je prvi čovjek grada na mjestu događaja. Još bolji ako se nalazi u epicentru događaja zavrnutih rukava.

Stoga je za svaku pohvalu što je gradonačelnik odmah prekinuo odmor, spakovao stvari i na najbrži mogući način odletio u Pulu.

Međutim, problem kod Zoričića nije što je za vrijeme najvećeg požara u novijoj pulskoj povijesti bio na godišnjem, već što se u javnosti već formirao dojam da prečesto izbiva iz Pule i to iz razloga koji nemaju veze s vođenjem grada.

Filip Zoričić na prezentaciji knjige u Osijeku ( foto Glas Slavonije)

Površnim pregledom arhive vidljivo je da je samo od početka lipnja diljem Hrvatske promovirao svoju knjigu u Zagrebu, Osijeku, da je odlazio u Split, putovao u Pariz. Sve to u mjesec dana.

U Puli je raširen dojam da je gradonačelnik Zoričić često odustan, da ga nema. S obzirom na često izbivanje iz grada, normalno da su veće i šanse da, kad se nešto u gradu nenadano dogodi - njega nema.

Za stvaranje političkog dojma vrlo je bitno pitanje tajminga.

Naime, grad koji Zoričić vodi ovih dana puca po šavovima. Dok je on tijekom lipnja i srpnja putovao po Hrvatskoj i Europi, u Kaštijunu, u kojem je on politička osoba broj jedan, se događala kalvarija, potencijalno vrlo opasna za Pulu.

Pritom potezi koje Zoričić vuče vezano za Kaštijun ne ulijevaju povjerenje. Iz nejasnih razloga smijenio je direktora kojeg je sam, ne tako davno, postavio, a neposredno prije te smjene u upravu je htio postaviti gospođu koja nema ama baš nikakvog iskustva u gospodarenju otpadom. Onda i od toga odustao.

Dojam je da oko Kaštijuna gradonačelnik glavinja.

Sličan je dojam i oko aktualne odluke o uređenju dostave roba u trgovine i lokale u središtu grada. Formirala se percepcija da je ta odluka donijeta bez puno promišljanja i u potpuno krivo vrijeme, kad je grad prepun turista.

Slika koja najbolje oslikava tu odluku, koja stvara dojam, je karijola u razrovanoj Kandlerovoj.

Ili još gore, Zoričićeva vlast je usred sezone u Ulici Sergijevaca postavila stupove pa sada, kod intervencija, djelatnici hitne, po zvizdanu, moraju na ruke gurati bolesnike po ulici među turistima. Dojam je grozan.

Nadalje, Zoričić naokolo putuje dok mu se vlast doslovce raspada. U gradskom vijeću nema većinu, za donošenje bilo kakve ozbiljnije odluke mora stalno trgovati što potpuno usporava razvoj grada.

Slično je i u gradskoj upravi.

Zoričić je došao na vlast potpuno nespreman. U njegovom timu malo je kvalitetnih stručnjaka. Stoga je zadržao dobar dio IDS-ovih dugogodišnjih pročelnika. Ono malo što je postavio svojih, danas mijenja i iz naftalina vraća bivše IDS-ove provjerene kadrove.

A kad nešto pukne, rupe krpa Anja Ademi. Kad bukne požar, vatru gasi Anja.

Dojam je da bi cijeli grad stao kada bi Anja Ademi otišla na bolovanje.

Na konstataciju u nedavnoj televizijskoj emisiji da stanovnicima Pule nije jasno kamo plovi njegov brod, Zoričić je odgovorio: U mirnu luku.

U subotu se pokazalo da je njegov brod u oluji, daleko od mirne luke. A kapetana nema.

Još jednom, godišnji odmor uopće nije problem, ali mnogima je sporan sam tajming višednevnog godišnjeg odmora na koji gradonačelnik jednog turbo turističkog grada odlazi u samoj špici sezone.

Bez ikakve najave ili obavijesti.

Naime, da je Zoričić na godišnjem doznali smo tek kad je buknuo dosad u Puli neviđeni požar. Najprije nam je rečeno da je gradonačelnik u obiteljskom posjetu i da u Pulu dolazi za sat, dva. Onda se ispostavilo da je na odmoru u Barceloni i da dolazi tek drugi dan.

Zbog svega toga dio je sugrađana svoje neslaganje izrazio na društvenim mrežama, da bi ih Zoričić onda, u prilično bizarnom ponoćnom Facebook statusu, proglasio, ni manje ni više, nego foteljašima i teroristima.

Društvene mreže ponekad znaju biti prilično brutalne, neki od kritičara jesu trolovi, međutim, veći dio komentatora svoje je neslaganje s Zoričićevim čestim putovanjima i načinom na koji vodi grad izrazilo punim imenom i prezimenom.

Ti su ljudi Puležanke i Puležani i to je njihov dojam.

Nazivanje vlastitih sugrađana teroristima jer propitkuju nečiji rad novitet je na pulskoj pa i hrvatskoj političkoj sceni. Najprije je oko Kaštijuna župan Miletić u javni diskurs uveo sabotažu, koju potom nikad nije pojasnio, a sada kod Zoričića imamo i terorizam. Mnogo teške riječi.

Osim u terorizam, svojim ponoćnim statusom Zoričić se žeštoko uvaljao u blato patetike i demagogije, sve u srednjoškolskom stilu nimalo primjerenom jednom profesoru hrvatskog ili doktoru povijesti.

Kao i više puta dosad, on svoje bavljenje politikom predstavlja kao veliku žrtvu zbog koje pati njegova obitelj. U svom obraćanju javnosti Zoričić više vremena troši na detaljan opis žrtvovanja koje on i obitelj podnose zbog njegovog političkog angažmana, nego na osobe koje je u subotu ugrozio požar. 

Štoviše, svoje političko bavljenje problemima grada Pule Zoričić naziva “ludošću” koju njegova obitelj mora trpjeti.

Netko bi mu iz njegove okoline trebao reći da je taj napor, tu ludost kako je naziva, trebao sagledati prije no što je ušao u politiku. A ne sada dok se grad guši u ogromnim problemima. Zoričić ni njegova obitelj ništa ne moraju trpjeti.

Učestalo stvaranje dojma o sebi kao žrtvi vlastitog političkog rada potpuni je PR promašaj.

Jer narod ne voli kuknjavu, narod ne voli cmoljenje.

To je vidljivo, kako iz komentara sugrađana koji se opravdano pitaju što bi na takvo cmoljenje rekao Zoričićev veliki politički i ljudski uzor Vlado Gotovac, tako i iz onih brojnijih koji smatraju da je evidentno došlo vrijeme da svi skupa na izborima odlučimo hoćemo li Zoričiću i dalje dati priliku da vodi ovaj grad.

Naime, sve je čvršći dojam da Filip nije dobar kapetan, da nema dobru posadu i da ga više zanima vlastita karijera nego upravljanje našim brodom.

Taj dojam nije dobar. Ni za njega, ni za nas.