Na 181. sjednici Vlade održanoj 29. prosinca 2022. usvojen je Nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Od ranije na „lošem glasu“ zbog tvrdnji brojnih aktivista da uvodi privatizaciju hrvatske obale na velika vrata, zakon je sve bliže konačnom usvajanju.
Mogu li gospodarsko iskorištavanje, održivi razvoj i javni interes ići ruku pod ruku?
Iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture tumače da novi zakon štiti javni interes i promiče održivi razvoj plaža, dok istovremeno maksimizira učinke njihovog gospodarskog iskorištavanja. Međutim, u pomirenje ovih dijametralno suprotnih težnji brojni sumnjaju, a hrvatski su građani najviše zabrinuti upravo zbog mogućnosti da će im biti ograničen pristup plažama pod koncesijom.
S obzirom na veliki interes javnosti u ovom se članku bavimo isključivo pitanjem koncesija za gospodarsko korištenje plaža koje podrazumijeva isključivanje javnosti za djelatnosti koje se obavljaju u svrhu stjecanja dobiti. Cjeloviti prijedlog zakona koji uključuje i brojne druge stavke dostupan je na ovoj poveznici.
Pod najvećim udarom naći će se uređene plaže u turističkim zonama
Zakon dijeli morske plaže na prirodne i uređene. Na prirodnim plažama se gospodarska djelatnost obavlja u pravilu putem dozvola i na njima se pristup javnosti ne može ograničiti. Na uređenim plažama, međutim, zakon nalaže da se gospodarska djelatnost obavlja u pravilu putem koncesija.
Nadalje, morske plaže dijele se na javne plaže i „plaže ispred hotela, kampa i turističkog naselja“. Dok se na javnim plažama ne može ograničiti pristup javnosti, na ovim potonjim to se dozvoljava.
Iz toga proizlazi da bi se pod najvećim udarom koncesionara našle upravo uređene plaže u turističkim zonama kakvih na hrvatskoj obali ima napretek.
Isključenje javnosti iz 70 posto kopnenog i 50 posto morskog dijela plaže
Dok mogućnost isključivanja javnosti postoji i u trenutno važećem zakonu, ona je više iznimka nego pravilo jer mora biti izričito navedena ugovorom o koncesiji. Za razliku od toga, novi zakon izričito nalaže da se koncesijom ograničava pristup javnost.
„Koncesija uređene plaže u turističkoj zoni neizgrađenog naselja mora se davati na način da najviše 70 posto kopnenog i 50 posto morskog dijela plaže koncesionar može koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti, a ostali dio plaže mora ostati dostupan svima za korištenje sukladno namjeni“ glasi formulacija u zakonu. Dakle, ugovor o koncesiji mora uključivati stavku ograničavanja pristupa javnosti. Za izgrađene dijelove naselja postoci su 50 na kopnu i 30 na moru.
Nadalje, ugovorom o koncesiji može se nasipavati obala, na njoj se može graditi te mijenjati namjenu područja. Na koncesijama se može osnovati založno pravo, odnosno investitor može podići kredit, a kao kolateral vjerovniku ponuditi samu koncesiju. Koncesionar ili vjerovnik mogu dijelove plaže pod koncesijom dati u potkoncesiju trećim osobama. Koncesije se mogu izdavati na zahtjev, odnosno bez javnog natječaja, ako plaže čine neodvojivu cjelinu s jednim ugostiteljskim objektom u građevinskom području ugostiteljsko turističke namjene, itd.
Axel Luttenberger: Da li je financijski opravdano da glavnu plažu u Rovinju damo nekom privatniku?
Sve to ostavlja mogućnost za brojne manipulacije, tvrdi profesor pomorskog prava na Pomorskom fakultetu u Rijeci Axel Luttenberger.
- Vlada namjerava dati cijelu obalu u koncesiju i to radi putem zakona koji je pun nedorečenosti. Prije svega jezik kojim je pisan nije pravni jezik i može se tumačiti na različite načine. Prekršajne odredbe zakona su isprazne jer lokalne samouprave nisu kapacitirane za njihovo provođenje i za njih ne postoji pravna osnova, pa nitko neće biti kažnjen za prekršaje, tvrdi Luttenberger i dodatno naglašava kako je sama isplativost koncesija vrlo upitna.
Axel Luttenberger. Foto: privatna arhiva
- Analizirao sam sam financijsku stranu ovog prijedloga i zaključio da javno-pravni subjekt neće od koncesija zaraditi skoro ništa, a zauzvrat će građani izgubiti pristup brojnim plažama koje su do sad bile otvorene. I Zakon o koncesijama, koji je isto tako krovni zakon, nameće da se prije davanja koncesije obrazloži njezina opravdanost. Da li je financijski opravdano da glavnu plažu u Rovinju damo nekom privatniku? Za to je potrebna cost-benefit analiza koja se u ovom zakonu uopće ne spominje, zaključuje Luttenberger.
Lidija Runko Luttenberger: Ne postoji ni temeljni preduvjet za donošenje ovog zakona
Profesorica na riječkoj Politehnici i bivša pomoćnica ministra zaštite okoliša Lidija Runko Luttenberger dodaje kako ne postoji ni temeljni preduvjet za donošenje ovog zakona, a to je važeći Morski prostorni plan Republike Hrvatske.
- Donošenje tog plana je obveza svake europske obalne države sukladno Direktivi o morskom prostornom planiranju iz 2014. godine. Hrvatska je plan trebala donijeti do ožujka 2021. godine, a to nije učinjeno. Morski prostorni plan je dokument kojim se usaglašava korištenje obalnog i morskog prostora na održiv način, a istome prethodi izrada strateške studije utjecaja na okoliš, te javna rasprava o istoj, kaže Runko Luttenberger.
Lidija Runko Luttenberger. Foto: privatna arhiva
- Pomorsko dobro je ugroženo i samom intencijom zakona u kojem se vrijednom zemljištu uz more vrijednost dodatno podiže anektiranjem pomorskog dobra, sve kako bi porasla vrijednost terena u vlasništvu nekretninskih mešetara. Prijedlog zakona je tako nažalost u potpunom skladu i s novom Strategijom razvoja održivog turizma koja se ne bavi održivošću, već ekonomski, ekološki i društveno neodrživom gradnjom novih hotela u obalnom pojasu, objašnjava Runko Luttenberger.
Lioqa: Privatna plaža. Zaista privatna, zaista vaša
U prilog svojim stavovima navodi stranu tvrtku Lioqa Resort koja već oglašava privatne resorte s pet zvijezdica i privatnom marinom na hrvatskoj obali pozivajući se upravo na novo hrvatsko zakonodavstvo.
„Lioqa resort jedan je od prvih novih koncepata razvijenih u skladu s hrvatskim T1/T2 zonskim zakonodavstvom. Ovaj zakon je posebno kreiran za potrebe izgradnje novih riva u turističkim destinacijama. Nekoliko je značajnih razlika između klasičnog vlasništva u građevinskoj zoni i vile koja se nalazi u T1/T2 zoni. Ovdje su vlasništvo i život puno sličniji svjetskom resortu nego običnoj hrvatskoj ulici (…) Naselje je savršeno smješteno na južnoj obali otoka Ugljana, pružajući nezaboravne zalaske sunca svojim stanovnicima. Usidrite svoj brod i uživajte u ovom jedinstvenom rješenju bez muke“, navode na stranicama tvrtke i dodaju kako resort nudi potpunu privatnost, osiguranje 24/7 i profesionalno osoblje na usluzi.
Screenshot: Lioqa.com
"Privatna plaža služi isključivo vlasnicima kuća i njihovim gostima. Svaka vila ima ležaljke i suncobrane koji odgovaraju kapacitetu kuće. Nema više ranojutarnjih odlazaka na plažu u potrazi za najboljim mjestom. Vaš privatni VIP sektor je vaš i dolazi s vlasništvom nad vašom vilom. Dobrodošli u novo normalno provođenja odmora na jadranskoj obali", navode iz Lioqa-e pod geslom Privatna plaža. Zaista privatna, zaista vaša.
