Položeni vijenci u znak sjećanja na Opći narodni ustanak u Istri

Povodom obilježavanja slavnih događaja koji su se odvijali 40-tih godina prošlog stoljeća upravo u Pazinu, polaganjem vijenca u znak sjećanja na Dan općenarodnog ustanka započelo je svečano obilježavanje Rujanskih odluka.
Na dan 9. rujna 1943. godine kada je nakon kapitulacije Italije došlo do općenarodnog ustanka naroda Istre, delegacija Grada Pazina položila je vijenac u Parku istarskih velikana uz spomenik žrtvama antifašističke borbe.

Minutom šutnje odana je počast svima koji su u antifašističkoj borbi i Domovinskom ratu dali živote za Domovinu. Polaganju su prisustvovali i predstavnici udruga, političkih stranaka, obrane i policije.

Milan Antolović, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Pazin prigodnim govorom podsjetio je na ove povijesno važne događaje koji su se odvijali 40-tih godina prošlog stoljeća upravo u Pazinu.
Istra je Drugi svjetski rat dočekala kao dio teritorija fašističke Italije. Vođeni teškim međuratnim razdobljem, ali i odlučni u stalnom suprotstavljanju nemilosrdnom fašističkom režimu, većina stanovništva Istre s oduševljenjem je dočekala vijest o kapitulaciji Italije koja je objavljena 8. rujna 1943. godine. Stoga je već sljedećeg dana, 9. rujna 1943. godine započeo masovni općenarodni ustanak u Istri.

U kolovozu 1943. u Istri je djelovalo (u ilegali) tek nekoliko narodnooslobodilačkih odbora (NOO) kao predstavnika buduće jugoslavenske vlasti. Kretanje organizatora ustanka bilo je ograničeno zbog razgranatosti talijanske tajne policije i doušničke mreže. Vrijeme je to uspostavljanja logističkih veza NOP-a na području čitave Istre. Unatoč poteškoćama, aktivan je ilegalan rad, tiskaju se letci, proglasi i brošure, a pokreće se i cijeli niz glasila na hrvatskom i talijanskom jeziku (primjerice Glas Istre i Il nostro giornale ).

Kapitulacijom Italije 9. rujna 1943. buknuo je opći ustanak, razoružane su talijanske vojne i karabinjerske postrojbe i postaje, čijim oružjem se naoružavaju ustanici i partizanske postrojbe, te je u kratko vrijeme oslobođen cijeli poluotok osim Pule, Fažane, Brijuna i Vodnjana.

Već nakon nekoliko dana, 13. rujna 1943., novoosnovani Okružni NOO za Istru je na narodnoj skupštini u Pazinu donio povijesnu Odluku o prekidu državnopravnih odnosa s Italijom i priključenju Istre Hrvatskoj. Tu je odluku potvrdio ZAVNOH 20. rujna, a ponovio ju je novoosnovani Privremeni pokrajinski NOO za Istru na zasjedanju u Pazinu 25. i 26. rujna.

Nažalost, nakon slavnih rujanskih dana, uslijedila je njemačka ofenziva u listopadu 1943. godine. Njemačka je vojska prema razrađenom planu okupacije u kratkom razdoblju zauzela cijelu Istru.  Posljedice njemačke okupacije bile su, osim zamiranja rujanskog ustanka i povlačenja partizanskih postrojbi u Gorski kotar, i masovno stradavanje nedužnog lokalnog stanovništva. Spaljena su mnoga sela i pobijeni u njima zatečeni stanovnici, a mnogi su odvedeni u koncentracijske logore.

Ipak, godinu 1944. možemo ukratko okarakterizirati kao godinu oporavka NOP-a u Istri, dok su u proljeće 1945. godine iz smjera Like, Gorskoga kotara i Hrvatskoga primorja počele pristizati snage IV. armije koje su sudjelovale u konačnom oslobađanju teritorija Istre, sve do Trsta, 1. svibnja 1945.
Opći narodni ustanak u Istri koji je buknuo poput požara 9. rujna 1943. godine danas je značajan jer je rezultirao povijesnim Odlukama kojima Istra po prvi puta u svojoj povijesti postaje dio teritorija današnje Republike Hrvatske, i to voljom većinskog lokalnog stanovništva. Hrvati, Slovenci i Talijani tih dana su, poučeni strahotama fašističkog režima, uzeli oružje u ruke i krenuli u oslobađanje teritorija, iako im je iz središnjice NOP-a signalizirano da je još rano i da se pričeka s takvim pothvatom.