PROTUREAGIRANJE: Treba ipak koju reći o Končarevom poslovanju... i njegovoj vjerodostojnosti

Na naš tekst “Pulska obitelj s dvoje maloljetne djece na Valelungi: "Moćni Končar tjera nas iz našeg doma, a država mu podilazi!", objavljen na našem portalu, reagiranje je poslala Kermas Istra, sa znakovitim izostankom potpisa autora reagiranja.

Prilično dugo reagiranje ne sadrži niti riječ o maloljetnoj djeci koja će ostati bez doma, iako je upravo taj socijalni moment bio ključni motiv i poruka našeg članka. No, o tom nešto niže.

Izostanak potpisa i ne čudi previše. U samom reagiranju, dakle, 'nepotpisani' demantira vezu Danka Končara s ovom firmom, premda je Končar bio glavni akter svečanog otvorenja marine 12. travnja prošle godine.

To ne čudi i s obzirom na dosadašnje poslovanje Končara, recimo u Finskoj, gdje je počasni predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić bio u sporno vrijeme predsjednik Nadzornog odbora njegove tvrtke Afarak, i kojeg je ta veza s Končarom koštala nastavka političke karijere u europskom parlamentu, ali i povlačenja s čelne funkcije u IDS-u.

Bilo je to prije pet godina kada je Končar bio, sjetimo se, strateški partner u restrukturiranju pulskog brodogradilišta Uljanik i kada je Končar, kako je pisao kolega Majić, zbog izbjegavanja propisanog otkupa dionica malih dioničara u tvrtki Afarak u vrijednosti od 400 milijuna eura, u Finskoj dosad kažnjen drakonskom kaznom.

Finski inspektori su nakon istrage utvrdili da je Končar prikrio vlasnički udjel, koji izravno i s povezanim osobama prelazi 30 posto, a nakon čega je obvezna javna ponuda preuzimanja. Mali dioničari tada su najavljivali i kaznene prijave protiv Danka Končara, ali i Ivana Jakovčića zbog sumnje na izvlačenje novca iz tvrtke. Kazna koju Končar mora platiti Vladi Finske narasli su samo do ljeta 2020. na nevjerojatnih 270 milijuna eura ili dvije milijarde kuna!

Vratimo se Valelungi i 150 godina zatvorenom vojnom području sjevernog dijela pulske luke, koji je od svih političarskih obećavanih javnih sadržaja, otvoren samo za privatni Končarov interes.

Neka je Končar možda prošle godine i prepustio kontrolu nad pulskim projektom Katarina Monumenti češkim investitorima iz EMMA Capitala, no posve je jasno da je godinama, sve do sudskih presuda u postupcima protiv obitelji Šafradin (bračnog para Dejana i Roberte, te njihove djece 10-godišnje Samante i 8-godišnjeg Erika) na strani tužitelja, države, i to u poziciji "umješača na strani tužitelja" bila njegova tvrtka Kermas Istra.

Nadalje, kada danas ‘nepersonalizirana’ Kermas Istra u svom reagiranju olako navodi da smo naveli neistine, onda treba pomno pročitati naš članak, iz kojeg je očito da smo odmah u uvodu teksta naveli sudske presude, pa i dio da je "prihvaćen tužbeni zahtjev države kao tužiteljice da ova obitelj ustupi državi nekretninu koja se nalazi na pomorskom dobru koje je u travnju 2012. godine dano u koncesiju Danku Končaru za luku nautičkog turizma".

Dakle, namjera našeg teksta bila je osvijetliti očajnu socijalnu poziciju četveročlane mlade obitelji koja će se s dvoje maloljetne djece deložirati 17. svibnja (za dva i pol tjedna), prenijeti njihov očaj, obećanja pojedinih političara, i njihovo razočarenje što, kako smo napisali, "sud nije uvažio prigovor da se država umiješala i uskratila im pravo na dom, s obzirom da u ovoj kući, kroz tri generacije, osim pokojnog susjeda i bake, žive već 17 godina kćer i zet, kao i da su se tu rodila i odrasla njihova djeca".

Pritom smo analizirali presude pulskog Općinskog u osječkog Županijskog suda, a posebni dio gdje je sud mrtav-hladan priznao miješanje u njihovo pravo na dom, citiravši pritom rečenicu iz sudske presude, u kojoj se interes države (dakle svih nas) gotovo poistovjećuje s interesom investitora Končara.

U sudskoj presudi, ponavljamo, piše: "Iako zahtjev tužitelja (države) za iseljenjem tuženika (obitelji Šafradin) predstavlja miješanje u pravo obitelji na dom, tužitelj (država) ima legitimni interes da se desetljećima zapušteni vojni kompleks Monumenti, Valelunga i otoka Sv. Katarina privede gospodarskoj svrsi izgradnjom Luke nautičkog turizma s pratećim sadržajima i infrastrukturom i potom izgradnjom hotela i pripadajućih sadržaja".

U svom reagiranju, Kermas Istra tvrdi da se, citat, “gospodin Končar nikada nije osobno obratio bespravno nastanjenoj obitelji".

Prvo, postavlja se pitanje zašto tvrtka koja nema veze s Končarom gotovo odvjetnički zastupa njegovu stranu.

Drugo, u svom reagiranju Kermas Istra se, gle, ne referira, izostavlja, prešućuje vrlo važan dio našeg članka u kojem majka Roberta govori: "Cijela je priča nastala zbog moćnog Danka Končara koji nas sad tjera iz našeg doma, a država mu samo podilazi. Imala sam prije dvije godine sastanak s 'desnom Končarevom rukom' Barbarom Peruško o vanparničnoj nagodbi. Obećala mi je da će se angažirati u Gradu da dobijemo alternativno rješenje ili da će ona, to neću nikad zaboraviti, pričati s Končarom pa da će on to riješiti. Od toga do danas nije bilo ništa".

I onda u činu vlastite ‘viktimizacije’, Kermas Istra u reagiranju, kao glavni motiv njihova reagiranja, širu izjavu susjeda obitelj Šafradin na Valelungi, odlikovanog branitelja pirotehničara Miroslava Šantanca, posve izvlači iz konteksta, svevši je tek na jednu rečenicu: "Gospodo, poljubite obitelj prije nego što me probate udaljiti”.

Iako je direktna i može doista zaplašiti javnost, ona je objavljena jer fenomenološki pokazuje, vjerno oslikava dio naše (medijski skrivene, no prisutne) olovne stvarnosti. Takav izostanak javnog svjetla, recimo, sada vlada nad agencijama za utjerivanje dugova.

Pritom ne podržavamo niti promoviramo bilo kakvu vrstu nasilja! Niti je gornja izjava bila prenesena da bi ikome zaprijetila, pa ni službenicima i policajcima koji će uskoro morati deložirati ovu obitelj.

No, budući da je pirotehničarevu izjavu Kermas Istra grubo izvukla iz konteksta, prenosimo i dio iz našeg teksta, u kojem je pojašnjen njegov položaj, drugačiji od obitelji Šafradin: "Njihov susjed na Valelungi, ali u dijelu izvan pomorskog dobra zahvaćenog koncesijom Danka Končara, odlikovani je branitelj pirotehničar Miroslav Šantanec. On je prije nekoliko godina, kako nam kaže, otkrio, a onda i mimo znanja šire javnosti sudjelovao u razminiravanju 60 tona minsko-eksplozivnih sredstava u ovoj zoni. Njega kažu neće dirati. "Ovo je prije tri godine tijekom razminiravanja bio blokirani prostor. Ja sam branitelj. Da će se desiti u Hrvatskoj to da će netko tjerati djecu izvan njihovog doma. Pa za što sam se ja borio? Zar sam se za ovakvu državu borio?".

Kad smo kod vjerodostojnosti, nećemo sad detaljnije ulaziti u način Končarovog poslovanja i karijeru (od 12-godišnje zatvorske kazne krajem 70-ih kada je dokazano da je u Jugoturbini neovlašteno prisvajao proviziju kod izvoznih i uvoznih poslova, odležao ih je osam; pa od ruskih do afričkih dana, od Finske do Istre, sve do nedavnih medijskih dovođenja Končara u vezu s Viktorom Vekselbergom, oligarhom vrlo bliskim Vladimiru Putinu), već nam se nekako samo po sebi nameće nedavna odluka Trgovačkoga suda u Zagrebu, o čemu smo pisali prošlog mjeseca. Ta sudska odluka prilično toga govori.

Končarevu tvrtku ‘Kermas energija’ (da, ima tih  Kermas firmi) tužila je zagrebačka medijska tvrtka Propuls, inače vlasnik portala Direktno.hr. kojem je Končar plaćao silni novac za objavu pozitivnih tekstova o njegovom odnosu prema pulskom Uljaniku. Radi se o 13 članaka objavljenih tijekom 2019. godine. Ispalo je da je Končar dio članaka platio 10.000 eura, dok je drugih 10.000 eura ostao dužan. Prosječna cijena jednog članka je oko 1.500 eura.

Važno je reći da na spomenutim člancima nigdje nije navedeno da se radi o PROMO člancima, već su oni plasirani kao objektivni novinarski uradci. Zanimljivo, Končarov sin Nenad tvrdio je da sa spomenutim člancima nema veze, iako je sudski dokazano da ih je portalu platio njegov vlastiti odvjetnik. Sud je svjedočenje Nenada Končara procijenio nevjerodostojnim i presudio u korist vlasnika portala Direktno.hr.

U ovoj zemlji se, kako se čini, mega poslovi obavljaju 'direktno’' ali mimo javnosti koja se naknadno anestezira prikrivenim promo tekstovima. Ponekad i nepotpisanim reagiranjima, koje krasi izostanak ikakve socijalne osjetljivosti za slabije.