RADNIČKA FRONTA: Kako smo uništili proizvodnju, lokalne vlasti ne samo da dozvoljavaju već i potiču apartmanizaciju jer tako pune proračune

Korupcija se u Hrvatskoj doživljava kao jedan od najvećih društvenih problema. Koje konkretne mjere predlažete u smjeru njenog smanjenja? Jeste li zadovoljni stupnjem neovisnosti pravosuđa u Hrvatskoj? Podržavate li rad europskog tužiteljstva u našoj zemlji? Smatrate li da bi rad europskih zastupnika trebao biti transparentniji kao i da bi trebali na početku i kraju mandata priložiti svoje imovinske kartice?

Korupcija ima status generalnog objašnjenja za sve društvene probleme i oko nje vlada svojevrsni „nadideološki“ konsenzus svih političkih opcija. To, u prijevodu, znači da je antikorupcija ultimativna ideologija kojom se skreće pažnja i izbjegava govor o istinskim uzrocima društvenih nepravdi i negativnosti. Korupcija nije uzrok već posljedica ili simptom društvenih problema. Ako se želimo uspješno boriti protiv korupcije to treba činiti posredno, borbom protiv društvenih i ekonomskih uvjeta koji daju poticaj korupciji. A to su prije svega uvjeti u kojima je pristup životno važnim dobrima i pozicijama, poput kvalitetnih radnih mjesta ili kvalitetne i svima dostupne zdravstvene skrbi itd., ograničen. U Skandinaviji je najmanja korupcija jer za njom nema potrebe – ima dovoljno kvalitetnih radnih mjesta, kvalitetni su socijalni servisi itd. Jedna od centralnih zabluda je da je prvo nužno riješiti se korupcije pa će se onda zemlja razviti. Ne postoji primjer zemlje koja se razvila tako što je prvo iskorijenila korupciju. S druge strane, imamo niz primjera zemalja koje su postigle rapidan ekonomski i tehnološki razvoj, a po indeksu percepcije korupcije stoje lošije od Hrvatske, poput Kine. Treba konačno prestati govoriti o korupciji kao moralnom problemu nepoštenih pojedinaca na pozicijama vlasti i treba konačno usmjeriti fokus na društvene prilike i poticaje za korupciju. A njih, između ostalog, čine nedemokratski oblici vlasti koji elitama omogućavaju sklapanje koruptivnih dealova između sebe. Iz takve dijagnoze logično se nameće da je jedna od ključnih politika, u borbi protiv korupcije, demokratizacija odlučivanja. Radnička fronta, između ostalog, predlaže izbor radnica ili radničkih predstavnika na upravljačke pozicije jer bi se time smanjile prilike za korupciju na štetu radnica u poduzećima ili javnim/državnim institucijama u kojima su zaposlene, u konačnici, na štetu cijelog društva.

Svake godine Hrvatsku napušta velik broj pretežno mladih ljudi. Je li mobilnost radne snage koja se isticala kao jedan od najvećih benefita pri ulasku u EU donijela više štete ili koristi? Na koji način osigurati jednako kvalitetne radne uvjete koji će zadržati mlade u Hrvatskoj? Na koji način mladima omogućiti priuštivo stanovanje?

Iz Hrvatske je iselilo 17,6% radno sposobnog stanovništva, prosjek EU je 3,3%. To nije samo posljedica povećane mobilnosti koja se i očekivala prilikom ulaska u EU, već je prije svega posljedica ograničenih mogućnosti, nedostatka kvalitetnih i dobro plaćenih radnih mjesta. Da bismo zadržali mlade u Hrvatskoj potrebno je osigurati uvjete koji uključuju osigurani posao i rješavanje stambenog pitanja. Da bi se to desilo, prije svega, moramo prekinuti s ekonomijom koja toliko ovisi o turizmu i uslužnim djelatnostima, potrebno je provesti reindustrijalizaciju i ojačati privredne grane u kojima i dalje imamo know how i komparativne prednosti kao što su prehrambena industrija, farmaceutika, brodogradnja. Reindustrijalizacija je potrebna radi jačanja produktivnosti jer bez rasta produktivnosti nije moguće osigurati održiv porast standarda za društvenu većinu i skraćenje radnog tjedna.

Svake godine broj stranih radnika se udvostručuje. Smatrate li da je taj proces prebrz? Na koji način pomoći njihovu intergaciju?

Pravo pitanje je koji je razlog uvoza strane radne snage i što taj uvoz čini. Glavni razlog zašto je Vlada u potpunosti liberalizirala i deregulirala uvoz strane radne snage je taj što su išli na ruku „poduzetnicima” koji na taj način snižavaju cijenu radne snage, što onda uzrokuje dalje iseljavanje domaćih radnika. Potrebno je zadržati cijenu radne snage i osigurati njezin porast, najprije vraćanjem kvota za uvoz stranih radnika, ali i drugim potezima – koji idu prema strožoj regulaciji uvjeta rada i poštivanju radničkih prava jer je praktički riječ o uvođenju modernog robovlasništva.

Hrvatska je na ključnim migratskim pravcima. Kako očuvati sigurnost granica i osigurati humani tretman migranata? Treba li na granice staviti vojsku?

Prisilne migracije posljedica su stoljeća brutalne eksploatacije globalnog Juga, imperijalističkih politika bogatog Zapada koji je odgovoran za imperijalističke ratove i klimatske promjene. Dakle uzrok prisilnih migracija je sistemski – tako da i promjena mora biti sistemska. „Rješenja” koja donosi Evropska unija, poput Pakta o migracijama i azilu dokaz su da umjesto sistemskih promjena EU birokracija uvodi promjene koje su proto-fašističke – povećava represiju nad migrantima, osigurava lakše deportacije, kršenje ljudskih prava... To nas podsjeća na povijesne lekcije – da je kapitalistička klasa spremna prihvatiti ekstremno desne politike ako joj to osigurava održavanje statusa quo i sprečava sistemske promjene ili makar propitivanje pozicije moći vladajuće kapitalističke klase. U EU parlamentu potrebno je zagovarati sistemske promjene i ne dozvoliti desnim politikama da svoj licemjeran odnos razviju do ekstrema. Treba pritom naglasiti da za uspjeh nije dovoljno djelovanje parlamentu već je nužan masovan društveni i radnički pokret koji će stajati iza progresivnih politika.

Kakav stav bi u okviru EU Hrvatska trebala zauzeti u odnosu na ratove u Ukrajini i Izraelu/Palestini? Treba li Hrvatska u tim sukobima konkretnije izraziti svoje pozicije ili se možda suzdržati od zauzimanja strana? Podržavate li priznavanje palestinske države?

Koliko je potrebno solidarizirati se s ukrajinskim narodom koji pati u ratu, toliko je potrebno to učiniti i u slučaju palestinskog naroda. Ustvari, potrebno je shvatiti da u svim ratovima na svim stranama žrtvu podnosi narod, a profitiraju vladajuće klase. Zato je nužno težiti miru među narodima a srdžbu usmjeriti prema vladajućima i reći ne miru među klasama. Aktualna međunarodna hrvatska politika je sramotna. Glasanja u Ujedinjenim narodima protiv i suzdržano oko ključnih pitanja za zaustavljanje genocida nad Palestincima, sramotna su.

Međunarodni sud pravde utvrdio je opravdanost tvrdnji da država Izrael provodi genocid nad Palestincima. Stoga zemlje potpisnice Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida kao i Ženevskih i drugih konvencija danas snose još veću odgovornost da bez odgode podnesu sve raspoložive mjere u svrhu sprečavanja genocida. Radnička fronta pokrenula je potpisivanje peticije za priznavanje Palestine. I ovim putem pozivam sve da potpišu peticiju za priznavanje Palestine, koju su neki dan priznali i naši susjedi Slovenci.

Na koji način na nivou EU treba riještiti pitnja korištenja umjetne inteligencije, odnosno kako pomiriti njen razvoj s etičkim standardima i zaštitom privatnosti? Kako amortizirati sve izraženiji problem gubitka ljudske radne snage koju će zamijeniti umjetna inteligancije?

Razvoj tehnologije pokazuje kako, pokrenut profitom, ne ide nužno ruku uz ruku s boljim uvjetima života i rada. Paradoksalno je da se zbog napretka tehnologije ljudi boje za svoja radna mjesta, umjesto da tehnologija osigura manje rada, bolji standard i veću sigurnost za svih.

No kapitalizam tehnologiju razvija sa svrhom osiguranja profita a ne zadovoljenja temeljnih ljudskih potreba za sve ljude Do „gubitka ljudske radne snage” ne dolazi zbog pojave umjetne inteligencije već zbog kapitalističkog načina proizvodnje u kojemu tehnologija služi za snižavanje troškova proizvodnje i zamjenu radnika kada postanu preskupi za ostvarenje profita. Danas je potrebno reći: Progres, a ne profit! Danas smo upravo zbog automatizacije u mogućnosti smanjiti radno vrijeme. Jedna od točaka programa Radničke fronte je 35-satni radni tjedan.

Iz godine u godinu svjedočimo padu poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj i smanjanju broja životinja u uzgoju. Na koji način okrenuti taj trend? Kako bolje koristiti EU fondove u poljoprivredi? Kako riješiti problem premalih poljoprivrednih posjeda, a, s druge strane, poboljšati status mali i srednji poljoprivrednika? Treba li ograničiti uvoz iz trećih zemalja koje su zbog blaže regulative cjenovno konkurentnije?

Prije bismo rekli da je potrebno ograničiti uvoz iz zemalja zapadne Evrope, odnosno tarifama i na druge načine zaštiti domaću proizvodnju. Naši mali proizvođači mlijeka, primjerice, propadaju zbog jeftinog uvoza stranog, između ostalog, francuskog mlijeka čiju proizvodnju francuska država snažno izravno i neizravno subvencionira. Skoro u svim kategorijama hrane, Hrvatska je prije 40 godina proizvodila duplo više nego danas. Radnička fronta u EU parlamentu želi postaviti pitanja funkcioniranja tzv. „zajedničkog tržišta” koje privilegira proizvođače iz bogatih zemalja centra Evrope i namjerava zagovarati Evropsku uniju kao fiskalnu i transfernu uniju što bi značilo zajedničko skupljanje poreza, zajednički budžet kojim bi se financirale zajedničke javne politike, dok bi se sredstva usmjeravala iz centara prema periferiji u cilju stvaranja pretpostavki za razvoj periferije.

Kako gledate na probleme u gospodarenju otpadom u Hrvatskoj? Smatrate li da su županijski centri za gospodarenje otpadom zastarjelo i promašeno rješenje? Podržavate li gradnju spalionica? Podržavate li gradnju vjetroelektrana na moru?

Otpad treba zbrinjavati uspostavom cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, od obaveze sortiranja otpada u kućanstvu do uvođenja cjelovitog sustava gospodarenja otpadom kako bi se smanjilo neupotrebljivi dio otpada, gradnjom lokalnih sortirnica i kompostana, kako bi se smanjila količina za deponiranje. No potrebno je poboljšati strategije održivog razvoja i potaknuti promjene, ne samo prema politikama odlaganja otpada već i prema smanjenju potrošnje materijala i energije.

Nije dovoljno samo promijeniti “svijest” ili “kulturu” već i način proizvodnje. Osim kućanskog otpada treba se koncentrirati i na industrijski otpad jer na svaku tonu kućanskog, otpada dolazi 70 tona industrijskog otpada. Stoga je bez suprotstavljanja kapitalizmu, kao neracionalnom načinu proizvodnje nemoguće doći do rješenja.

Protivimo se gradnji spalionica otpada jer su zdravstveno štetne.

Što se tiče vjetroelektrana, Hrvatska ima veće predispozicije za solarnu energiju, no rapidno zaostajemo u odnosu na kontinentalne zemlje. Također najveći se korupcijski skandal vezuje uz vjetroelektrane - gdje se omogućilo privatnom investitoru povlaštena tarifa električne energije – pa trebamo upozoriti i da „zelena tranzicija” nije imuna na korupciju.

Inače instalirana snaga vjetroelektrana (1100 MW) u Hrvatskoj je danas već tri puta veća od našeg dijela nuklearne elektrane Krško.

Također, smatramo nuklearnu energiju dijelom „zelene tranzicije”. Ignorirati mogućnosti nuklearne fuzije, zbog Černobila i Fukušime nije znanstveni ni politički argument, već moralizacijski i paničarski. Da bi se osigurala stabilnost i pouzdanost energetskog sustava, prelaz na OIE mora biti praćen uz pomoć stabilnih i dovoljno čistih izvora, što nuklearne elektrane jesu.

Hrvatska se suočava s problemom overturizma kao i izraženom bespravnom gradnje uz more. Na koji način balansirati održivi razvoj trurizma s zaštitom prirodne i kulturne baštine? Koje konkretne mjere predlažete? Je li vrijeme za limitiranje broja gostiju i poboljašnje kvalitete turistučkog smještaja i usluge?

Svi se slažu da je hrvatska ekonomija previše ovisna o turizmu. Ne postoji EU država s tolikim udjelom turizma u BDP-u. To je posebno izraženo u Istri, kao vodećoj turističkoj regiji, a kao što znamo turizam, osobito tip turizma koji je u nas dominantan, je djelatnost niske dodane vrijednosti i ne može biti temelj dugoročnog porasta standarda.
Autohtonost i održivost moraju biti temelji našeg turizma i trebaju zamijeniti konfekcijsku standardizaciju, kao i štetni utjecaj na okoliš. Kako smo uništili proizvodnju, lokalne vlasti ne samo da dozvoljavaju već i potiču apartmanizaciju jer tako pune proračune. Iako svi zagovaraju zaustavljanje apartmanizacije, ona će se teško zaustaviti, ukoliko se ne osiguraju dovoljna javna sredstva. Dakle i ponovno je ključ u jačanju domaće proizvodne i industrijske baze.

Hrvatska (posebice Istra) je izrazito loše željeznički povezana s Europom. Na koji način optimalno riješiti taj problem? Kako generalno poboljšati kvalitetu javnog prijevoza u Hrvatskoj?

Kineska delegacija je još 2012. godine, prilikom razgovora sa predstavnicima hrvatske Vlade, dala ponudu za izgradnju nizinske pruge Zagreb- Rijeka u roku od tri godine. S obzirom da domaće vlasti nemaju nimalo autonomije u odlučivanju o takvim strateškim pitanjima, kineska ponuda je odbijena. 12 godina kasnije željeznička infrastruktura i dalje je sramotno zapuštena i nerazvijena, a svima su puna usta željeznice kao transporta budućnosti. Dokle god vlast ne bude u rukama radnog naroda i njegovih predstavnika, dotle će o razvoju željezničke infrastrukture i javnog prijevoza odlučivati poltroni kapitala i stranih centara moći. Drugim riječima, i željeznica i javni prijevoz će i dalje propadati i zaostajati.