ŠKOLE VAPE ZA STRUČNIM SURADNICIMA U Puli jedan psiholog radi u tri škole. U ustanovi s više od pet stotina učenika ne radi nijedan!

Početak zimskog polugodišta u Puli zatresao je slučaj preseljenja djeteta s tri odgojne mjere iz jedne osnovne škole u drugu, zbog čega su roditelji učenika u čiji je razred dijete upisano odlučili na tjedan dana ne poslati svoju djecu na nastavu.

Nova škola izabrana je, objasnio je tada povjerenik Ministarstva prosvjete Momir Karin, jer posjeduje dobro ekipiran tim stručnih suradnika, osposobljen za pomoć u ovakvim situacijama. Sam je bojkot pak prekinut nakon, kako je dosad neslužbeno poznato, obećanja da će se broj stručnih suradnika u ovoj školi povećati.

Što ovo točno znači?

Među stručne suradnike u školama ubrajaju se pedagog, psiholog, stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila te knjižničar. U kontekstu pomoći djeci s problemima, dakako, najznačajnije je djelovanje prvih triju struka, pa smo se na njih i fokusirali.

Već iz objašnjenja razloga preseljenja učenika u posljednjem slučaju jasno je da sve škole nemaju u cijelosti ekipirane timove. Dodatno opterećenje pak stvara činjenica da ponekad i tamo gdje u sastavu jesu svi neophodni suradnici, oni u toj školi ne rade puno puno radno vrijeme. Ne treba ni spominjati činjenicu da značajan dio njihovog radnog vremena odlazi na administrativne zadatke čime se mogućnost pružanja stručne pomoći i dodatno umanjuje.

Ipak, upravo su oni posljednjih dana dospjeli u žižu i njihov je rad, nažalost, preispitivan s ne nužno pozitivnim stavom. Stručni suradnici bili su na meti i krivi za sve.

Reagirao je na ovo i sam pulski gradonačelnik Filip Zoričić prošlog tjedna, rekavši: „Važno je vjerovati struci! (…) Nekim se potezima, ne samo ovdje u Puli, govorim općenito u našem društvu, umanjuje važnost ljudi koji rade u školama; stručnih službi, defektologa, logopeda, pedagoga, psihologa, učiteljica, učitelja, ravnatelja. Umanjuje se, omalovažava se i to je problem“.

Preseljenje u potrazi za timom

Iako istaknut, posljednji slučaj prebacivanja učenika ni približno nije jedini. No, potraga za školom koja ima puni tim, nažalost, u pravilu znači izdvajanje djeteta iz poznatog okruženja i naselja, a u nekim slučajevima, poput nedavnog u Osječko-baranjskoj županiji, dovodi i do skoro trivijalnih problema poput podmirivanja troškova prijevoza iz proračuna lokalne samouprave jer preseljeni učenici sada putuju u udaljene škole.

Ispod površine administracije i borbe za pomoć, ipak, i dalje je dječje lice. Lice djeteta kojem treba pomoć stručne osobe!

Ima li ih dovoljno? Odgovor na ovo pitanje jasan je već u startu – nema! A dodatno opterećenje, u ionako nedovoljno dobroj situaciji s kadrom, stvorila je zabrana zapošljavanja u javnom sektoru koja je, prema odredbama Zakona o državnim službenicima, bila na snazi do 1. studenog prošle godine.

Odredba je sada ukinuta, što bi trebalo otvoriti vrata zapošljavanju novih službenika, no zapošljavaju li se dodatni djelatnici od liberalizacije pravila, koliko ih je uopće potrebno i kolike plaće im se nude?

Sve ovo pokušat ćemo doznati od nadležnih ustanova i Ministarstva u narednom razdoblju.

Za početak, iako će i svaki stručnjak i sam reći da broj nije jedino mjerilo jer je spas jedino u sveobuhvatnom pristupu i dobroj suradnji roditelja, raspitali smo se koliko stručnjaka u ovom trenutku pruža pomoć osnovnoškolcima u najvećem istarskom gradu.

Do zaključenja teksta nismo uspjeli prikupiti podatke za škole Veli Vrh, Tone Peruška i OŠ/SE Giuseppina Martinuzzi.

U narednom razdoblju pokušat ćemo doznati kojim se ritmom odobravaju zahtjevi za zapošljavanjem dodatnog kadra, koliko ih je odbijeno, ali i što o dostupnosti stručnjaka u osnovnim školama misle u Uredu pravobraniteljice za djecu.