VRIJEDAN SVAKOG CENTA Pulski pometač Anto Jokić: "Svaki sam posao odrađivao temeljito i odgovorno. Tako čistim i ulice, u petoj brzini"

Pulska Čistoća obilježila je jučer na Karolini 135 godina, a Herculanea 30 godina postojanja. U gotovo stoljeće i pol promijenilo se mnogo toga, no temelj uspješnosti ostao je isti: vrijedni, marljivi i zadovoljni radnici i zaposlenici.

Jedan od njih je i Anto Jokić koji kao pometač u odjelu Čistoće radi dvije godine. Ovaj je dugogodišnji zaposlenik Uljanika - točnije TESU-a, radi propasti tvrtke nakon 27 godina, ostao je bez posla. Kratko je radio kao zaštitar, a onda se zaposlio u ovoj komunalnoj tvrtki. Veli da mu posao odgovora jer je dinamičan, a on voli biti u pokretu i na otvorenome, pa se tu odlično snašao.

Anto je nekada čisto Mutilsku i Kosovu, dugačke ulice, pune stabala. Ovdje mu je najviše muke zadavalo lišće kojeg je revno skupljao. Njegov trud i rad primijetili su mnogi žitelji kvarta pa je dobio i javnu zahvalu na jednom regionalnom portalu.

Sugrađani nisu štedjeli riječi hvale za njega i njegov rad.

Svima dijeli osmijeh

"Uvijek se trudi da ulica bude čista, što baš i nije lako jer ima puno lišća, ima pješaka, a nema koševa za smeće po ulici. Stvarno imamo sreću jer smo i prije njega imali kulturnog i vrijednog čovjeka koji je lijepo održavao čistoću, pozdravio, a u pauzi sjeo sa knjigom i jabukom",

On radi kod našeg vrtića, ulica je svaki dan prečista (oko njega stalno bezbrojne vreće pune lišća pa izgleda k'o Djed Božićnjak), svima dijeli osmijeh i dječica stanu svaki put s njim.

Nije samo vrijedan on je rijetko dobar čovjek..." samo su neki od komentara Puljana na njegov rad.

Uz smijeh se prisjeća kako mu je jednom prolaznik dobacio da ne treba toliko revno mesti i da je tepih od lišća - romantičan.

- Bilo je i meni šuštanje lišća pod nogama romantično, sve dok mi to nije postao posao, veli nam Anto dodajući da je lišće najteže čistiti kada puše vjetar koji ogoli stabla u tren, a kiša ga oteža pa se ono lijepi za pod.

Upravo mu je radi lišća, odaje nam, najteži period za posao jesen, ali i ljeto kada je u sezoni velika koncentracija ljudi, pa time i svakojakog sitnog otpada; opušaka, papirića, plastike....

Raduje me kada su ljudi zadovoljni

Na pitanje ljuti li se na ljude koji bacaju smeće usput,  Anto skromno veli kako mu je čišćenje ulica opis posla pa ga to toliko ne smeta.

 - Gledam na to kao da mi je to u opisu posla i moram počistiti, ljudi će uvijek bacati. Naravno, kada bi svi zajedno pripazili grad bi nam svima bio čišći, ljepši. Jer ma koliko god da se mi pometači trudili nikada ne možemo baš sve pokupiti i počistiti. Često se desi da taman prođem metlom, sve počistim, a netko ponovo nešto baci. U tren upropasti sav trud, no to je tako, ne mogu na to puno utjecati, kao što ne mogu utjecati na prirodne cikluse i opadanje lišća, veli nam Anto.

U razgovoru nam navodi da je u njegovom poslu bitna temeljitost, odgovornost, ali i doza brzine.

Zbog toga, napominje, nikada ništa nije preskočio očistiti, a na kraju smjene znao se u povratku i vratiti u neke ulice kako bi provjerio jesu li ostale čiste.

Prije pola godine Jokić je promijenio rajon koji čisti. Povjeren mu je zahtjevan centar grada, od Giardina do Tržnice, od kazališta do Medicinske škole... Sezona ga tek očekuje i malo je se pribojava, znajući kakva se koncentracija ljudi u ljetnim mjesecima očekuje.

- Moja je odgovornost čak 18 ulica i dva parkirališta. Puno je tu stabala i lišća, ljeti velika koncentracija ljudi i turista, tu su škole, javne ustanove, puno je posla..., priča nam napominjući kako smatra da je rajon prevelik za jednog pometača. Bilo bi mu puno lakše, dodaje, kada bi u sezoni padanja lišća i usred ljeta dobio pomoć još jednog kolege. Posebice što je ljeti rad fizički zahtjevan radi sunca i visokih temperatura koje radnike na otvorenom jako troše i umaraju.

- Nikada se nisam štedio, no svaki čovjek ima svoje granice, veli nam.

Ne žalim se on, nije nikada, no to su činjenice. Dodatna pomoć, možda još pokoja kanta i grad bi sigurno bio još čišći, smatra Anto kojemu, kako priznaje, posao daje smisao, svrhu, razlog  da ujutro oran ustane, pa čak kada ga nešto i boli...

- Posao mi osigurava egzistenciju, ali i samopoštovanje. Volim kada znam da sam nešto dobro obavio, volim kada građani primjete moj trud, onda se trudim još i više, zaključuje ponosno i skromno naš sugovornik.

Pometač Đulijano: Žuta škola je mjerilo da se stvari mijenjaju nabolje

U šetnji gradom susrećemo i njegovoj kolegu Đulijana Hujdura, koji je centar grada čistio gotovo dva desetljeća. Ovdje je na zamjeni, a njegov rajon sada je Mutilska ulica.

Odaje nam da je njemu najteže kada je kiša jer se onda ne može raditi, a on voli biti stalno u pokretu. S ljudima nikada nije imao problema, ali nam priznaje kako mu smeta kada se neki ponašaju bezobrazno i ne poštuju njegov rad.

Ne voli ni kada ljudi bacaju knjige te ih uvijek poziva da ih nekome poklone.

- Jasno mi je da netko baci papirić, da mu se možda neda tražiti kantu, ali imate i onu vrstu ljudi koja me gleda kako metem, zgužva kutiju od cigareta i baci je na pod tamo gdje sam prošao, to nikada neću shvatiti, veli nam Đulijano.

No to su, dodaje ipak iznimke i stvari se generalno mijenjaju i to nabolje.

Na upit kako je zadovoljan firmom u kojoj radi veli da je posao dobar, plaća isto, a jedino bi volio malo kvalitetnije cipele budući da su im one - zbrojimo li koliko kilometara prođu dnevno, uz metlu, ipak  glavni radni alat..