Moja je odgovornost čak 18 ulica i dva parkirališta. Puno je tu stabala i lišća, ljeti velika koncentracija ljudi i turista, tu su škole, javne ustanove, puno je posla..., priča nam Jokić napominjući kako smatra da je rajon prevelik za jednog pometača. Bilo bi mu puno lakše, dodaje, kada bi u sezoni padanja lišća i usred ljeta dobio pomoć još jednog kolege. Posebice što je ljeti rad fizički zahtjevan radi sunca i visokih temperatura koje radnike na otvorenom jako troše i umaraju
Moja je odgovornost čak 18 ulica i dva parkirališta. Puno je tu stabala i lišća, ljeti velika koncentracija ljudi i turista, tu su škole, javne ustanove, puno je posla..., priča nam Jokić napominjući kako smatra da je rajon prevelik za jednog pometača. Bilo bi mu puno lakše, dodaje, kada bi u sezoni padanja lišća i usred ljeta dobio pomoć još jednog kolege. Posebice što je ljeti rad fizički zahtjevan radi sunca i visokih temperatura koje radnike na otvorenom jako troše i umaraju
Pulska Čistoća obilježila je jučer na Karolini 135 godina, a Herculanea 30 godina postojanja. U gotovo stoljeće i pol promijenilo se mnogo toga, no temelj uspješnosti ostao je isti: vrijedni, marljivi i zadovoljni radnici i zaposlenici.
Jedan od njih je i Anto Jokić koji kao pometač u odjelu Čistoće radi dvije godine. Ovaj je dugogodišnji zaposlenik Uljanika - točnije TESU-a, radi propasti tvrtke nakon 27 godina, ostao je bez posla. Kratko je radio kao zaštitar, a onda se zaposlio u ovoj komunalnoj tvrtki. Veli da mu posao odgovora jer je dinamičan, a on voli biti u pokretu i na otvorenome, pa se tu odlično snašao.
Anto je nekada čisto Mutilsku i Kosovu, dugačke ulice, pune stabala. Ovdje mu je najviše muke zadavalo lišće kojeg je revno skupljao. Njegov trud i rad primijetili su mnogi žitelji kvarta pa je dobio i javnu zahvalu na jednom regionalnom portalu.
Sugrađani nisu štedjeli riječi hvale za njega i njegov rad.
"Uvijek se trudi da ulica bude čista, što baš i nije lako jer ima puno lišća, ima pješaka, a nema koševa za smeće po ulici. Stvarno imamo sreću jer smo i prije njega imali kulturnog i vrijednog čovjeka koji je lijepo održavao čistoću, pozdravio, a u pauzi sjeo sa knjigom i jabukom",
On radi kod našeg vrtića, ulica je svaki dan prečista (oko njega stalno bezbrojne vreće pune lišća pa izgleda k'o Djed Božićnjak), svima dijeli osmijeh i dječica stanu svaki put s njim.
Nije samo vrijedan on je rijetko dobar čovjek..." samo su neki od komentara Puljana na njegov rad.
Anto JokićRadio sam uvijek u petoj brzini, puno se može u smjeni uraditi, nikada nisam bježao od posla. Kako nisam pušač, radio sam bez pauza, nekada nisam čak ni marendao. Imao sam misiju da moje ulice budu što čišće, što nije bilo lako, posebno u jesen, u sezoni padanja lišća. Znao sam satima mesti, skupljati lišće u vreće, doći do kraja ulice, a onda se okrenuti i vidjeti kako je palo novo.
Uz smijeh se prisjeća kako mu je jednom prolaznik dobacio da ne treba toliko revno mesti i da je tepih od lišća - romantičan.
- Bilo je i meni šuštanje lišća pod nogama romantično, sve dok mi to nije postao posao, veli nam Anto dodajući da je lišće najteže čistiti kada puše vjetar koji ogoli stabla u tren, a kiša ga oteža pa se ono lijepi za pod.
Upravo mu je radi lišća, odaje nam, najteži period za posao jesen, ali i ljeto kada je u sezoni velika koncentracija ljudi, pa time i svakojakog sitnog otpada; opušaka, papirića, plastike....
Na pitanje ljuti li se na ljude koji bacaju smeće usput, Anto skromno veli kako mu je čišćenje ulica opis posla pa ga to toliko ne smeta.
- Gledam na to kao da mi je to u opisu posla i moram počistiti, ljudi će uvijek bacati. Naravno, kada bi svi zajedno pripazili grad bi nam svima bio čišći, ljepši. Jer ma koliko god da se mi pometači trudili nikada ne možemo baš sve pokupiti i počistiti. Često se desi da taman prođem metlom, sve počistim, a netko ponovo nešto baci. U tren upropasti sav trud, no to je tako, ne mogu na to puno utjecati, kao što ne mogu utjecati na prirodne cikluse i opadanje lišća, veli nam Anto.
U razgovoru nam navodi da je u njegovom poslu bitna temeljitost, odgovornost, ali i doza brzine.
Anto JokićVidim da su ljudi zadovoljni mojih radom, mojim angažmanom i to me raduje. Ponosan sam, uvijek sam se odgovorno ponašao prema poslu i bez obzira što sam radio, uvijek sam se ponašao po istom modelu. Na ovom konkretnom poslu smatram da imam i osobnu odgovornost prema građanima jer je ovo javan posao, sve što odradim vidi se i zato svoje zadatke obavljam profesionalno i kvalitetno.
Zbog toga, napominje, nikada ništa nije preskočio očistiti, a na kraju smjene znao se u povratku i vratiti u neke ulice kako bi provjerio jesu li ostale čiste.
Prije pola godine Jokić je promijenio rajon koji čisti. Povjeren mu je zahtjevan centar grada, od Giardina do Tržnice, od kazališta do Medicinske škole... Sezona ga tek očekuje i malo je se pribojava, znajući kakva se koncentracija ljudi u ljetnim mjesecima očekuje.
- Moja je odgovornost čak 18 ulica i dva parkirališta. Puno je tu stabala i lišća, ljeti velika koncentracija ljudi i turista, tu su škole, javne ustanove, puno je posla..., priča nam napominjući kako smatra da je rajon prevelik za jednog pometača. Bilo bi mu puno lakše, dodaje, kada bi u sezoni padanja lišća i usred ljeta dobio pomoć još jednog kolege. Posebice što je ljeti rad fizički zahtjevan radi sunca i visokih temperatura koje radnike na otvorenom jako troše i umaraju.
- Nikada se nisam štedio, no svaki čovjek ima svoje granice, veli nam.
Ne žalim se on, nije nikada, no to su činjenice. Dodatna pomoć, možda još pokoja kanta i grad bi sigurno bio još čišći, smatra Anto kojemu, kako priznaje, posao daje smisao, svrhu, razlog da ujutro oran ustane, pa čak kada ga nešto i boli...
- Posao mi osigurava egzistenciju, ali i samopoštovanje. Volim kada znam da sam nešto dobro obavio, volim kada građani primjete moj trud, onda se trudim još i više, zaključuje ponosno i skromno naš sugovornik.
Anto je radeći u Herculanei prošao različite kvartove, a među zahtjevnijim poslovima ono je čišćenje Arena ljeti, nakon koncerata i raznih kulturnih događanja.
Na teren se izlazi rano, u pol pet ujutro, pa se budi već u pol tri. Čisti se, priča nam, cijeli parter, stepeništa u Areni, cijeli okoliš spomenika, a smeća bude 'k'o u priči'.
- Na koncertima bude po pet, šest tisuća ljudi, svatko neka popije piće, baci čašu na pod, netko papirić, netko čik... zbrojite vi koliko je to smeća koje treba počistiti i to dok svi još spavaju, kaže nam Anto.
U šetnji gradom susrećemo i njegovoj kolegu Đulijana Hujdura, koji je centar grada čistio gotovo dva desetljeća. Ovdje je na zamjeni, a njegov rajon sada je Mutilska ulica.
Odaje nam da je njemu najteže kada je kiša jer se onda ne može raditi, a on voli biti stalno u pokretu. S ljudima nikada nije imao problema, ali nam priznaje kako mu smeta kada se neki ponašaju bezobrazno i ne poštuju njegov rad.
Ne voli ni kada ljudi bacaju knjige te ih uvijek poziva da ih nekome poklone.
- Jasno mi je da netko baci papirić, da mu se možda neda tražiti kantu, ali imate i onu vrstu ljudi koja me gleda kako metem, zgužva kutiju od cigareta i baci je na pod tamo gdje sam prošao, to nikada neću shvatiti, veli nam Đulijano.
No to su, dodaje ipak iznimke i stvari se generalno mijenjaju i to nabolje.
Đulijano HujdurMeni je nekakvo mjerilo u ovih 19 godina bila "žuta škola", odnosno njen okoliš. Nekada je bilo sve krcato smeća, od papira od marendi do drugih otpadaka, ali toga je sve manje. Čak se i broj čikova smanjio, napominje, dodajući da čistoća pojedinog kvarta ne ovisi samo o njima - koji ga čiste, već i o ljudima koji u njemu žive.
Na upit kako je zadovoljan firmom u kojoj radi veli da je posao dobar, plaća isto, a jedino bi volio malo kvalitetnije cipele budući da su im one - zbrojimo li koliko kilometara prođu dnevno, uz metlu, ipak glavni radni alat..
Inače, korijeni gradskog poduzeća zaduženog za održavanje čistoće grada, sežu sve do siječnja 1889. godine. Prvi podaci o službi čistoće pokazuju da je ista bila u rukama privatnika do 31. prosinca 1888. pri čemu gradske vlasti nisu imale utjecaj na način i kvalitetu obavljanja spomenutih usluga.
Od 1. siječnja 1889. brigu o komunalnoj higijeni Pule preuzima građevinska služba pulskog Municipija, koji 27. travnja 1898. donosi naredbu kojom će osigurati više reda u pogledu čistoće grada, sa svrhom očuvanja zdravlja stanovništva.
U naredbi se najstrože se zabranjuje bacati po javnim trgovima, ulicama, dvorištima i po slobodnim površinama (čak i privatnim) svaku vrstu otpadaka, smeća, vode upotrijebljene za pranje, mokraću i izmet
Navodi se kako se smeće i kuhinjski otpaci moraju sakupljati u posude, koje će imati poklopac i svakodnevno se prazniti u odgovarajuća kola, kojima raspolaže Poduzeće javne čistoće.
Naredba pripisuje da vlasnici prodavaonica, skladišta i lokala u prizemlju te prodavači voća i povrća moraju biti opskrbljeni navedenim posudama te je zabranjeno mokriti na javnim ulicama izvan mjesta gdje se nalaze pisoari...
U ime Grada Pule vijenac su položili predsjednica Gradskog vijeća Marija Marković-Nikolovski, gradonačelnik Filip Zoričić i zamjenik gradonačelnika Bruno Cergnul, u ime Istarske županije župan Boris Miletić, predstavnici Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Pule, a događaju su prisustvovali i predstavnici MUP-a, braniteljskih udruga i nacionalnih manjina
Pravo na korištenje nepovratnih novčanih sredstava Grada Pule može ostvariti fizička osoba, vlasnik/suvlasnik, odnosno upravitelj zgrade na zahtjev suvlasnika/upravitelja zgrade, za zamjenu pokrova koji sadrži azbest, isključivo za jednu zgradu koji se nalazi na području Grada Pule ili fizička osoba, vlasnik/suvlasnik jedne katastarske čestice na području Grada Pule na kojoj se nalaze azbestne ploče spremne za zbrinjavanje/ odvoz
Kako bismo dodatno ojačali atmosferu, pozivamo vas da dođete odjeveni u boje zemlje za koju navijate. Neka Studentski trg zasja raznolikošću boja i zvukova dok podržavamo naše favorite u ovom glazbenom spektaklu!, poručuju iz Studentskog zbora
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
