Nakon što je s pulskog željezničkog kolodvora u ponedjeljak krenula prva vožnja modernim vlakom na relaciji Pula-Kanfanar, vijest o tome objavio je Grad Pula na svom službenom Facebook profilu.
Gradonačelnik Pule Filip Zoričić ovaj je događaj prokomentirao riječima kako se radi o "lijepom i važnom danu za Grad Pulu i Istarsku županiju", dodajući kako vjeruje "da je to tek početak spajanja Pule s Europom".
U najmanju ruku šokantan komentar ispod službene objave Grada Pule dao je zamjenik gradonačelnika iz redova talijanske manjine Bruno Cergnul. On je pak puštanje novog vlaka u promet povezao s logorom i getoizacijom.
"Krajnji domet je kao gradski tramvaj...Pula nije povezana sa Divačom i Europom - a bila je!!!! Pula nije povezana sa Zagrebom - a bila je. Hrvatska je getoizirala Pulu. Pula je u logoru", napisao je Cergnul.
Pitali smo stoga Cergnula što je konkretno mislio pod time. Objasnio je kontekst svog komentara uspoređujući željezničku (ne)povezanost najvećeg istarskog grada s drugim destinacijama u Europi, pojašnjavajući zašto misli da je Pula danas izolirana.
- Da biste lakše razumjeli moj stav, a isto tako i vaši cijenjeni čitatelji moram prvo reći da sam rođen u Puli prije skoro 80 godina. Pamtim kada je Pula bila povezana s ostalim područjima Europe željeznicom, morskim putem, a kasnije i autobusnim linijama odmah nakon vremena obnove i čišćenja ruševina iza bombardiranja Pule u Drugom svjetskom ratu. Ipak, i u onim teškim trenucima, željeznički promet je brzo osposobljen i prvi je krenuo prometovati po Istri i dalje preko čvorišta Divače povezan sa svim destinacijama Europe, kaže Cergnul.
Podsjetio je nadalje, kako se u Divači moglo presjedati i na europsku poznatu transverzalnu liniju vlaka Orient-Express koja je vozila na relaciji Pariz-Istanbul.
- Pula je time bila sastavni dio željezničke mreže kontinenta. Od mladih dana, negdje oko petneste godine putovao sam željeznicom do Divače i dalje za Veneciju, Milano,Torino, Švicarsku i dalje gdjegod su me vodili kao dječaka. Kasnije sam samostalno birao destinacije i ne želim dalje sve ni nabrajati. Putovao sam i iz Pule direktno za Ljubljanu, Zagreb... Kasnije je Pula bila povezana i morskim putem za Trst, a razvojem turizma, i u svim pravcima i na raznim putničkim linijama, prisjeća se Cergnul.
Bruno Cergnul
Tvrdi da ukidanje putničkog prometa na relaciji Pula-Divača praktički znači da je ukinuta povezanost Pule sa svim željezničkim pravcima u Europi.
- Pula i Puležani su s ovog gledišta zatvoreni na ovom malom prostoru Poluotoka. Da stvar bude još teža, ne funkcioniraju niti autobusne linije Trst-Pula. Putnik primjerice može stići do Trsta vrlo brzo i lako iz svih krajeva, ali dalje za Pulu je otežano ili gotovo nemoguće ako zakasni na jedini popodnevni autobus Trst-Pula. Prinuđen je taj putnik doći doma u Pulu taksijem ili pak mora prespavati na udaljenosti od stotinjak kilometara od svog doma, kaže zamjenik pulskog gradonačelnika.
Napominje da ništa bolja situacija nije ni kada netko planira vlakom putovati u Beč, München ili Milano. Na neki način, dodaje, mora se taj putnik, prebaciti do Trsta i onda može dalje po želji i bez prepreka, iako u Puli postoji željeznička stanica i kolosijek umrežen u europsku mrežu.
- Zatvoreni smo u Istarskom trokutu, nema povezanosti, pa kako onda drugačije da to nazovemo? Zatvoreni u geto? Zatvoreni u logor? Zatvoreni smo i gotovo! Danas, kada je svijet mali, kada se iz jednog na drugi dio zemaljske kugle putuje sve brže i vremenski kraće, Pula je izolirana sve dok je izlaz ili dolazak u Pulu i dalje kompliciran i nije nikako na razini jedne Europe. To nije ni blizu potrebama današnjice i suvremenog čovjeka u 2023. godini kada po Europi vlakovi voze nevjerojatnim brzinama, danonoćno su povezani i doslovno jure jedan za drugim. O autobusima da i ne govorimo. Moderan Europljanin sve manje putuje osobnim vozilima, koriste se autobusi i sve više željeznica, a gdje je tu Istra?, pita se Cergnul.
Pitali smo ga nije li logor ipak malo preteška riječ?
- S aspekta povezanosti Pule i Istre s Europom i svijetom, itekako se osjećam da ne živim životom ostalih Europljana, već da sam getoiziran i okovan kao u logoru. Ako je nekome riječ geto i logor preteška, ispričavam se, ali to je moj intimni i subjektivan osjećaj, zaključio je Bruno Cergnul.
