„Često čujem da je teško biti žena u muškom sportu. Ne slažem se s time. Iskreno, ne znam ni postoje li još uvijek te podijele na muške i ženske sportove. U svim većim istarskim kickboxing klubovima ima više cura nego dečki. Istina, u MMA nas ima manje, ali to nam samo može biti prednost. Žene danas mogu sve što požele!“ kaže nam Matea koja je Hrvatskoj nedavno osigurala prvu povijesnu medalju sa Svjetskog amaterskog MMA prvenstva, a Dan žena provest će - logično - u borilačkoj dvorani
„Često čujem da je teško biti žena u muškom sportu. Ne slažem se s time. Iskreno, ne znam ni postoje li još uvijek te podijele na muške i ženske sportove. U svim većim istarskim kickboxing klubovima ima više cura nego dečki. Istina, u MMA nas ima manje, ali to nam samo može biti prednost. Žene danas mogu sve što požele!“ kaže nam Matea koja je Hrvatskoj nedavno osigurala prvu povijesnu medalju sa Svjetskog amaterskog MMA prvenstva, a Dan žena provest će - logično - u borilačkoj dvorani
Ova više nego perspektivna pulska borkinja, Hrvatskoj je nedavno osigurala prvu povijesnu medalju s jednog Svjetskog amaterskog MMA prvenstva.
U svoj matični klub Trojan u veljači se iz Beograda, naime, vratila s broncom oko vrata, i to kao jedina članica Hrvatske reprezentacije koja je na Prvenstvu uzela medalju. Tijekom turnira, poraz je upisala samo od Finkinje Sanni Brannfors, aktualne svjetske i europske prvakinje.
Matea Josipović ima svega 18 godina. MMA-om se bavi od svoje šesnaeste, a kickboxingom od četrnaeste godine. Prošle je godine bila državna juniorska prvakinja, no najviše je ponosna upravo na svoju posljednju, brončanu medalju.
- Bila mi je velika čast braniti boje Lijepe naše na jednoj takvoj priredbi. Sad mi je u planu borba za FNC na Armagedonu koji se održava početkom travnja u Medulinu, a dugoročna želja mi je ostvariti nekoliko pobjeda baš za FNC te potom potpisati ugovor s nekom većom organizacijom. Ipak, voljela bih ostati u Puli dokle god mogu, govori nam Matea dok s njom razgovaramo na pulskom Mornaru nedaleko borilačke dvorane u kojoj će proslaviti i Dan žena.
Trenira, naime, svakoga dana. Nekada i više puta dnevno. Međutim, smatra kako sport kojim se bavi nimalo ne umanjuje njezinu ženstvenost, iako često čuje upravo suprotne komentare.
- Nije istina da ne možeš istovremeno biti dama i boriti se u kavezu! Na takve predrasude odgovaram osmijehom i ignoriranjem. Znate kako to ide, na jedno uho uđe – na drugo izađe (smijeh). Bitno mi je mišljenje meni dragih i bitnih ljudi, a ostali mogu pričati što god, veli nam Matea.
- Bila sam jako živahno dijete i okušala se u raznim sportovima. Prije borilačkih vještina, dugo sam trenirala rukomet i moram reći da sam ga zaista zavoljela. Međutim, u Puli imamo samo dva ženska rukometna kluba, a ja se nekako u nijednom nisam baš našla. I tako sam počela razmišljati o boksu, a tata mi je onda ipak predložio Trojan budući da mu je ovdje trenirao prijatelj, otkriva nam Matea.
Prvi put kad je došla u dvoranu samo je, kaže, sjedila na klupi i promatrala druge dok treniraju. Odmah je zaključila kako će već idućeg dana doći ponovno i pridružiti se iskusnim borcima.
- Od opreme nisam imala ništa. Od tolike želje da što prije odem na prvi trening, nisam si stigla ništa ni kupiti (smijeh). Uletjela sam u dvoranu i krenula posuđivati sve od dečki. Odmah su me prihvatili, i to mi je jako olakšalo te prve dane, a sada se već odavno osjećam kao da mi je klub druga obitelj, veli Josipović.
U klubu uglavnom trenira upravo s dečkima, što i ne čudi uzme li se u obzir kako na treninge, osim nje, dolaze još dvije ili tri djevojke.
- Moram priznati da mi je to u početku bilo čudno. Ali danas, ako mogu birati hoću li sparirati s dečkom ili curom, definitivno bih odabrala dečka. Znam da me on neće štedjeti, a jedino tako mogu napredovati i učiti. Za prijateljicu iz kluba znam pak da će tijekom sparinga nastojati paziti na mene, i zato radije biram ovaj teži put, iskrena je Matea.
Tijekom posljednje četiri godine nikad joj, govori nam, nije palo na pamet da odustane od ovog sporta koji se nerijetko opisuje kao brutalan, muški i pretežak za jednu ženu.
Matea itekako ima i svoju ženstvenu stranu. Za izlaske se, kaže, voli dotjerati, našminkati, odjenuti haljine i staviti potpetice.
Uvjerava nas da se žena u MMA sportu ne mora truditi više od muških kolega kako bi uspjela, postigla dobre rezultate ili pak više zaradila.
- Dapače. Ja kao žensko, ako imam score 4:2, probit ću se relativno lako do neke veće organizacije. Dok moj muški kolega mora imati, primjerice, score 10:1 da ga eventualno neka značajnija organizacija uzme u obzir. Cure su, naime, u ovome sportu danas vrlo tražene. Ljudima je očito atraktivnije gledati žene kako se bore, pojašnjava nam Josipović.
Iako za sebe kaže da nikada ne osjeća strah prilikom ulaska u ring, svjesna je kako žene ipak mogu emotivnije doživjeti borbu, te kako menstrualni ciklusi mogu utjecati na hormone, kilažu i uopće psihofizičko stanje sportašice.
- Da, to zna biti zeznuto! Borba ne pita kako se toga dana osjećaš. Teže je vjerojatno i trenerima, upravo iz tih razloga, raditi s nama curama. Rad s dečkima je prilično predvidljiv, a kod nas je uvijek sve moguće (smijeh), šali se Matea.
Za kraj nam govori kako bi našim čitateljicama, povodom Dana žena, voljela poručiti da se ne mijenjaju ni zbog koga te da uvijek misle na vlastitu dobrobit jer „sreća ženu krasi više od najljepše šminke“.
- Mene u ovoj priči ne motivira novac! Ovim sportom se bavim iz ljubavi, prije svega prema adrenalinu. Uoči meča osjećam tremu jedino ako se borim pred domaćom publikom, ali to je zato što ih ne želim razočarati. Svim ženama bih ovom prilikom poručila da nikad, bez obzira na komentare okoline, ne odustaju od onoga prema čemu osjećaju iskrenu strast. Neka slušaju samo sebe i svoje srce. Ljudi će ionako uvijek pričati, a nama će život biti mnogo lakši ako se oglušimo na te priče, kaže nam mudro za kraj pulska borkinja, žena i prvakinja Matea Josipović.
Premda su na kraju prvog poluvremena igrači Tramezzanija gubili 1-2, u nastavku su autogolom Ageymnaga i pogotkom Maurića u 85. minuti preokrenuli rezultat na 3-2. I onda drama: u 2. minuti nadoknade domaći igrač Kadušić dobiva crveni karton, a tri minute kasnije Kulušić postiže treći pogodak za goste
Iznimka su slučajevi kada se radi o umirućem pacijentu ili nekoj drugoj izvanrednoj situaciji
Reuters piše: "Ovo historijsko mjesto, jedino te vrste koje ima u cijelosti očuvane sve četiri strane, pretvorilo se iz mjesta održavanja borbi gladijatora u mjesto događanja za božićnu sezonu” * Reutersovim novinarima za ovu su priliku izjave dali ravnateljica Pula Film Festivala Tanja Miličić i dvoje posjetitelja iz Barbana.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
