Brojne navijače Istre prilično je rastužila vijest da je zeleno-žute napustio njihov kapetan, borbeni baskijski 29-godišnji stoper Einar Galilea, ostavivši iza sebe dubok trag u pulsko-istarskom nogometu.
Nogometnu groznicu koja je u drugom dijelu zahvatila istarski poluotok, uz borbu za Europu do posljednjeg kola, umnogome je potaknuo upravo Galilea s dva atraktivna pobjedonosna gola protiv Hajduka i Varaždina koncem siječnja i početkom veljače, da bi pravo ludilo krenulo domaćom pobjedom protiv Dinama sredinom ožujka čuvenim golom Matheusa u sučevoj nadoknadi.
Drag i uvijek susretljiv baskijski punker i džentlmen prvi je igrač iz Španjolske koji je odigrao više od 100 utakmica u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Do 2021. bio je član Deportiva Alaves, zatim na je bio posudbi u Rudešu, da bi se nakon toga ugovorno vezao za Istru, za koju je odigrao 140 nastupa i postigao pet golova.
Premda su neki dan baskijske novine El Correo napisale da se vraća u matični Deportivo Alaves, Einar Galilea u današnjem intervjuu za Istru24 negira tu informaciju.
- Ne vraćam se u Alaves. Jučer sam se vratio kući u rodnu Vitoriju, ali u grad, ne u klub. Ne znam još gdje ću igrati. Čekam nove ponude. Sve je još otvoreno. Sada se želim odmoriti i biti sa svojom obitelji i prijateljima. U Istri su mi ponudili novi ugovor, ali sam se ipak odlučio za odlazak, veli Galilea, kojemu je želja za novom avanturom, a ne novac, utjecala na odluku o odlasku iz Pule i HNL-a.
U kojoj biste ligi željeli nastaviti karijeru?
Stvarno ne znam. Otvoren sam za sve. S jedne strane, htio bih da buduće mjesto bude bliže mom domu, ali s druge strane, htio bih da u novoj sredini istražujem novu kulturu, nove ljude. Kakogod, spreman sam za novu avanturu.
Što će vam nedostajati od Pule?
Ljudi! Zaista, njeni ljudi koji su mi puno pomogli. Sjajno su me primili prije četiri i pol godine. U ovoj sredini sam doista uživao. Zavolio sam i pulsku jaku punk scenu, išao sam na brojne koncerte, sprijateljio se s puno ljudi. Bio sam baš tužan kad sam se opraštao zadnjih dana od grada i svih ljudi koje sam zavolio. Ti su mi ljudi toliko toga dobrog pružili. Vidjet ću ih ponovno u perspektivi jer svakako namjeravam ponovno posjetiti Pulu, zbog ljudi, mora i sunca, a i puno sam naučio o njenoj bogatoj povijesti.
Koliko je različit mentalitet Puljana u odnosu na građane vašeg rodnog grada Vittoria-Gasteiz, inače i središta Deportivo Alavesa, pitali smo Galileu u posljednjem intervjuu.
- Pula je manji grad. Pulu, u biti, čine dva grada, onaj ljetni, pun turista, i ovaj zimski, miran, bez posebnih događaja. No, meni su najdraži mjeseci svibanj i rujan, s lijepim vremenom, a bez gužvi. Tada sam baš uživao u Puli. Što se mentaliteta tiče, manje-više smo slični. I ovdje ljudi vole biti vani, ispijati kave, družiti se. Bio sam, recimo, u Francuskoj, tamo su ljudi ipak zatvoreniji, skloniji biti u svojim domovima.
Niste 'šminker'?
Ne (smijeh). Nogometaše se veže uz VIP zone na partyjima, a ja volim posjetiti najnormalniji kafić i naručiti 'bambus'.
Vaši suigrači kažu mi da ste punker?
Sa 15, 16 godina sam počeo slušati punk, u tim si godinama buntovan, revolucionaran i ta muzika odražava tvoje osjećaje i misli. Dakako, slušali su se Pistolsi, Clash…
Ramones?
Njih ne baš. Ali da Cock Sparrer. Prepjev njihove pjesme "England belong to me" - 'Ulica to smo mi' od pulskog punk benda Fakofbolan, pjevaju naši Demoni. Punk za mene, uz glazbu, predstavlja i svjetonazor.
Nakon odlaska Maura Perkovića, a sada i vas, uz vijesti da je Dinamo zainteresiran kupiti Istrinog napadača Bakara, navijači Istre plaše se da će njihov klub previše oslabiti za narednu sezonu, umjesto da ojača nakon što je konačno iskoračio s dna ljestvice i s petim mjestom ostvario najveći uspjeh u svojoj povijesti. Znamo da bi golman Majkić i mladi Mateo Lisica mogli biti metom nekog kluba. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
Ne mogu vam pomoći (smijeh). Istina je da smo imali vrlo dobru sezonu, no Istra i dalje ima jako dobre igrače. Isto tako, ne vjerujem da se klub prodajom nekih igrača neće ojačati svoje redove novim dobrim nogometašima za iduću sezonu.
Iskreno, baš mi je žao što ste otišli. Naša redakcija želi vam puno sreće i uspjeha u nastavku karijere.
Hvala vam. Kad sam odlučio otići, razgovarao sam o tome s majkom. Kazao sam joj da sam siguran da želim otići i doživjeti novo iskustvo, ali da sam istodobno jako tužan jer sam u ovoj sredini bio jako sretan. Proveo sam u Puli četiri i pol nevjerojatnih godina. Na počecima je bilo jako teško, da bismo na koncu ostvarili najveći uspjeh u klupskoj povijesti. Ne znam još gdje ću nastaviti karijeru. U srpnju se otvara prijelazni rok pa ćemo vidjeti. Nadam se dobrom novom angažmanu, nekoj lijepoj novoj sredini. Ništa nije sigurno, bit će kako bude, ali nisam zabrinut.
Planirate li dovršiti studij za učitelja po završetku nogometne karijere?
Nedostaje mi još jedna godina, ali sigurno ću završiti studij jer želim biti učitelj.
Zašto?
Zbog velikog utjecaja na djecu. Kao učitelj možete ih naučiti da budu kritični spram informacija koje primaju i da znaju razlučiti interese koji se skrivaju iza određenih mišljenja i informacija. Tom kritičnošću neće promijeniti svijet, to je utopijski, ali će ga ipak poboljšati, bar u svojoj okolini.
