Vaša posljednja dva atraktivna pobjedonosna gola protiv Hajduka i Varaždina stvorile su nogometnu groznicu u Puli i Istri. Možete li nam opisati osjećaj kad ste dali te golove u tako važnim utakmicama, na svojevrsnoj prekretnici NK Istre? Prođe li glavom ikakva racionalna misao, osim sreće i adrenalina?
Ne postižem inače golove. Ovo je nešto novo za mene. Otkad sam ovdje, dao sam pet golova, uključujući ova dva, no za mene je najvažnije da su ova dva posljednja bila pobjednička. A osjećaj? Čista sreća koju, osim sa suigračima, volim podijeliti s našim najvatrenijim navijačima. U nastavku prvenstva maštam nešto specijalno za ekipu, za klub i sve njegove navijače. Sada se govori o kvalifikacijama za Europu, iako trebamo ostati prizemljeni. Znamo da će to biti teško, a trebamo biti svjesni da smo se godinama borili za opstanak u ligi. Sada igramo dobro, odlična je atmosfera, sjajno smo povezani i svjesni smo stvorenog klupskog identiteta.
Može li sada euforija biti štetna po klub?
Može. Čekaju nas teške utakmice protiv Dinama i Osijeka koji su, uz Hajduk, top momčadi lige. Razumljivo je da su sada svi sretni i da nas nakon toliko godina borbe za opstanak mnogi vide i u kvalifikacijama za Europu. No, trebamo ostati smireni i nastaviti raditi na čim boljem plasmanu.
Možemo li uzeti bod Dinamu u petak?
Možemo. Zašto ne? Gledao sam njihov susret sa Slavenom i nisu izgledali najbolje.
Ali sad se zbog toga mogu 'osvetiti' na Istri.
Svjestan sam da će biti teško, ali tko zna, sada Dinamo ima dosta problema unutar kluba; Mamić i to. Postoji dakako razlika u kvaliteti, ali mi smo sada jak tim. Sve je moguće.
Zašto se Istra toliko godina borila za opstanak u ligi, unatoč tome što klub ima stadion, budžet, ozbiljnog vlasnika, i potencijalno brojnu publiku.
Da, da. U usporedbi s drugim klubovima, uvijek imamo sjajne navijače. Po meni, kao klub nismo jasno znali što točno moramo učiniti; svake godine promijenili bismo 15-ak nogometaša, mijenjao bi se i trener. Bilo je puno čudnih poteza, dolazili bi ovdje igrači iz Alavesa, bili bi ovdje četiri-pet mjeseci i odlazili. Sada imamo već dulje vremena istog trenera i kao ekipa imamo jasan identitet, vrlo prepoznatljiv način i stil igre.
Može li Istra iskoračiti i zadržati status u gornjem dijelu ljestvice, biti među prve četiri momčadi lige?
Nisam siguran, ali sigurno možemo biti u sredini, bez borbe za opstanak. Imamo sve uvjete, a ove godine i odličnu kemiju u ekipi.
Već ste četiri godine igrač Istre, a toliko ste vremena i građanin Pule. Koliko je različit mentalitet Puljana u odnosu na građane vašeg rodnog grada Vittoria-Gasteiz?
- Pula je manji grad. Pulu, u biti, čine dva grada, onaj ljetni, pun turista, i ovaj zimski, miran, bez posebnih događaja. No, meni su najdraži mjeseci svibanj i rujan, s lijepim vremenom, a bez gužvi. Tada baš uživam u Puli. Što se mentaliteta tiče, manje-više smo slični. I ovdje ljudi vole biti vani, ispijati kave, družiti se. Bio sam, recimo, u Francuskoj, tamo su ljudi ipak zatvoreniji, skloniji biti u svojim domovima.
Barjaktar Galilea nakon uvjerljive pobjede nad Hajdukom
Što vam se najviše sviđa u Puli, a koji su joj nedostaci?
Najviše mi se sviđa njena predivna priroda. Često s biciklom ili pješke odlazim u prirodu. Manjak izbora i društvenog života tijekom zime je ono što nedostaje Puli.
Što vam najviše nedostaje iz rodnog grada?
Obitelj, prijatelji... ljudi koje ne mogu preseliti ovdje.
Kakva vam je naša hrana?
Top. Slična su nam jela s mesom, ribom, paštom, iako se ovdje pripremaju na nešto drugačiji način, u mediteranskom stilu. Uživam u ovdašnjoj hrani.
Što za vas znači biti Bask?
Nešto čime se može biti ponosan. Kad mi netko kaže da sam Španjolac, ja mu uvijek odgovorim: 'Ne, ja sam Bask'. U redu, državljanin sam Španjolske, ali mi imamo drugačiji karakter, drugačiju kulturu, jedinstven jezik u svijetu. Nitko ne zna porijeklo našeg jezika. Mi smo manjina i malo je tužno gledati kako postupno gubimo naš jezik i našu tradiciju. Moramo se uvijek boriti za svoju kulturu.
Pojedini vaši suigrači ističu da ste skromni, drugačiji, da niste materijalist. Kažu također da se znate okupati i sada zimi.
Ne trenutno, ali volim da (smijeh). Ne nosim skupocjeni sat, ne nosim skupocjenu odjeću već normalne stvari kao svi normalni ljudi.
To nije tipično za nogometaše.
Nije.
Niste 'šminker'?
Ne (smijeh). Nogometaše se veže uz VIP zone na partyjima, a ja volim posjetiti najnormalniji kafić i naručiti 'bambus'.
Stasali ste u Deportivo Alavesu, a prije Istre igrali ste za Rudeš. Koliko ste upoznali Hrvatsku?
Sada iz Pule više posjećujem Sloveniju i dijelove Italije. Dok sam bio u Rudešu, dosta sam putovao po Hrvatskoj, pa i uvidio razlike u mentalitetu ljudi iz Istre i, primjerice, Slavonije. Tako i u Španjolskoj postoje razlike između Baska i Andalužana na jugu zemlje.
Vaši suigrači kažu mi da ste punker?
Sa 15, 16 godina sam počeo slušati punk, u tim si godinama buntovan, revolucionaran i ta muzika odražava tvoje osjećaje i misli. Dakako, slušali su se Pistolsi, Clash…
Ramones?
Njih ne baš. Ali da Cock Sparrer. Prepjev njihove pjesme "England belong to me" - 'Ulica to smo mi' od pulskog punk benda Fakofbolan, pjevaju naši Demoni. Punk za mene, uz glazbu, predstavlja i svjetonazor.
Koliko vam znači uloga kapetana Istre?
Ponosan sam zbog toga. Osim časti koja mi je time ukazana, ta uloga obvezuje jer si njome izvjesni lider ekipe.
Vaša prirodna pozicija je ona defanzivnog veznog igrača. Kako ste postali stoper?
Kada sam došao u NK Istru, igrao sam kao defanzivni veznjak, a zbog našeg stila igre s dosta pasova, taktičkih i tehničkih rješenja, bolje sam se adaptirao na poziciji stopera. To sam igrao i kad sam bio mlad, prije dosta godina i trebalo mi je neko vrijeme da se ponovno prilagodim toj poziciji.
Kako surađujete s Maurom Perkovićem?
Vrlo sam sretan i ponosan na njega. Kad je startao, bio je gotovo dijete, tinejdžer. Osim tijela i lica, promijenio mu se i mentalitet. Vidi se koliko je u tri-četiri godine napredovao. Sada je vrhunski nogometaš u Hrvatskoj, član U 21 reprezentacije, s više od 50 nastupa u Prvoj ligi. Trudim se pomoći mu na najbolji način. Dobro funkcioniramo zajedno. Uz Dinamo, mi smo ekipa koja je primila najmanje golova u HNL-u (19, koliko i Dinamo) i prilično smo jaki ove godine u obrambenom dijelu, dakako u kooperaciji sa svim ostalim igračima. Nadam se da će Perković ostati u NK Istri dugo vremena i onda naći bolji klub.
Planirate li dovršiti studij za učitelja po završetku nogometne karijere?
Nedostaje mi još jedna godina, ali to mi je u trenutnim okolnostima teško realizirati. No kad se vratim kući, sigurno ću završiti studij jer želim biti učitelj.
Zašto?
Zbog velikog utjecaja na djecu. Kao učitelj možete ih naučiti da budu kritični spram informacija koje primaju i da znaju razlučiti interese koji se skrivaju iza određenih mišljenja i informacija. Tom kritičnošću neće promijeniti svijet, to je utopijski, ali će ga ipak poboljšati, bar u svojoj okolini.
Pravi lider ekipe - već je četiri godine u NK Istri