KOŠARKA NAM JE U KRVI! Europski prvaci Roko Cetina i Vito Mlatac: "Tukli smo mi, tukli su protivnici, grublje se igra 3 na 3"

S Europskog prvenstva na grčkoj Kreti u Hrvatsku nedavno su se vratili zlatni reprezentativci u košarci 3x3 koji su do naslova najbolje momčadi U17 konkurencije Starog kontinenta stigli kao 14. nositelji.

Zlatno odličje osvojili su nakon finalne pobjede nad Španjolskom (21-19), uzvrativši im za poraz u natjecanju po skupinama. Hrvatskoj je suparnik u polufinalu trebao biti Izrael koji je odustao od nastupa pa su se tako Hrvati bez borbe plasirali u finale.

Među četiri člana naše reprezentacije (pored Nika Bandova i Juraja Brkića) čak su dva košarkaša pulske Stoje, Vito Mlatac i Roko Cetina, koji je proglašen  i MVP igračem cijelog natjecanja.

Razgovaramo s Rokom i Vitom, sada i seniorskim uzdanicama KK Stoje pred prvo, sutrašnje kolo u novoj sezoni Prve muške lige , u kojem Stoja gostuje kod "Zagreba".  Vito je rođen 27. svibnja 2006., a Roko 11. siječnja 2006.

Vito, ti si skoro cijeli život u Stoji?

Vito Mlatac: Počeo sam trenirati od šeste godine, od početka vjeran Stoji. Oduvijek sam imao loptu u ruci. Imao sam kratkotrajno, jednotjedno iskustvo u nogometu, u 'Pula ICI-u', a onda sam se prebacio na košarku.   

Ti si iz košarkaške obitelji? Presudio je košarkaški gen?

Vito: Je, nitko me nije forsirao. Nono Davor je igrao košarku u Puli do fakulteta u Ljubljani, gdje je trenirao mlađe kategorije Olimpije, i ostvario velik uspjeh, bio je s njima prvak Jugoslavije.

Što je u ono doba bila...

Vito: Ogromna stvar.

Prati li te nono danas?

Vito: Od malih nogu ide sa mnom na igralište. S njim radim, s njim treniram, čak sam se s njim pripremao i za ovo europsko prvenstvo 3x3, gledali smo neke utakmice, taktički analizirali neke stvari. Naravno, dolazi mi na svaku utakmicu.

Cetina (6) i Mlatac (9); foto: FIBA

A tata Bojan?

Vito: Trenirao je za Gradine, s njima sam ljetos šutirao svako jutro, a stric Edo bio je europski prvak s kadetima 1995. godine.

Na kojoj poziciji?

Vito: 'Dvojci'... i 'jedinici'.

A tata?

Vito: Bio je plejmejker.

Ti si dakle nasljednik na tim pozicijama?

Vito: Tako ispada.

Roko, kako si ti došao u košarku?

Došao sam na Stoju u trećem razredu osnovne škole, kad sam imao deset godina. Tata me poslao da nešto treniram i onda mi je prijatelj iz razreda Benjamin Stojković rekao da dođem na košarku i ispalo je sve ok. U početku nisam imao nekog posebnog motiva, ali kliknulo je nakon par godina.

Koga biste istaknuli od trenera?

Roko: A sve ih pamtim kao dobre trenere, prvenstveno Damira Pavletića i Igora Valića, s kojima smo svladavali prve košarkaške korake. Kasnije su nam treneri bili Dario Vidović,  Branko Ferlatti, Vladimir Korošec i, naravno, Marko Kovačević.

Tko je bio najstroži?

Roko: Možda Korošec, kod njega je bio red i rad .

Znao je vikati?

Vito: Tu i tamo. Nismo puno s njim i Ferlattijem radili.

Što ti, Roko, više odgovara, pozicija plejmejkera ili klasičnog beka?

Roko: Pozicija beka, 'jedinicu' prepuštam njemu i Cukeriću, ali mogu odigrati, ako je potrebno, i 'jedinicu'.

Gledajući ovo europsko finale, izgledao si mi kao  plejmejker.

Roko: Pa dobro,  to su te kretnje, crossoveri... Po meni, to svaki igrač treba imati.

Vratimo se Europskom 3x3 prvenstvu. Roko, proglašen si MVP-om prvenstva. Rješavao si utakmice sa Slovenijom u četvrtfinalu i sa Španjolskom u finalu?

Roko: Ne može se baš tako reći. To je bio samo završni potez: treba pohvaliti Brkićevu blokadu prije produžetaka, treba pohvaliti Vita koji je pogađao u kvalifikacijama. Moj doprinos je samo dio igre koji se prepoznao, ali eto.

Netko bi mogao pomisliti da ste lako došli do finala  nakon odustajanja  Izraela od polufinala (zbog vjerskih razloga)  no vi ste imali itekako zahtjevne kvalifikacije u Mađarskoj.

Vito: Da, došli smo do Europskog prvenstva najvećim mogućim načinima- Kvalifikacije su bile tako posložene da pobjednik četvrtfinala ide izravno na prvenstvo, a gubitnici četvrtfinala igraju protiv pobjednika repasaža. Tako smo mi ušli. Izgubili smo od Srba u četvrtfinalu, a dobili dvije visoke ekipe,  Šveđane pa Nizozemce u repasažu. 

Dojmljivo je to da ste postali europski prvaci s jako malo staža u igri 3x3.

Roko: Istina, imali smo tri pripreme, prva je bila trodnevna kad se ekipa skratila s 12 na osam igrača, slijedeće su trajale dva tjedna, i zadnje tjedan dana. Prije odlaska na EP u Grčku, u mjesec dana smo naučili sve što treba, što se tiče kretnji, načina igre.

Iako se vizualno vide neke osnovne razlike, no koje su ključne razlike između 3x3 i klasične košarke?

Vito: Igra je fizički teška. Nema stanki. U košarci 'pet na pet' zabiješ koš pa možeš doći do daha dok se vraćaš u obranu.  Toga nema u 'tri na tri',  igra se odmah, akcija je odmah nakon postignutog koša. Šut se jako lako kažnjava, lopta odmah ide na tricu, tzv. 'čisti' se , ide se na koš. Ali kažem, fizički je puno zahtjevnije.

Roko: Grublje je. Dopušta se puno više kontakta, puno više tuče.

Dakle, tukli ste?

Vito: Tukli smo mi, tukli su protivnici.

Roko: Bili smo među nižim ekipama, ali tako je trener Dario Papak izabrao radi brzine i dobrog šuta.

Roko, tebe krasi disciplina i maksimalna posvećenost treninzima, a jedna mi je osoba rekla da ta posvećenost podsjeća na onu mladog Dražena Petrovića. I sve to unatoč ozljedama u prošlosti.

Roko: Košarkom se želim jednog dana profesionalno baviti. Uz, naravno, školu, sve sam usmjerio prema košarci. Nisam bio nešto talentiran na počecima, meni je sve rad.

Stariji si od Vita, pohađaš četvrti  a Vito treći razred pulske gimnazije. Otići ćeš iduće godine na fakultet. Sutra počinje seniorska Prva muška liga, Stoja gostuje kod "Zagreba". Možeš li  preuzeti dosadašnju rolu Dina Blaževića, i ostaviti traga u seniorskoj ekipi prije odlaska na fakultet.

Roko: Naravno. Mislim da možemo i Vito i ja, dobro igrati ovu sezonu, naravno ako dobijemo minute, a siguran sam u to. Trebamo samo dati sve od sebe i  slušati trenera.

Kakav je trener Kovačević? On ima veliko iskustvo u radu s mladima.

Roko: Korektan je. Zna što želi, a mi pokušavamo realizirati ono što on traži.

Vito, tebe u posljednje vrijeme krasi šut izvana, posebno su ti sad  trice jače oružje, Prije si više pogađao iz poludistance.

Vito: Posljednje dvije godine sam jako puno izrastao, dobio sam na snazi. Prije dvije tri godine nisam imao fizičku snagu za izbaciti loptu s trice. Kad sam izrastao i krenuo sam više pucati  trice, 300-400 šuteva dnevno, cijelo ljeto, kroz cijelu sezonu.  Ajmo reći da se ruka namjestila. Sad mogu šutirati sa sve tri razine; s trice, mogu ući i mogu šutnuti s poludistance.

A šut s krila, iz kuta? Mnogima je to najzahtjevnije jer nekako nema  frontalne orijentacije spram table.

Vito: Meni je to, zapravo, najdraža pozicija.

To je u bivšoj državi imao Dalipagić, jedan od najvećih igrača... Koliko ste visoki?

Vito: 192.

Roko: 190.

Vito: Rastemo još uvijek obojica.

Na EP-u ste u skupini izgubili od Španjolske s kojom ste onda igrali u finalu. Koliko vam je to bila psihološka prepreka ili izazov da im se osvetite?

Roko: Ma nije bilo ništa specijalno u glavi. Znali smo što trebamo odraditi. Analizirali smo i njihove i naše snimke. U prvoj utakmici smo puno griješili, oni su igrali više kao ekipa, nismo zagrađivali, uzimali skokove, kasnije smo se se 'upalili'. U finalu nije bilo nikakve blokade, mirno smo ušli u susret, znali smo što želimo. Treba u deset minuta dati sve od sebe.

Vito: Nametnuli smo im svoju igru. U U prvoj utakmici smo im dozvolili da nas pretuku, a u finalu smo bili motiviraniji, nametnuli smo svoju igru.

I onda je krenulo slavlje.

Vito: I onda je krenulo ludilo (smijeh).

Od koga ste primili prve poruke?

Vito: U, kad smo došli do torbe nakon pola sata slavlja i podijuma, dobili smo 400-tinjak poruka. Bila je ludnica. Naravno, prvo smo se javili mami i tati.

I što su rekli starci?

Vito: Ponos.

Roko: Zajedno su gledali tekmu moji i njegovi. Bilo je ludo i s njima, emocije.

Vito: Izgubili su živaca, i u finalu, i u kvalifikacijama.

Sada vam predstoji seniorska prva muška liga i igranje za Rovinj u A2 ligi. Igrat ćete puno utakmica, što bi trebalo biti nova odskočna daska u karijeri? 

Vito. Nadamo se da će tako biti, da ćemo se pokazati kao dobri igrači, da ćemo pokazati što znamo, što smo radili cijeli život i zašto treniramo.

Roko, kako komuniciraš s Aleksom Matićem, koji bi nakon odlaska Marina Đuguma trebao biti ključni igrač Stoje?

Roko: On mi je kao neki stariji brat. Daje nam savjete. Ima iskustva i puno nam pomaže.

Može li se nadoknaditi odlazak Đuguma, koji je po svakoj utakmici donosio 30-ak koševa i desetak skokova?

Roko: Može se nadoknaditi. Neće biti novog Đugija, ali ti će poeni i skokovi raspodijeliti po ekipi. Dolaze nam još neki novi igrači. Nedostaju nam viši igrači, centri. Šteta što je Ostojić otišao, ali to je posao trenera i nadamo se da će on sve to riješiti.

Koliko trenirate sami mimo službenih treninga? Čuo sam da ste dosta igrali na Vidikovcu pod reflektorima?

Roko: A to smo igrali kad smo bili mlađi, neprestano samo igrali vani, ali tada nismo imali cijelo vrijeme dvoranu. Prošle smo sezone odrađivali dva treninga zaredom, kadetski i seniorski. Tjedno imamo šest treninga plus utakmice.

Vito: S time da je taj šesti trening ujutro prije utakmice. Preko ljeta individualno radim bar dvaput na dan, s time da su tu još teretana i dvorana.

Roko, gdje namjeravaš iduće godine na faks? U Zagreb, pa igrati za neku tamošnju ekipu?

Roko: Nisam još sto posto siguran, možda odem i vani, stvarno još ne znam.

Vito: Kao i Roko, imam velike ciljeve. Svakako se želim profesionalno baviti košarkom. Košarka nam je u krvi!