Rođen u Bujama odigrao je tri od četiri utakmice za Urugvaj na svjetkom prvenstvu u Brazilu, zabivši gol protiv Bolivije. No u onoj najvažinoj, finalnoj, nije nastupio zbog ozljede * Drugi nogometaš iz Istre koji je nastupao u dresu reprezentacije, i to Hrvatske, bio je Žminjac Igor Pamić * Nacionalne nogometne boje, ali Italije, branio je i puljanin Antonio Vojak (Vogliani). Sa 102 postignuta zgoditka desetljećima - dok ga nije pretekao sam Maradona sa 115 golova - bio je najbolji strijelac Napolija svih vremena
Rođen u Bujama odigrao je tri od četiri utakmice za Urugvaj na svjetkom prvenstvu u Brazilu, zabivši gol protiv Bolivije. No u onoj najvažinoj, finalnoj, nije nastupio zbog ozljede * Drugi nogometaš iz Istre koji je nastupao u dresu reprezentacije, i to Hrvatske, bio je Žminjac Igor Pamić * Nacionalne nogometne boje, ali Italije, branio je i puljanin Antonio Vojak (Vogliani). Sa 102 postignuta zgoditka desetljećima - dok ga nije pretekao sam Maradona sa 115 golova - bio je najbolji strijelac Napolija svih vremena
Jedan je nogometaš rodom iz Istre osvojio svjetsko prvenstvo. Danas HINA prenosi priču argentinskog portala Cielosports o Ernestu Servolu Pedro Vidalu, rođenog u Bujama, članu urugvajske reprezentacije koja je 1950. iznenađujuće slavila sa 2-1 protiv Brazila na prepunom stadionu Maracana.
Taj je težak poraz kod Brazilaca poznat kao Maracanazo (moglo bi se to prevesti kao "ružan događaj s Maracane"), a isto ime nosi i prevara koji je neslavno osmislio čileanski golman Roberto Rojas: on si je 3. rujna 1989. na istom stadionu Maracani, tijekom odlučujuće utakmice protiv Brazila za kvalifakciju na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji, namjerno porezao lice sa žiletom te se pretvarao da je ozlijeđen bakljom koju su bacili brazilski navijači. Diskvalificiran je doživotno.
Kasnije su Brazilci dođivjeli i svoj Mineirazo, i to 8. srpnja 2014. kada su na stadionu Mineirão u Belom Horizonteu, u polufinalu Svjetskog prvenstva kojeg su bili domaćini, poraženi od Njemačke s nevjerojatnih 7-1.
No vratimo se Ernestu Servolu Pedro Vidalu. Ovaj bujež (a sjetimo se da je župna crkva u Bujama posvećena je sv. Servolu), kako piše Cielosport "rođen je u Italiji, danas bi bio Hrvat, odrastao u Argentini i postao svjetski prvak s Urugvajem”.
Ernesto Servolo Pedro Vidal, potomak Španjolaca u egzilu, rođen je 15. studenog 1921.u mjestu Buje koje je tada bilo pod Italijom, a danas je dio Hrvatske. U tom mjestu na poluotoku Istri sada živi 4.451 stanovnika, objašnjava Cielosport
Vidal se kao dječak preselio s obitelji u Argentinu i nastanio u gradu San Francisco na istoku zemlje. Počeo je igrati nogomet u klubu Sportivo Belgrano gdje je sa 15 godina debitirao u lokalnoj ligi.
Godine 1941. prešao je u poznatiji Rosario Central s kojim je ispao iz prve argentinske lige, pa se odmah iduće godine vratio nju. Klub je napustio nakon 53 odigrane utakmice uz 17 zabijenih golova.
Tada je odjenuo crno-žuti dres urugvajskog velikana Penarola gdje je bio dijelom legendarne momčadi u kojoj su bili Alcides Ghiggia, Oscar Miguez, Juan Alberto Schiaffino i Juan Eduardo Hohberg. Dobio je zatim poziv u reprezentaciju Urugvaja premda nije imao urugvajsko državljanstvo.
Svjetska nogometna organizacija FIFA u to vrijeme nije uvjetovala da reprezentativci budu državljani tih zemalja. Urugvajski nogometni savez, kako bi se ipak osigurao, sredio je Vidalu urugvajsko državljanstvo.
Sve se to događalo dva tjedna uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu. Nogometaš rođen u Bujama odigrao je tri od četiri utakmice na tom prvenstvu zabivši gol protiv Bolivije. No u onoj najvažinoj, finalnoj, nije nastupio zbog ozljede.
Urugvaj je u finalu pobijedio domaćina Brazil u Rio de Janeiru. Na tamošnjem stadionu Maracana okupilo se 173.800 gledatelja, što je ostala najveća posjeta nekoj utakmici svjetskog prvenstva.
Finalni dvoboj poznat pod imenom "Maracanazo" ostao je duboko utisnut u sjećanje Urugvaja, zemlje s 3,5 milijuna stanovnika kojoj je to bio drugi naslov nakon onog iz 1930.
Vidal je nakon 66 zabijenih golova i 15 osvojenih titula u Penarolu, otišao u talijansku Fiorentinu. Zadržao se dvije godine pa potpisao za tamošnju Pro Patriju, tada klub iz Serie A."
Zbog ozljeda se, međutim, nije naigrao pa se vratio u Urugvaj i nastupao za Nacional, drugog velikana te južnoameričke zemlje.
S navršenih 35 godina objesio je kopačke o klin. Vratio se u Argentinu, prvo u Rosario, a zatim se nastanio u San Franciscu. Četiri sezone je bio trener u Sportivo Belgranu nakon čega je otvorio bar “Santa Rosa”.
Preminuo je 1974. u dobi od 52 godine. Pokopan je na groblju u San Franciscu, gradu gdje danas živi oko 70.000 stanovnika. Lokalna ulica nazvana je njemu u čast.
Danas Ulica u argentinskom gradu San Francisco, udaljenom 200 kilometara od Cordobe, nosi njegovo ime.
U Bujama je pak 2019. godine lokalna turistička zajednica postavila spomen ploču. Jedna se nalazi na kući u starom gradu u kojoj je Vidal živio kao dijete, a druga je postavljena pored stadiona kluba NK Buje.
Istrani reprezentativci
Drugi nogometaš iz Istre koji je nastupao u dresu reprezentacije, i to Hrvatske, bio je Igor Pamić, tijekom 90-tih prošlog stoljeća. Nacionalne nogometne boje, ali Italije, branio je Antonio Vojak (Vogliani) koji je karijeru ostvario tijekom 1920-ih i 1930-ih: igrač Lazia, Juventusa i Napolija (sa 102 postignuta zgoditka desetljećima - dok ga nije pretekao sam Maradona sa 115 golova - bio je najbolji strijelac svih vremena momčadi grada pod Vezuvom) ipak je obukao dres reprezentacije samo jednom, 1932., i to ne na svjetskom prvenstvu.
Po mnogima, dres talijanske reprezentacije svojevremeno je zaslužio, što mu se nije ostvailo, i puljanin Rodolfo Ostroman, koji je tijekom tridestih godina 20. stoljeća odigrao 4 sezone u Milanu postignuvši 34 zgoditaka. Umro je u Puli 1960.
Moulin Rouge (hrv. Crveni mlin), varieté u pariškoj četvrti Montmartre, otvoren je 1889. godine i jedna je od najvećih pariških turističkih atrakcija. Naziv je dobio po nadograđenom crvenom mlinu na krovu
Bjelogrli kitovi poznati su po svojim čvrstim društvenim vezama, stoga se događa da kada jedan upadne u poteškoće i nasuka se, ostali ga često slijede
Predsjednik Joe Biden je upozorio da bi, ako Ukrajina ne uspije, sljedeći korak ruskog predsjednika Vladimira Putina mogao biti izravan napad na saveznike u NATO-u: "Ne bismo imali drugog izbora nego priteći im u pomoć. Baš kao što su naši saveznici u NATO-u pritekli u pomoć nama nakon napada 11. rujna."
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
