(VIDEO/FOTO) MLADI SPORTSKI PENJAČI IZ SPK ONSIGHT: Penjemo od kad smo prohodali i penjat ćemo zauvijek - toliko volimo ovaj sport!

„Znate li kako izgledaju dvorane za penjanje u drugim gradovima? Imaju po tisuću kvadrata, stijenu dulju od stotinu metara, šank, prostor za masaže... U Zagrebu i Splitu su ogromne, nema im kraja…“, pričaju nam uzbuđeno mladi članovi pulskog Sportsko penjačkog kluba OnSight, smještenog na petom katu zgrade DC Rojc, u dvorani tek nešto većoj od prosječne školske učionice.

Iako im nove, napredne dvorane, kakve su dostupne njihovim kolegama u ostalim dijelovima Hrvatske, nisu dostupne, članovi SPK OnSight redaju nagrade kao da im u uvjetima ne nedostaje ništa. S državnog prvenstva održanog prošlog vikenda u Zagrebu, vratili su se kao brončani u ekipnom poretku, ali i s brojnim individualnim uspjesima. Iz glavnog su grada tako u Pulu stigle sve boje medalja, i to za kategorije od najmlađih cicibana pa sve do juniora.

Tri mjeseca do medalje

A da se prvak vrlo brzo u ovom klubu može postati, potvrđuje malena Noemi Mitić koja je nakon samo tri mjeseca treniranja osvojila - treće mjesto u svojoj kategoriji mlađih cicibana. U klub je, kaže, došla dijelom zahvaljujući starijoj sestri koja se već godinama penje, a dijelom iz razloga koji je i većinu ostalih članova doveo u klub - iz ljubavi prema ovom sportu.

„Penjemo jer se volimo penjati“, odgovor je koji nam je najviše juniora dalo na pitanje što ih vuče na peti kat DR Rojc po nekoliko puta u tjednu.

„Od kad sam prohodala, penjem se po stablima“, kaže nam jedna juniorka, dok od njenog kolege saznajemo da je i njegova priča slična, uz tu razliku što je on znao i pasti pa je tata rekao: „bolje je da ti ideš penjati u klub“.

Padali su i sa umjetne stijene, kažu, ali ne plaše se ni pada ni boli. Penjat će se, kažu, zauvijek. Ili barem dok ne budu 'stari i imali trideset godina'. Tada će, dodaju, jednostavno preći u trenere. Tolika je njihova ljubav prema penjanju.

Većina najmlađih u klubu je godinu do dvije, no među starijim kolegama, koji im spretno pomažu u svladavanju pojedinih zahtjevnih prepreka, nekoliko je iskusnih penjača koji su tu od ranijeg djetinjstva.  Deni Ušić, aktualni juniorski vice prvak države, kaže nam da se penjanjem bavi već dvanaest godina i, kao ni mlađi, nema namjeru još dugo prestati.

A strah? Ako se mlade penjače pita, straha nema, no treneri su pak nešto oprezniji.  

- Kada dođu, djeca najčešće imaju strah. Nemaju sva, naravno, pojedina dođu i bez straha, ali velik broj ih ima. Zbog toga imamo različite previse i grifove da mogu svladavati različite težine i kroz trening se postupno opuštaju i gube strah. Već kroz mjesec dana treninga vidi se u pravilu napredak, kaže glavni trener Siniša Hrestak.

Rezultati Prvenstva Hrvatske za mlade 2023., održanog 11.11. u disciplini „kombinacija (boulder i težinsko)“

• NOEMI MITIĆ, 3.mjesto, mlađe cicibanke
• ERIK ČERVEN, 2. mjesto, cicibani
• MATE ŠTOKOVIĆ, 2. mjesto, mlađi kadeti
• LUKA PLANINŠEK, 4. mjesto, mlađi kadeti
• HELENA GRUBEŠIĆ, 2. mjesto, kadetkinja
• ANA MIŠAN, 1, mjesto, mlađe juniorke
• DAVID RADOVČIĆ, 1. mjesto, mlađi juniori
• JANA BLAŠKOVIĆ, 4. mjesto, juniorke
• DENI UŠIĆ, 2. mjesto, juniori
• VITO UHAČ, 4. mjesto, juniori
• LUKA ŽUFIĆ, 3. mjesto, seniori.

Klub SPK OnSight osvojio je i 3. mjesto u ekipnoj konkurenciji.

Ove uspješne mlade sportaše uz Hrestaka vodi još troje trenera: Marko Kalčić, Laura Hrestak i Victor Hugo Moreno Rico - dobrodošli došljak iz Meksika koji je postao pravi Puležan.

-  Iz Meksika sam, iako sam živio u Kaliforniji i Francuskoj. Penjem već 13 godina i to doživljavam kao poziv. Za mene je penjanje nešto posebno, kaže nam Hugo koji je u Puli pronašao trajni dom i stvorio obitelj, a već je odavno zaljubljen u prirodu Hrvatske pa je čest gost penjališta kod Buzeta, ali i Paklenice i na Velebita.

-  Volim i rad s djecom. U Francuskoj sam ih počeo trenirati i tada sam osjetio koliko je lijepo kada se znanje može podijeliti, nešto objasniti, usmjeriti tijelo... Ovo je sport koji traži veliku kreativnost, zbog toga ga volim. U težinskom penjanju nikada nisu u pitanju tri pokreta – da biste se pomjerili u nekom pravcu potrebno ih je osmisliti najmanje trideset, dodaje Hugo na izuzetnom hrvatskom jeziku.

Treneri Hugo i Siniša

U Puli nema prostora za ovaj sport

Na upit što bi voljeli vidjeti u svom klubu, većina  članova kaže da su zadovoljni onime što imaju ali, kada bi mogli birati, voljeli bi dobiti dodatne mogućnosti za trening. Ove želje odražavaju i ono što bi treneri željeli za njih.

- Mi imamo ovu dvoranicu koja je dovoljna za treninge, iako zapravo nije. U usporedbi s Koprom i Zagrebom gdje odlazimo na treninge…ne znam koju bih riječ iskoristio, ali recimo da su naši uvjeti jako loši. Imamo malo prostora i malo sredstava za opremu, kaže trener Hrestak, dodajući da od financijske potpore uživaju onu gradskog Saveza sportova, sukladno ostvarenim rezultatima.

-  Kao klub nastupamo u svim disciplinama koje postoje u Hrvatskoj, bez obzira na to što nemamo uvjete za treniranje svih. Kad god stignu, naši penjači treniraju u Kopru i u prirodi, kaže Hrestak, dodajući da je najveći problem nemogućnost treniranja u disciplini brzinskog penjanja.

- To je recimo nešto što nigdje ne možemo improvizirati. Radi se o penjanju po liniji koja je svugdje u svijetu ista, s istim hvatištima i istim nagibom od jedan do pet posto. U Istri ne postoji mjesto gdje bi se to moglo trenirati, objašnjava Hrestak.

Alternativni prostor u kojem bio se mogla osobiti dvorana koja bi zadovoljila sve potrebe ovakvog kluba u gradu u ovom trenutku, veli, ne postoji.

- U Puli nema ničega što bi se moglo koristiti za tu svrhu. Tek kada bi se gradio neki novi objekt, dvorana ili sportski centar, onda bi se prostor mogao unaprijed osposobiti, kaže trener Hrestak i dodaje da je svojevremeno čak bila započeta izgradnja penjališta u zgradi novog pulskog bazena, no od nje se s vremenom odustalo.

Potražnja veća od mogućnosti

U prostoru koji bi svakako mogao biti bolji i veći, trenutni članovi ipak nose širok osmijeh jer je većini sam pogled na penjačku stijenu dovoljan za dobro raspoloženje. No, postoje i oni kojima je nedostatak prostora nepremostiva prepreka - popis onih koji se trenutno nalaze na listi čekanja za ulazak u klub, naime, broji čak 30 osoba, od predškolskog uzrasta pa sve do seniora.

- Jako je veliki interes za naš sport i nama treba komercijalna dvorana koja će raditi od jutra do navečer, s ljudima koji to žele raditi, a njih, srećom, imamo. Postoje čak i tvrtke koje bi bile spremne uložiti u nas ali, to što nude tek je kap u moru u odnosu na naše ukupne potrebe. Nama za početak treba prostor, jer ono što je komercijalno dostupno, a što bi zadovoljilo naše potrebe, košta 6.000 eura mjesečno, a taj se iznos, dodaje Hrestak, ni na koji način ne može pokriti iz sredstava kojima oni raspolažu.

-  Kada pogledate ovo što imamo i kada pogledate naše rezultate, zamislite što biste mogli s boljim prostorom, dodaje trener.

Sportsko penjanje se može opisati kao sport u kojemu penjač za napredovanje po stijeni koristi snagu, izdržljivost svog tijela i poznavanje tehnike penjanja, dok mu tehnička sredstva služe isključivo za osiguranje od ozljede. Natjecateljsko penjanje je podijeljeno na penjanje koje se odvija na umjetnim stijenama u tri discipline, težinsko, boulder i brzinsko, te na penjanje po prirodnoj stijeni, u koju također ulaze tri discipline; boulder smjerovi, smjerovi od jedne dužine i smjerovi od više dužina. Zahvaljujući podneblju u kojem živimo i prirodi koja nas okružuje, u Hrvatskoj možemo penjati, osim u zatvorenim prostorima na umjetnim stijenama, diljem Lijepe naše, stoji na stranicama kluba.