Cijena pšenice u Italiji u zadnjih nekoliko tjedana gotovo stalno raste, a riječ je o izuzetno velikom, gotovo izvanrednom poskupljenju u rasponu od 15% do čak 20%. U Milanu je fina pšenica porasla za 40 eura po toni, dosegnuvši cijenu od 390 eura po toni, u Foggi, jakom talijanskom tržištu žitarica na zapadnoj obali Jadrana, poskupljenje je iznosilo nevjerojatnih 50 eura po toni za sve kategorije pšenica, a biološko žito sada košta to nedavno nezamislivih 422,5 eura po toni. Za zemlju u kojoj veliki dio stanovništva kao prvo jelo jede tjesteninu, ove su vijesti alarmantne.
Ilustracija: Pixabay
Talijanski mediji razloge rasta cijena vide u prestanku važenja Sporazuma o žitu između EU, Rusije i Ukrajine, ali i kao posljedicu globalnog zatopljenja. Coldiretti (glavna organizacija poljoprivrednih poduzetnika u Italiji) i Confagricoltura (najstarija talijanska organizacija za zaštitu i zastupanje poljoprivrednika) već neko vrijeme prijavljuju gubitke povezane s poplavama i sušama. Konkretno, Coldiretti je procijenio gubitak usjeva pšenice od najmanje 10% na nacionalnoj razini u usporedbi s 2022. Sušom su pogođene i područja SAD-a i Kanade na kojima se uzgaja durum žito, stoga su i tamo cijene porasle.
Sporazum o žitu
Sporazum o žitu ili "Black Sea Grain Initiative" ("Crnomorska inicijativa za žito") bio je dogovor između EU zemalja, Turske, Ukrajine i Rusije koji je uspostavio jamstva za sigurnu plovidbu trgovačkih brodova, stvarajući na taj pomorski humanitarni koridor u Crnom moru. Kako su izvijestili Ujedinjeni narodi, koji su posredovali u potpisivanju sporazuma, oko 80% pšenice koju je Svjetski program za hranu World food programme distribuirao širom svijeta 2023. godine došlo je iz Ukrajine, u odnosu na 50% u 2021. i 2022., što je oko 725 tisuća tona raspodijeljenih između Afganistana, Sudana, Džibutija, Etiopije, Kenije, Somalije i Jemena.
Pored toga, ukrajinske žitarice izvezene su u 45 drugih zemalja na tri kontinenta, uključujući Italiju, Španjolsku i Tursku.
Za zajamčenu sigurnost teretnih brodova natovarenih žitaricama, Ujedinjeni narodi su Sporazumom o žitu dopustili Rusiji izvoz hrane i gnojiva, te su uvjerili zapadne države da ne uvode sankcije protiv ovih proizvoda.
Brodovi u Crnom moru - Screenshot
Sporazum je istekao 18. srpnja i Rusija ga nije htjela obnoviti. Kako piše Wired Italia, Kremlj je najprije optužio Zapad da ne poštuje dogovor i ne distribuira ukrajinske žitarice u siromašne zemlje, da bi zatim zatražio ponovno otvaranje izvoza amonijaka i ponovno povezivanje svoje bankarske poljoprivredne banke Rosselkhozbank s međunarodnim sustavom za brza plaćanja SWIFT: ta je veza bila prekinuta od početka ruske invazije na Ukrajinu kako bi se spriječilo izbjegavanje zapadnih sankcija, odnosno financiranje invazije na Ukrajinu prihodima ruskog izvoza.
Posljedice važenja Sporazuma
Prekid važenja Sporazuma rezultirao je prestankom rada Zajedničkog koordinacijskog centra u Istanbulu, osnovanog za praćenje provedbe Sporazuma, a Sjeverozapadno Crno more ponovno je postalo opasno područje za plovidbu.
Osim zemalja s niskim dohotkom i zemalja u razvoju (Bangladeš, Egipat, Indonezija, Kenija, Etiopija, Jemen) u kojima sada postoji rizik krize hrane, neobnavljanje Sporazuma o žitu pogađa i gospodarstva triju razvijenih zemalja, velik uvoznica ukrajinskog žita. To su Španjolska, prvi uvoznik s 2,3 milijuna tona ukrajinske pšenice, Turska koja je na drugom mjestu s 1,58 milijuna tona i Italija s 435 tisuća tona. Pored toga, ove tri zemlje uvoze i druge ukrajinske poljoprivredne proizvode poput kukuruznog i suncokretovog ulja.
Samo u 2022. u Italiju je iz Ukrajine stiglo gotovo 2,1 milijun tona žitarica od čega je 65,7% kukuruz, 21,1% pšenica i preostalih 5% suncokretovo ulje. Ove veliki brojke sada uzrokuju rast cijena, prvenstveno pšenice, a odmah iza ugla se nazire rizik povećana cijene prehrambenih proizvoda.