'Prosvjed suncobrana’ predstavlja odgovor moćnih obitelji koncesionara plaža na politiku Rima i EU-a. Radi se o velikim financijskim interesima
'Prosvjed suncobrana’ predstavlja odgovor moćnih obitelji koncesionara plaža na politiku Rima i EU-a. Radi se o velikim financijskim interesima
Kolovoz je tradicionalno najprofitabilniji mjesec u talijanskom gradiću Ostiji. U Tibidabu, jednom od povijesnih kupališta blizu Rima, otvorenom 1935. godine, često već prijepodne možete vidjeti znak “Ombrelloni esauriti”, što znači da su suncobrani rasprodani. Preporučuje se dolazak na plažu već u devet ujutro, ali ovog petka to možda neće biti dovoljno rano za sve one koji žele uloviti dobro mjesto na plaži, piše Deutsche Welle.
Usred glavne sezone koncesionari mnogih od ukupno 7.200 plaža u zemlji prvi put stupaju u štrajk: za početak samo ujutro, na dva i pol sata. Ali ako se vlada desne premijerke Giorgije Meloni ne pokrene, plaže bi sredinom kolovoza, još uvijek u vrijeme praznika, trebale ostati zatvorene pola dana, a krajem mjeseca čak cijeli dan. Razlog tome je direktiva Europske unije čiju provedbu Italija već skoro 20 godina pokušava izbjeći.
Stranci s ručnicima često su predmet podsmijeha
Za milijune turista na više od 7.500 kilometara mediteranske obale takav štrajk ne bi nužno predstavljao katastrofu. Za mnoge bi ipak bio neugodan. Ležaljka (na talijanskom: lettino) i suncobran (ombrellone) gotovo su nacionalna kulturna dobra. Stranci koji se jednostavno samo s ručnikom smjeste na pijesak ili stijenu često su predmet podsmijeha – pa makar se na njih gledalo s visine od samo 20 centimetara.
Ali taj udobniji položaj ima svoju cijenu. Prosječna dnevna najamnina za dvije ležaljke i suncobran prošle godine je iznosila 30 eura. Cijene na nekim mjestima, poput beach clubova u Toskani ili na Amalfijskoj obali, mogu doseći i nekoliko stotina eura. Mnoge domaće obitelji su se obogatile zahvaljujući tom unosnom poslu.
Plaže zapravo pripadaju državi
Talijanska obala zapravo pripada državi – dakle svima. No, više od pola plaža dano je u koncesiju privatnim osobama, često već desetljećima, bez natječaja i često po smiješno niskim cijenama. Neki to nazivaju nepotizmom, drugi mafijaškim strukturama.
U prosjeku, koncesionar plaže plaća oko 8.200 eura godišnje. A prihodi su višestruko veći. Centar za europsku politiku (CEP) nedavno je, na temelju podataka iz razdoblja od 2016. do 2020. godine, izračunao godišnji prihod od prosječno 260.000 eura po plaži. Druge procjene idu daleko iznad toga – pri tome se dio zarade vjerojatno ne prijavljuje poreznim vlastima.
Većina Talijana pomirila se s time da vrijeme provedeno na moru mora dobro platiti. "Ne znam za drugo," kaže Giulia Toninelli, državna službenica iz Rima, dok se sunča na svojoj ležaljci u "Tibidabu". "Ovdje sam dolazila s roditeljima, a sada s djecom. To jednostavno ima svoju cijenu." Međutim, postoje i neki koji više nisu zadovoljni tim sustavom. Spisateljica Manuela Salvi kritizira "plaže nalik kavezima za nesilice, u kojima kokoši moraju čak i platiti za svoj boravak". Ipak, prosvjedi su još uvijek ograničeni.
Koncesionari žele sačuvati svoje povlastice
Status quo ugrožava nešto drugo: direktiva EU-a koja je trebala biti provedena još 2006. godine. Njome se propisuje da se za državne koncesije za plaže treba redovito provoditi natječaj, jer se radi o javnom dobru – što su različite vlade u Rimu neprestano odgađale.
Jedan od vladinih argumenata je bio: treba onemogućiti da plažama umjesto talijanskih obitelji upravljaju strani koncerni – kao što je, primjerice, slučaj u Tršćanskom zaljevu, gdje je prije dvije godine energetski gigant Red Bull dobio koncesiju za 120.000 četvornih metara. Ipak, u siječnju 2025. godine trebao bi konačno započeti natječajni proces na nacionalnoj razini, piše Deutsche Welle.
Više od milijun Talijana je napustilo zemlju u proteklih 10 godina, a trećina njih u dobi između 25 i 34 godine, pokazuju nacionalni podaci. Oni koji odlaze krive niske plaće i nedovoljno uvažavanje njihovih vještina, a među njima naročito raste udio diplomanata
Radi se o sredstvima koja proizlaze iz zakona koji svake tri godine zahtijevaju odluku o tome hoće li se ili neće nastaviti s refinanciranjem; trenutnu razdoblje financiranja ističe krajem godine, zbog čega je refinanciranje za trogodišnje razdoblje 2024.–2027. kapitalnog značaja za zajednicu * U video poruci kojom je prenio vijest, predsjednik Talijanske Unije Maurizio Tremul objasnio je da se radi o financijskim sredstvima kojima će osigurati podrška institucijama Talijanske nacionalne zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji, financiranje kulturnih, sportskih i društvenih aktivnosti Talijanske unije te promocija i razvoj jezika, dijalekata, kulture i talijanskog identiteta na području njihovih višestoljetnog obitavanja
Do promjene dolazi nakon vrhunca posjećenosti u nedjelju, s više od 36.000 posjetitelja, stoji u priopćenju
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
