Život

svestrani rovinjsko-pulski maturant

Andrej Burazerović snimio je kratki film 'Prijelaz'. Nadareni informatičar i budući FER-ovac: "Volim film, no postat ću inženjer računarstva. IT i umjetnost savršeno se nadopunjuju"

Zahvalan sam profesorici hrvatskog jezika Ireni Hrkač i školskoj knjižničarki Gordani Radetić Berić koje su me sve ove godine 'gurale' naprijed, dale mi šansu da se, iako se školujem za računalnog tehničara, i umjetnički izrazim. One su me motivirale, otkrile tu ljubav u meni. Sve je krenulo s natjecanjima iz robotike i informatike, a dovelo do filma, hvala im na tome, veli nam mladi Andrej


 
7 min
Borka Petrović ⒸFOTO: Manuel Angelini

Zahvalan sam profesorici hrvatskog jezika Ireni Hrkač i školskoj knjižničarki Gordani Radetić Berić koje su me sve ove godine 'gurale' naprijed, dale mi šansu da se, iako se školujem za računalnog tehničara, i umjetnički izrazim. One su me motivirale, otkrile tu ljubav u meni. Sve je krenulo s natjecanjima iz robotike i informatike, a dovelo do filma, hvala im na tome, veli nam mladi Andrej

Mladi Puljanin Andrej Burazerović dokaz je da su nove generacije, ma koliko neki stariji mislili da "ne valjaju ništa", itekako kreativne, nadarene i da će svijet vući u nekom novom, pozitivnom smjeru. On je primjer koji spaja dvije, naizgled nespojive stvari, ljubav prema tehnologiji i umjetnosti.

Nakon završene Osnovne škole Šijana, ovaj mladić odlučuje upisati Srednju školu Zvane Črnje u Rovinju - smjer za tehničara računarstva i četiri godine svakodnevno putuje na relaciji Pula-Rovinj. To mu, priznaje, nameće težak tempo, ali i zdravi životni ritam bez kojeg ne bi bilo moguće odraditi svakodnevne obaveze.

Rovinjska škola "pun pogodak"

Na pitanje kako to da se, pored pulskih srednjih škola, odlučio za Rovinj navodi da mu je želja bila upravo računarstvo, a od starijeg susjeda slušao je dobre priče o ovoj školi. Kaže, unatoč ponekim žrtvovanjima, sada zna da nije pogriješio i dodaje: "Ova je škola pun pogodak".

- Jako sam zadovoljan svojim odabirom. U rovinjskoj školi nastavu pohađaju učenici za računalne tehničare, ali i gimnazijska usmjerenja i to rezultira time da se u njoj 'hrane' raznovrsni interesi učenika, od IT do umjetnosti. Najveća zasluga svako ide našoj knjižničarki koja se trudi organizirati razne edukativne radionice, predavanje, gostovanja zanimljivih, često mladih predavača s kojima se možemo poistovjetiti, priča nam Andrej, dodajući da je knjižnica u školi kreativno mjesto iz kojeg su se izrodile mnoge dobre ideje i projekti, pa tako i neki njegovi.

Andrej je, priznaje nam, prve dvije godine školovanja bio fokusiran isključivo na IT; na informatiku, računarstvo, programiranje, robotiku... Često je odlazio na razna natjecanja i postizao odlične rezultate, no u trećem i četvrtom razredu više se okrenuo društvenim predmetima, glazbi, što je na kraju dovelo i do snimanjem filmova.

Treće mjesto na robotičkoj olimpijadi

Jedan od najvećih postignuća svakako mu je nagrada na svjetskom 'First global challenge - natjecanju u robotici u stilu Olimpijskih igara, na kojem je sudjelovalo više od 190 država.

Zajedno sa svojim timom, koji je predstavljao Hrvatsku, osvojio je 3. mjesto u 'Health kategoriji' osmislivši sustav za rješavanje problema vezanih za tada aktualnu epidemiju korone.

- Natjecanje je bilo zahtjevno, imalo nekoliko razina, a zanimljivo je što se naš tim udružio u radu sa timom iz daleke Australije s kojim smo online surađivali u razvoju sustava, veli nam. 

Učenici u Teamu Croatia su, uz Andreja, bili Lara Kukec, Alen Vinčić i Matija Tomc, a mentori Monika Marković, Dražen Domitrović i Lovro Šverko. Tim je došao na ideju izraditi robota ili stacionarni uređaj koji će zajednici barem malo olakšati provođenje epidemioloških mjera. Prvi prototip testirao se u rovinjskoj školi, s ciljem prikupljanja povratnih informacija od učenika i nastavnika, a da su odradili dobar posao dokaz je i medalja na svjetskoj razini.

- Nakon robotike, informatike počeo sam se nekako zanimati i za ostale stvari. Krenuo sam svirati gitaru, gledati filmove, čitati knjige, al ne zato jer moram, nego onako iz gušta, smije se Andrej.

To ga je dovelo i do projekta 'Mreža čitanja' u kojoj se, za sudjelovanje u natjecanju, trebalo snimiti kratke filmove po pročitanim knjigama. 

Mreža čitanja dovela do filma

- Zajedno sa školskom kolegicom Ninom Majher napravio sam scenarij za tri knjige. Prošli smo opću, županijsku razinu i stigli na državnu.

Onda nam je trebala pomoć pa su se ekipi pridružili Alessia Matika i Stella Rodinis i na kraju smo u mrežu ulovili zlato. Trominutni film, u kome su zabilježeni trenuci iz života junaka navedenih knjiga, ocijenjen je kao najuspješniji te je osvojio prvo mjesto, prisjeća se Andrej.

Dodaje da je lanjska tema projekta bila „U mreži odrastanja“, a njihova je ekipa otkrivala izazovna odrastanja junaka iz romana: Zorana Žmirića „Hotel Wartburg“, Marjane Satrapi „Perzepolis“ i Christiane F. „Mi djeca s kolodvora Zoo“.

Upravo je Andrej, osim razrade ideje, odradio sve snimateljske i montažerske poslove. 

I tu kreće ljubav prema filmu.

Kada je tata Zoran - inače snimatelj za TV Novu i RTL - vidio da sina ozbiljno zanima film, odlučio mu je "posuditi" opremu i ponuditi pomoć.

- Htio sam snimiti film, no nisam bio siguran o čemu. Onda mi je ideja o tematici ponovo sinula u školi. Sudjelovavši u 'Tjednu mozga' koji se kod nas organizirao dobio sam ideju da snimim kratki film o šahu, kojeg i inače volim igrati. Povezao sam šah uz likove, a obzirom da su šahovske figure crne i bijele, odlučio iskoristiti taj kontrast i pretvoriti ga u metaforu za život.

Tako je nastao 15-minutni film "Prijelaz" u kojem su glavni likovi život i smrt, priča nam Andrej, napominjući da je inspiraciju pronašao i u kultnom film "Sedmi pečat" Ingmara Bergmana.

Snimanje je trajalo dva dana, snimalo se na Svetoj stijeni na Verudeli, a kao što to često biva, cijela priča nije prošla bez komplikacija, od odustajanja glavnog glumca do 'upada turista' na scenu.

 - Glavni glumac otkazao je snimanje dan prije, pa se moram posebno zahvaliti mom prijatelju Dominiku Grbavčiću koji je doslovno uletio preko noći i odlumio glavnu ulogu. Bez njega filma ne bi bilo. Spasio me, veli Andrej koji sam glumi Smrt.

Na pitanje kako je bilo na snimanju veli da je bilo jako zabavno, i da je osvijestio koliko mu se sviđa i pisanje scenarija, i režija, ali i gluma, dodajući da mu je iskustvo rada s tatom isto bilo super.

- Dobro se poznajemo i slažemo, lako smo iskomunicirali smo želimo, veli Andrej dodajući da se zahvaliti mora i mami koja je dala ideju za ime filma. 

- Ideja nam je poslati film na neki od festivala. Nažalost, neke nismo uspjeli uloviti jer se trebalo prevesti titlove na engleski što još nismo uspjeli, no nadam se da hoćemo, veli Andrej te priznaje da ambicije s ovim filmom ne staju.

Želi, veli nam, snimiti još neki, no ipak ne želi da mu to postane posao već ostane hobi kojeg voli. 

Unatoč ljubavi prema filmu ipak ostajem pri ideji da postanem inženjer računarstva, stoga sam se prijavio za upis na FER. To naravno ne znači da ću prestati snimati, svirati. Dapače, kada ste u svijetu tehnike, koji je dosta zahtjevan, morate imati nekakav ispušni ventil, nešto kroz što ćete se izraziti sebe i svoje emocije, zaključuje naš sugovornik, smatrajući da je sada našao pravi balans između ljubavi prema tehnici i umjetnosti

Andrej Burazerović

Na kraju, još bi se jednom zahvalio svojoj profesorici hrvatskog jezika Ireni Hrkač i školskoj knjižničarki Gordani Radetić Berić koje su ga sve ove godine 'gurale' naprijed, dale mu šansu da se, iako se školuje za računalnog tehničara, i umjetnički izrazi. 

- One su me motivirale, otkrile tu ljubav u meni. Sve je krenulo s natjecanjima iz robotike i informatike, a dovelo do filma, hvala im na tome.

ChatGPT i nastava

Umjetnička crta koju je pronašao u sebi, veli nam Andrej, pomogla mu je i nastavi, pa se lakše izražavao, pisao seminare i sastave, nego oni koji su okrenuti samo IT-u.

- Koliko god volim informatički napredak ipak sam skeptičan kod nekih stvari, da ne kažem oprezan. Umjetna inteligencija ušla je duboko u nastavu, nema učenika koji ju ne koristi, veli nam.

Nekada su se pisali šalabahteri, sada školske zadaće i radove rješava AI. Novi alati daju i nove prilike no školstvo na njih nije baš pripremljeno, priča Andrej koji nam odaje da se učenici u nastavi obilato koriste novim tehnologijama.

To navodi, nije loše, no poneki radi toga ne uključuju "svoju pamet" pa smatra da alati poput ChatGPT-a nikada neće moći zamijeniti klasičan rad.

Smatrajući da se edukativni sustav presporo mijenja prema tome koliko napreduje informatika i mogućnosti koje pruža, ipak navodi kako, po njegovom mišljenju, uspješnost školstva ovisi i o pojedincima koji cijeli sustav vuku naprijed, poput dobrih profesora i knjižničara u njegovoj školi, a koji svojim aktivnostima razbijaju ponekad monotonu nastavu i učenicima pružaju mogućnosti da pronađu nove interese i talente.

Na kraju, pogledajte film Prijelaz - 2024.

Glavne uloge: Dominik Grbavčić, Andrej Burazerović

Sporedne uloge: Massimo Mancini, Roberto Bilić

Redatelj/Scenarist: Andrej Burazerović

Snimatelj: Zoran Burazerović

Montaža: Zoran Burazerović, Andrej Burazerović

Asistent: Filip Učkar

Fotografija: Roberto Bilić, Damir Bošnjak


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.