KADA SLOBODNI DANI PRIJEĐU U HUMANOST Puležan Damir Jovanović krv je darovao čak 140 puta: "Nisam ja heroj, krv bi trebali davati svi koji to mogu"

Krv je dao čak 140 puta. A negativna je grupa, a zanimljivo je da, iako je dešnjak, krv godinama daje iz lijeve ruke. Ovdje su mu vene bolje, veli nam.

S Damirom Jovanovićem, Puležanom kojeg mnogi znaju pod nadimkom Fric, dobrovoljnim darivateljem krvi od 18. godine, koji je nedavno za svoju humanost nagrađen Priznanjem Grada Pule, našli smo se na razgovoru u Mimozi. Ovo je, veli njegov dnevni boravak, u kojem, nakon posla, rado popije kafe.

Skratio vojni rok

A radio je Damir u životu svašta; u vojnoj pošti, kao građevinar, na ribarskom brodu. Nakon Domovinskog rata zaposlio se u Herculanei i ovdje prošao razne odjele. Sada radi kao šofer u odjelu hortikulture.

Nažalost, nakon infarkta i tri ugrađena stenta gotovo je deset mjeseci bio na bolovanju i tek se nedavno vratio na posao. Zbog toga što će mora doživotno piti lijekove, krv više ne smije davati.

To mu, priznaje, teško pada. Ušlo mu je "darivanje krvi u krv", šali se, dodajući da je znao osjetiti nervozu kada ne bi išao darovati krv.

- I ja sam, kao i mnogi tada, krv prvi puta dao kada sam bio u vojsci. Imao sam samo 18 godina i jedino na što sam mislio je kako da si skratim vojni rok, odaje nam sugovornik dodajući da je to bilo u siječnju 1981. godine, kada se vojska služila čak 425 dana.

- Služio sam rok u Banja Luci pa onda u Nišu, tri kalendarske godine proveo sam u vojsci i uspio si dugačak vojni rok skratiti za četiri dana. Nije puno, ali mene je veselilo. Kada sam završio vojni rok i zaposlio se u vojnoj pošti nastavio sam darivati krv, redovito, četiri puta godišnje, odnosno svaka tri mjeseca. Neću lagati, da krenuo sam darivati krv radi slobodnih dana, no ti su slobodni dani vrlo brzo prešli u humanost, jednostavno su mi prešli u naviku, priča nam Damir. 

Pauzu od dobrovoljnog darivanja imao je samo dok je bio na ratištu u Gospiću.

Dao bačvu krvi

U razgovoru o tome kako se osjeća i razmišlja li koliko je ljudi spasio ovom dragocjenom tekućinom Damir se šali navodeći da je u životu sigurno dao "jednu poštenu bačvu krvi".

- Računajte 450 mililitara, znači skoro pola litre, puta 140 puta... puno je to, kada ovako razmislim. No moram priznati da ne razmišljam o tome gdje je moja krv završila, kome je pomogla, ne radim to da ispadnem neki heroj, jednostavno smatram da bi svatko tko je zdrav trebao darovati krv. To je još uvijek nešto što nismo uspjeli proizvesti i ne može se zamijeniti. Ne treba davati kao i ja, ali jednom godišnje, to doista može svatko, smatra Damir.

Na pitanje što konkretno dobiva kao darivatelj navodi da su muškarci nakon 36. puta oslobođeni participacije.

To mu je, dodaje, dobro došlo sada kada je ležao u bolnici jer nije imao troškova liječenja, a i neke lijekove koje mora piti ne plaća.

- Dobijemo i bon za pizzu i sok ili dva deca vina, za stoto darivanje primi nas predsjednik. Ja sam bio kod Josipovića. No ne daruje se radi toga da bi nešto dobili zauzvrat veli naš sugovornik, napominjući da mu je ipak bilo drago kada su ga se sjetili. Od Crvenog križa Pula dobio je sat na poklon, a od pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića povelju koja mu je uručena u INK-u na svečanoj sjednici povodom Dana grada.

- Bude čovjeku toplo oko srca, kada netko nagradi vaše odricanje, ali to služi i kao podstrek drugima da učine isto, navodi Damir te nastavlja:

Zahvale medicinskim sestrama

- Još mi je draže jer znam da sada više ne smijem dati krv. Bolest me zaustavila, da nije sigurno bih nastavio s darivanjem dokle god bi mogao. Zadnji put krv sam dao lani u prvom mjesecu, infarkt je stigao u petom. Ma bitno da sam se izvukao, četiri sam dana bio na ivici života i ovom prilikom zahvalio bih se svim sestrama koje su cijelo vrijeme pazile na mene. Svaka im čast na poslu kojeg rade, poručuje ovaj Puležan koji je na svojoj koži osjetio što znači biti teško bolestan.