'KAO DA JE I BOG DIGAO RUKE OD NAS' Mještani baš i ne vide načelnicu Raše u Krapnu, dok se u nekad slavnoj Prvomajskoj organizirano gomila otpad

Piše Alen Filipović 

Krapan, mjesto koje simbolizira početak rudarstva na Labinštini danas je zaboravljeno mjesto puno ruševina o kojem nitko ne vodi brigu. Mještani tvrde da načelnica Glorija Paliska u svojim mandatima nije bila u Krapnu.

Krapan je najstariji rudnik na Labinštini, ali i ishodište rudarstva u Istri. Izvoz ugljena iz Istre dozvoljeno je još 1807. dekretom talijanskog potkralja Eugenija Napoleona.

Službeno to je spomenik industrijske baštine s dva ulaza u rudnik poznata kao Pozzo Leone i Pozzo Franc koji se nalaze u kanjonu između Labina i Raše. Stvarnost je drukčija.

Mjestom dominira više urušenih austro-ugarskih građevina i nekoliko mostova koji su izgrađeni preko kanala. Nalazi se tu i par zgrada oronulih fasada, više manjih ruševina i nekoliko jednokatnica.

Dio mještana Krapna

Kroz mjesto je prolazila rječica Krapan koja je izvirala u Ripendi. U njoj su se nekada kupala djeca i lovila ugore. Rječica je odavno presušila, a ono što sada teče kroz mjesto je nešto što ne bi nikada trebalo biti u otvorenom kanalu pored stambenih objekata.

Grad Labin je 1972. godine napravio fekalnu stanicu s pročistačem manjeg kapaciteta, a otpadnu vodu jednostavno otpušta u kanjon presušene rijeke Krapan.

Kako je rastao grad Labin, količina otpadne vode bila je sve veća i često se otpuštajući neprerađenom u kanal, što je doprinijelo znatnom smanjenju kvalitete života u Krapnu.

U trenutku ispuštanja vode mještani Krapna trpe neugodne mirise koji prodiru u njihove domove i kroz zatvorene prozore. Oprana garderoba koja se suši postaje smrdljiva, a boravak na zraku je praktički nemoguć.

Mještani se godinama bezuspješno žale i traže da se kanal zatvori betonskim poklopcima.

Općinska vlast do sada nije imala sluha za njihove probleme.

Svi oni koji su se vozili cestom od Raše prema Labinu s lijeve strane mogli su primijetiti "vodopad" koji je zapravo kanalizacijski ispust. Mnogi turisti slikaju se pored ove "prirodne ljepote". Misleći da se slikaju pored vodopada, nisu svjesni da zapravo stoje pored otpadnih voda.

Taj kanalizacijski ispust spušta se dalje niz kanjon Krapna, stvarajući nekoliko "jezerca" puna fekalnih voda sve do otvorenog betonskog kanala koji počinje u Krapnu, prolazi kroz cijelu Rašu i završava u ušću rijeke Raše.

Ružna je to priča koja se predugo gura "ispod tepiha". Iako spada pod spomenike kulturne baštine, Krapan jednostavno svima smeta. Svi bi ga najradije zaboravili, kao da nije dio Istre, Terre magice.

Po posljednjem popisu stanovništva, ovdje živi 160 osoba, od čega je 70 posto Muslimana, 12 posto Hrvata (uglavnom iz BiH) i ostalo su Srbi i Albanci.

Upitali smo stanovnike koji ovdje žive da li su o svojim problemima obavijestili općinsku upravu. Kažu da se godinama bezuspješno žale i da imaju osjećaj da ih zbog toga mrze u općini. Tvrde da načelnica Raše Glorija Paliska u svom mandatu nije bila u Krapnu. I stvarno, brzim pregledom interneta ne može se naći nijedna slika gdje je Paliska u posjetu Krapnu.

Budući da je mjesto previše zapušteno, postavlja se pitanje dolazi li uopće ovdje itko od nadležnih službi.

Kroz cijelo mjesto prolazi otvoreni kanal s fekalijama koji je uglavnom nezaštićen ogradom, iako je na dijelovima visok preko deset metara.

Mirisi koje možete osjetiti su teški, oni koji se zavuku u svaku poru, pa ga nosite nekoliko dana. Nema marketa ni kioska. Mostići kojima se prelazi preko kanala se urušavaju, a većina je tek djelomično ograđena. Dječje igralište nalazi se pored samog kanala. Komarci i ostali kukci su posvuda.

Sraman odnos prema crkvici Sv. Barbare  

Tu je i crkvica Sv. Barbare (zaštitnica rudara), koja je 1905. podignuta novčanim prilozima rudara. Zaključana. U njoj odavno nema bogoslužja. Na njezinim zidovima naslonjena je hrpa dasaka i ostalog otpada, kao da je i Bog digao ruke od Krapna.

Ostali su samo ljudi koji se snalaze kako znaju. Mnogi su napravili razne barakice, garaže, vrtove i kokošinjce.

Na izvoru rudarenja u Istri - nekad i sad

Stanovnici nam pokazuju mjesto gdje je dijete palo u kanal, na sreću bez ozljeda. Na drugom mjestu je pao jedan od stanara i slomio nogu na tri mjesta. Nitko nije tužio općinu.

Općina Raša dala je na prodaju sve stanove u Krapnu, iako nijedna zgrada koja se našla na prodaji nije imala obnovljen krov, pa stanari sada sami snose troškove za obnovu krovišta. Većina ljudi je kupila stan u strahu da ne izgube stanarsko pravo. Sada ti isti stanari koji su godinama plaćali pričuvu nemaju pravo tražiti od općine da im se obnove krov i fasada. Zato su ogorčeni i osjećaju se prevarenim.

Koja je svrha dimnjaka u koji je uloženo 1,3 milijuna kuna?

Izgleda da je najveća investicija općine Raša u Krapnu bila betonski stol s dvije klupe i dječja ljuljačka pored kanala. Općinski prioritet bila je obnova dimnjaka iz 1920. godine za što se općina zadužila za 1.370.000 kuna.

Niti posebno lijep, niti posebno velik, dimnjak služi kao neka vrsta dekoracije budući da nema drugu svrhu. Trenutno je ograđen žicom kojim se zabranjuje prilaz, pretpostavljamo iz razloga jer je susjedna zgrada u ruševnom stanju. Stanovnici tvrde da su Pozzo Leone i Pozzo Franc u Krapnu najstariji spomenici kulturne baštine i da su trebali imati prioritet u obnovi.

Nebrigu lokalne samouprave potvrđuje i činjenica da su ulaz u okno Pozzo Leone koje je bilo zaraslo u gustu šikaru očistili aktivisti.

Sada predlažu da se ti spomenici obnove u izvorno stanje s prugom i vagonetima i da se buduća primanja i održavanja spomenika rudarenja održavaju u Krapnu, na mjestu stvarnog početka rudarenja.

Zanimljivi prijedlog na tu temu davao je i Vedran Radulović s prijedlogom oživljavanja "kovarskih staza". Još samo da nadležni shvate kakav potencijal ima Krapan. Rudarsko-industrijska baština uz prirodne ljepote , šumu, kanjon, megalitne stijene brda i rijeke  mogli bi biti primamljivi, no sada je primarno zaustaviti daljnju devastaciju i narušavanje kvalitete života, kako mještana Krapna tako i Raše.

Otpad u halama Prvomajske!

U nastavku Krapna nalaze se hangari bivšeg giganta "Prvomajska" koji je u svoje  najbolje vrijeme zapošljavao deset tisuća ljudi. Firma je u privatizacijskom procesu rasparčana i pokradena. Sudski procesi vezani za nju i dalje traju.

Jednim djelom Prvomajske danas upravlja firma Ma.De. d.o.o. u stranom vlasništvu.

U dvorištu tvrtke uz hangar nalaze se dva velika kupa stare garderobe. Kroz vrata hangara veličine 50 x 20 metara uočili smo ogromnu količinu stare garderobe i zaključili da firma u hangarima zbrinjava otpad iako nema djelatnost.

Hangari s otpadom nalaze se 50 metara od dječjeg igrališta. Čovjek do svog terenca kaže nam je da je otpad u halama od prošlog vlasnika.

Vlasnik tvrtke Me.De. d.o.o. koja se bavi iznajmljivanjem i upravljanjem nekretninama je Denis Batistella. Tvrtka je 2021. godine ostvarila ukupni godišnji prihod od 1 kune, a ima ukupno nula zaposlenih.