Nezadovoljna iskustvom s dugim čekanjem koja je jučer doživjela kod ginekologa u pulskoj bolnici, javila nam se žena s invaliditetom, dijelom dovevši u pitanje sveto pravilo da trudnice imaju prednost prilikom pregleda.
- Nemam ništa protiv trudnica, pogotovo ne protiv onih s rizičnom trudnoćom, no sustav bi mogao, primjerice, prva dva sata smjene posvetiti hitnoćama rizičnih trudnoća, a ne da sve trudnice, i one bez rizične trudnoće (a koje nisu bile upisane za pregled kao ja), dođu na red prije mene, kaže nam ova sredovječna Puljanka koja je prije 35 godina jedva preživjela u teškoj prometnoj nesreći, uz frakturu vratne kralježnice te naknadno ugrađenim umjetnim kukom.
"Početkom listopada naručili su me da dođem na pregled jučer. Puna tri mjeseca čekanja. Neću imenovati ginekologa jer on možda i nije kriv nego organizacija sustava. Došla sam par minuta ranije i javila se sestri da sam stigla. Ona mi je poručila da sjednem u hodnik jer ću danas morati dugo čekati, budući da je prvi radni dan nakon godišnjeg odmora, a i da imaju trudnice. Zbog drugih obaveza otišla sam i vratila se oko 16 sati. Sestra mi ponovno govori da pričekam u hodniku jer je još gužva i da su trudnice prioritet. Malo mi je pao mrak na oči pa sam joj rekla: "Ja sam invalid, a one, ako su trudne, nisu invalidi. To se, dakako, ne odnosi na rizične trudnoće. Sestra mi je tada kazala da trudnice imaju prioritet nad invalidima", priča nam svoje iskustvo ova Puljanka.
- Jopet mi je došlo škuro na oči. Rekla sam joj: "Šinjora, one će roditi i biti će sve ok, a meni ostaje moj umjetni kuk i polomljena kičma doživotno. Pokupila sam se i pošla ča. Ići ću privatno kod ginekologa. Na kraju se pitam radi čega nas upisuju kad do toga nitko ne drži", zaključuje ona.