PROFESOR MAMIĆ PONOVNO VIDI 'Na desno oko vratilo mi se čak 70 posto vida! Novac koji ostane dat ću u dobrotvorne svrhe.'

Umirovljenom profesoru pulske Tehničke škole, Tomislavu Mamiću, zahvaljujući njegovim bivšim učenicima ili, kako on voli reći, bivšim prijateljima, na desno oko vratilo se čak sedamdeset posto vida.

Oni su, naime, u vrlo kratkom roku, krajem prošle godine sakupili više od 150.000 kuna za njegovo liječenje u zagrebačkoj Klinici Svjetlost.

Napredak na desnom oku iznenadio i doktore

- Vid mi se strašno poboljšao! Znali smo u startu da je situacija s lijevim okom nepopravljiva, ali napredak na desnome oku iznenadio je čak i medicinsko osoblje! Prije liječenja u Zagrebu ja skoro ništa nisam vidio ni na to oko. Doktor Stefan Mladenovski koji prati moj slučaj, na zadnjem pregledu 21. veljače rekao mi je da zasad nema ni potrebe da mi daju novu injekciju. Tako da na idući pregled idem tek u travnju, govori nam ovaj legendarni pulski profesor povijesti.

Profesor Tomislav Mamić s fotografijama svojih bivših učenika - prijatelja

Kad su, naime, Mamićevi bivši učenici prošle godine čuli da njihov omiljeni profesor boluje od teškog oštećenja očnog živca u kombinaciji sa žutom mrljom, a radi čega mu je prijetio potpuni gubitak vida, nisu dvojili ni trena. Ubrzo su otvorili humanitarni račun u Zagrebačkoj banci kako bi mu omogućili skupocjenu terapiju injekcijama koje koštaju 5.700 kuna svaka. Naime, HZZO ne pokriva ovakav tip liječenja, a bivši prijatelji profesora Mamića sakupili su i više nego dovoljnu cifru za uspješan početak tretmana.

U svega nekoliko mjeseci dogodio se tako ogroman napredak, i to nakon samo tri primljene injekcije.

"Sad mogu čitati, raspoznajem napokon ljude!"

Iako je profesor u mirovini već više od deset godina, bivši učenici i dalje ga često obilaze u njegovom domu u Škatarima kraj Pule.

Profesor Mamić i njegov najvjerniji prijatelj, pas Moris

- Ma stalno je netko tu. Ponekad dođe njih 15 istovremeno, pa nemaju jadni ni kamo sjesti. Ali, bolje da ne pričam o tome. Odmah mi se plače, postanem emotivan. I njih potjeram kad me rastuže! A opet, da nije njih – ja bih vam ostao slijep! Čujem, ljudi govore djeca su ovakva, djeca su onakva… Ja kažem da su djeca uvijek djeca, mladost je uvijek mladost. Mi odrasli ne znamo s njima. To je problem! Nisu oni toliko loši. Treba im samo znati pristupiti, znati ih pogurati. Nažalost, oni koji s njima rade, često nemaju ni volje ni želje da im se posvete, kaže nam profesor koji je odgojio generacije i generacije pulske djece.

Koliko se Mamić posvećivao svojim učenicima govori podatak da su mu upravo oni unaprijed osigurali barem 25 terapija koje će mu spasiti vid, a što si sam, s profesorskom mirovinom, nikada ne bi mogao priuštiti.

Novac koji ostane ići će u dobrotvorne svrhe

- Ako si profesor, uvijek ćeš biti sirotinja ili nešto blizu toga. Ali to radiš jer želiš graditi mlade ljude i njihove karaktere. U suprotnom, znate, sve to skupa nema nekog prevelikog smisla. Sad sam prvi put u životu bogat, a istovremeno mi je neugodno, rekao nam je skromno profesor Mamić još u studenom.

Profesor Mamić vrlo je emotivan kad govori o svom pozivu

Danas nam pak govori da se boji kako će novca ostati i nakon što njegovo liječenje bude završeno, te da razmišlja o osnivanju Zaklade koja bi bila na raspolaganju onima kojima također prijeti gubitak vida, a nisu si u mogućnosti plaćati terapiju.

- Ako tako nešto bude komplicirano za izvesti, sav novac koji ostane dat ću u dobrotvorne svrhe. To je sigurno! A vi kad budete pisali, svakako napišite da se Mamić puno zahvaljuje svojim bivšim prijateljima. Svaka njima čast, zaključio je razgovor s nama ovaj legendarni pulski pedagog koji je u Tehničkoj školi počeo raditi još davne 1978. godine.