O Igoru Papiću poznatom pulskom umjetniku koji živi od socijalne pomoći i inkluzivnog dodatka zbog invalidnosti, pisali smo prije tjedan dana ukazavši kako su mu prijatelji ali i nepoznati ljudi pomogli u njegovoj želji da prikupi novac kako bi mogao sudjelovati na Međunarodnom bijenalu u talijanskoj Santa Maria di Sala u Veneciji.
Iako je Papić putem društvenih mreža zamolio najniži iznos od 200 eura koji mu je trebao za troškove puta i boravka na bijenalu, zahvaljujući aktivistu i humanitarcu Alekseju Orelu koji se angažirao i podijelio njegovu objavu te posredovao u prikupljanju sredstava, prikupilo se i više od toga.
I sve to kako bi njihov prijatelj nesmetano i ugodno boravio na ovom prestižnom bijenalu, gdje je pozvan kao jedini predstavnik Hrvatske među 94 izlagača iz 16 zemalja.

Dio atmosfere s otvorenja bijenala
Igor se vratio prije par dana s Bijenala. Pun dojmova o cijelom događaju, ispričao nam je kako je sam početak putovanja prošle nedjelje krenuo malo 'naopako'. Kaže da, iako je planirao ići s unajmljenim autom, nije uspio naći nikoga tko bi bio slobodan dva dana kako bi ga pratio na putovanju i samom bijenalu.
- I tako, rano ujutro sam krenuo na autobus s prijateljem, kolegom umjetnikom Diegom Mračevićem, ali čini se da je postojala greška u voznom redu, pa iako smo stigli pola sata ranije, ispalo je da sam pet minuta zakasnio na autobus.
Srećom, Diego se nije dao smesti te smo njegovim autom sustigli autobus u Rovinju i tako sam došao do Trsta i onda vlakom do Padove. Pošto je bila nedjelja, od Padove do Santa Maria di Sala nije postojala nikakva veza i morao sam izabrati najskuplju opciju - taxi.
Nakon negativnih komentara o visini socijalne pomoći
Papića podsjećamo na mnoštvo pozitivnih komentara članka u kojemu je opisana pomoć koju su mu pružili kolege i prijatelji, ali i na dosta negativnih koji su se osvrnuli na njegovu 'veliku' socijalnu pomoć. Kako bi to razjasnio, ističe da njegova socijalna pomoć iznosi oko 280 eura, ali navodi da dobiva i inkluzivni dodatak za invalidnost, što u konačnici iznosi 450 eura.
"Mnogima taj iznos može izgledati kao velik, pročitao sam i ja osude o tome da sam mlad i da mogu još raditi. Hvala im na tome što hvale moj izgled, ali trebaju znati da imam 65 godina, te da sam se u životu stvarno naradio, ali i postao osoba s invaliditetom.
Radio sam čak i ono što mi sugeriraju da idem raditi - brao sam voće i povrće, ali i mnoštvo drugih poslova i to skoro punih 50 godina.
Također bi naveo da je od financijske pomoći koja je prikupljena za ovaj bijenale, ostalo nešto malo novaca, koji će mi jako dobro doći", poručuje Papić.
Papić je na odredište stigao dva sata prije otvorenja Bijenala. Susreo se s organizatorima te, kako navodi, oni su pokazali veliko zadovoljstvo njegovim dolaskom.
- Možda se radi o čistoj kurtoaziji, ali odmah su mi rekli da su moji radovi jedni od najboljih, što mi je dakako godilo, ali stvarno stanje znat ćemo kada ove nedjelje pred nama budu proglašavali najbolje na bijenalu, navodi Papić.

O Papiću u katalogu bijenala
O samom Bijenalu i njegovom otvorenju ističe da je bilo fenomenalno i uzbuđujuće.
"Preko 400 osoba je došlo na otvorenje, puno kolega umjetnika i galerista, ali i ljubitelja umjetnosti, s kojima sam se družio i izmjenjivao iskustva iako nikoga od njih do tada nisam poznavao. Sve u svemu, jedno veliko pozitivno iskustvo.
Događaj koji mi je bio posebno duhovit je modna revija koju je predstavila jedna od kolegica umjetnica, a zanimljivost je bila u tome što su reviju nosile druge kolegice umjetnice, što je kod prisutnih izazvalo oduševljenje, jer ipak, radi se o ljudima kojima to nije profesija", veli Papić.

Papićevi radovi na bijenalu
Da početak puta nije bila jedina nezgoda, potvrdilo se i sa smještajem, ali i povratkom doma, kaže nam.
"Iako je na internetu bilo označeno da hotel u kojemu sam trebao odsjesti radi i ima slobodnih soba, pokazalo se da ne radi, ali sve je brzo riješila kustosica bijenala Tanja Cacciotti, pozvavši mene i još desetak kolega umjetnika u hotel u kojemu je i ona odsjela.
I nije to bila jedina situacija kada sam se našao u 'problemu'. Prilikom povratka natrag u Pulu, došao sam do Trsta i ustanovio da nema nikakvog prijevoza prema Istri, a u gradu i okolici je sav smještaj bio popunjen zbog svjetski poznate jedriličarske regate Barcolane.
Negdje sam morao prespavati, pa sam iskoristio jeftine talijanske vlakove, te platio kartu dva sata u jednom smjeru, potom opet natrag do Trsta te tako malo odspavao i odmorio.
Ujutro sam napokon našao autobus za Pulu", kaže o svom iskustvu, ističući da je u konačnici sve ispalo dobro, te naglašava svoju zahvalu svima koji su mu pomogli kako bi bio na otvorenju bijenala.

Igor Papić
Planovi za budućnost postoje, navodi, te ističe da već za mjesec dana u Puli možemo očekivati njegovu izložbu.
- Ostalo mi je za dovršiti par radova i vjerujem da ću uskoro biti spreman predstaviti ih sugrađanima i svima drugima, i to na izložbi koja će trajati dva tjedna, kaže nam za kraj Papić, tajanstveno ne otkrivajući previše detalja.