Život

ZAHVALJUJEM SVIMA KOJI SU MI POMOGLI

PULSKI UMJETNIK IGOR PAPIĆ: Na otvorenju bijenala u Veneciji bilo je fenomenalno i uzbuđujuće. Organizatori su mi kazali da su moji radovi jedni od najboljih

Pročitao sam i ja osude o tome da sam mlad i da mogu još raditi. Hvala im na tome što hvale moj izgled, ali trebaju znati da imam 65 godina te da sam se u životu stvarno naradio, ali i postao osoba s invaliditetom. Radio sam čak i ono što mi sugeriraju da idem raditi - brao sam voće i povrće, ali i mnoštvo drugih poslova i to skoro punih 50 godina, poručuje umjetnik Igor Papić


 
4 min
Dean Mladenović ⒸFOTO: Dean Mladenović
Igor Papić

Pročitao sam i ja osude o tome da sam mlad i da mogu još raditi. Hvala im na tome što hvale moj izgled, ali trebaju znati da imam 65 godina te da sam se u životu stvarno naradio, ali i postao osoba s invaliditetom. Radio sam čak i ono što mi sugeriraju da idem raditi - brao sam voće i povrće, ali i mnoštvo drugih poslova i to skoro punih 50 godina, poručuje umjetnik Igor Papić

O Igoru Papiću poznatom pulskom umjetniku koji živi od socijalne pomoći i inkluzivnog dodatka zbog invalidnosti, pisali smo prije tjedan dana ukazavši kako su mu prijatelji ali i nepoznati ljudi pomogli u njegovoj želji da prikupi novac kako bi mogao sudjelovati na Međunarodnom bijenalu u talijanskoj Santa Maria di Sala u Veneciji.

Iako je Papić putem društvenih mreža zamolio najniži iznos od 200 eura koji mu je trebao za troškove puta i boravka na bijenalu, zahvaljujući aktivistu i humanitarcu Alekseju Orelu koji se angažirao i podijelio njegovu objavu te posredovao u prikupljanju sredstava, prikupilo se i više od toga.

I sve to kako bi njihov prijatelj nesmetano i ugodno boravio na ovom prestižnom bijenalu, gdje je pozvan kao jedini predstavnik Hrvatske među 94 izlagača iz 16 zemalja.

Dio atmosfere s otvorenja bijenala

Igor se vratio prije par dana s Bijenala. Pun dojmova o cijelom događaju, ispričao nam je kako je sam početak putovanja prošle nedjelje krenuo malo 'naopako'. Kaže da, iako je planirao ići s unajmljenim autom, nije uspio naći nikoga tko bi bio slobodan dva dana kako bi ga pratio na putovanju i samom bijenalu.

- I tako, rano ujutro sam krenuo na autobus s prijateljem, kolegom umjetnikom Diegom Mračevićem, ali čini se da je postojala greška u voznom redu, pa iako smo stigli pola sata ranije, ispalo je da sam pet minuta zakasnio na autobus.

Srećom, Diego se nije dao smesti te smo njegovim autom sustigli autobus u Rovinju i tako sam došao do Trsta i onda vlakom do Padove. Pošto je bila nedjelja, od Padove do Santa Maria di Sala nije postojala nikakva veza i morao sam izabrati najskuplju opciju - taxi.

Nakon negativnih komentara o visini socijalne pomoći

Papića podsjećamo na mnoštvo pozitivnih komentara članka u kojemu je opisana pomoć koju su mu pružili kolege i prijatelji, ali i na dosta negativnih koji su se osvrnuli na njegovu 'veliku' socijalnu pomoć. Kako bi to razjasnio, ističe da njegova socijalna pomoć iznosi oko 280 eura, ali navodi da dobiva i inkluzivni dodatak za invalidnost, što u konačnici iznosi 450 eura.

"Mnogima taj iznos može izgledati kao velik, pročitao sam i ja osude o tome da sam mlad i da mogu još raditi. Hvala im na tome što hvale moj izgled, ali trebaju znati da imam 65 godina, te da sam se u životu stvarno naradio, ali i postao osoba s invaliditetom.

Radio sam čak i ono što mi sugeriraju da idem raditi - brao sam voće i povrće, ali i mnoštvo drugih poslova i to skoro punih 50 godina.

Također bi naveo da je od financijske pomoći koja je prikupljena za ovaj bijenale, ostalo nešto malo novaca, koji će mi jako dobro doći", poručuje Papić.

Papić je na odredište stigao dva sata prije otvorenja Bijenala. Susreo se s organizatorima te, kako navodi, oni su pokazali veliko zadovoljstvo njegovim dolaskom.

- Možda se radi o čistoj kurtoaziji, ali odmah su mi rekli da su moji radovi jedni od najboljih, što mi je dakako godilo, ali stvarno stanje znat ćemo kada ove nedjelje pred nama budu proglašavali najbolje na bijenalu, navodi Papić.

O Papiću u katalogu bijenala

O samom Bijenalu i njegovom otvorenju ističe da je bilo fenomenalno i uzbuđujuće.

"Preko 400 osoba je došlo na otvorenje, puno kolega umjetnika i galerista, ali i ljubitelja umjetnosti, s kojima sam se družio i izmjenjivao iskustva iako nikoga od njih do tada nisam poznavao. Sve u svemu, jedno veliko pozitivno iskustvo.

Događaj koji mi je bio posebno duhovit je modna revija koju je predstavila jedna od kolegica umjetnica, a zanimljivost je bila u tome što su reviju nosile druge kolegice umjetnice, što je kod prisutnih izazvalo oduševljenje, jer ipak, radi se o ljudima kojima to nije profesija", veli Papić.

Papićevi radovi na bijenalu

Da početak puta nije bila jedina nezgoda, potvrdilo se i sa smještajem, ali i povratkom doma, kaže nam.

"Iako je na internetu bilo označeno da hotel u kojemu sam trebao odsjesti radi i ima slobodnih soba, pokazalo se da ne radi, ali sve je brzo riješila kustosica bijenala Tanja Cacciotti, pozvavši mene i još desetak kolega umjetnika u hotel u kojemu je i ona odsjela.

I nije to bila jedina situacija kada sam se našao u 'problemu'. Prilikom povratka natrag u Pulu, došao sam do Trsta i ustanovio da nema nikakvog prijevoza prema Istri, a u gradu i okolici je sav smještaj bio popunjen zbog svjetski poznate jedriličarske regate Barcolane.

Negdje sam morao prespavati, pa sam iskoristio jeftine talijanske vlakove, te platio kartu dva sata u jednom smjeru, potom opet natrag do Trsta te tako malo odspavao i odmorio.

Ujutro sam napokon našao autobus za Pulu", kaže o svom iskustvu, ističući da je u konačnici sve ispalo dobro, te naglašava svoju zahvalu svima koji su mu pomogli kako bi bio na otvorenju bijenala.

Igor Papić

Planovi za budućnost postoje, navodi, te ističe da već za mjesec dana u Puli možemo očekivati njegovu izložbu.

- Ostalo mi je za dovršiti par radova i vjerujem da ću uskoro biti spreman predstaviti ih sugrađanima i svima drugima, i to na izložbi koja će trajati dva tjedna, kaže nam za kraj Papić, tajanstveno ne otkrivajući previše detalja.


Nastavite čitati

Pula
 

GOLMAN ISTRE 1961 FRANKO KOLIĆ Sportski junak iz Orbanići: "U početku su me morali ozbiljno nagovarati da stanem na gol. Ali, kada shvatiš da si u nečemu dobar, sve se mijenja"

Frankova priča je prava istarska priča - ona o upornosti, o preprekama i, povrh svega, priča o snazi obitelji koja upreže sve snage da jedan talentirani sportaš stigne što je dalje moguće, da stigne do cilja.  Tko bolje može od njega znati koliko je put do mjesta u prvom timu, dovoljno dugačak i kada se rodiš u gradu, težak i dug kada si iz malog mjesta!? Jer biti talent iz Orbanići znači biti školarac u Vodnjanu, nogometaš u NK Smoljanci u Savičenti, putnik do Pule…

Pula
 

KOJA JE SUDBINA 'SVIJETLEĆIH DIVOVA'? Uljanikove radne dizalice na "manekenskom" zadatku osvjetljavanja noćne panorame Pule

Instalacija je lijepa, ali je istovremenu u pitanju skup "sport", koji s vremenom postaje i skuplji, pa se i račun za struju, čije je plaćanje na sebe preuzela pulska Turistička zajednica, s godinama "podebljava". Doznali smo koliki iznosi zaista stoje na uplatnicama. Direktor Uljanik Brodogradnje 1853, treće u nizu brodogradilišne tvrtke koja surađuje u ovom projektu, kaže nam da dizalice nisu samo manekeni, već da su i dalje u potpunosti funkcionalne. Bi li mogle ponovno "na leđima" nositi veliku proizvodnju Uljanika? Kaže da bi!

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.