Iako je neovisno življenje jedno od temeljnih ljudskih prava osoba s invaliditetom, u Istri postoji samo sedam stanova za 20 korisnika organiziranog stanovanja osoba s intelektualnim teškoćama. Rezultat je to napora Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Istre koja uslugu provodi 12 godina bez podrške lokalne zajednice, a pulska se priča svo to vrijeme nije uspjela proširiti na nijedan drugi istarski grad
Iako je neovisno življenje jedno od temeljnih ljudskih prava osoba s invaliditetom, u Istri postoji samo sedam stanova za 20 korisnika organiziranog stanovanja osoba s intelektualnim teškoćama. Rezultat je to napora Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Istre koja uslugu provodi 12 godina bez podrške lokalne zajednice, a pulska se priča svo to vrijeme nije uspjela proširiti na nijedan drugi istarski grad
Valter i Branko posljednja tri mjeseca žive zajedno u prizemlju zgrade na pulskoj Verudi, u ulici Gortanova uvala. Branko ima 48 godina, rodom je iz Lakošeljca kraj Pazina, a u izvaninstitucionalnom organiziranom stanovanju za osobe s intelektualnim teškoćama živi već 12 godina. Pomaže Udruzi osoba s intelektualnim teškoćama Istre u svim administrativnim poslovima i vrlo je koristan i aktivan član, kako u Udruzi nazivaju svoje korisnike.
Nedavno mu se pridružio trideset trogodišnji Valter iz Pule. Ispred stana imaju svoj vrt u kojem rade svakog dana. Osim toga, kažu nam, odlaze na vježbe u Rojc kod fizioterapeuta, čitaju, pišu i educiraju se. Dani im prolazi brzo i ugodno. Branko je naučio plivati, a Valtera to tek čeka ovog ljeta.
Imaju osobu koja im pruža svakodnevnu podršku tijekom dana, a noć provode sami. Pokazali su nam i da sami kuhaju i lijepo nas ugostili u svom stanu od šezdesetak kvadrata.
Malo dalje, također na pulskoj Verudi, u Viškoj ulici, Udruga ima još dva stana u kojima žive korisnice. U jednom od njih smještene su Miranda, Branka i Ornela. Imaju tri sobe i jedan zajednički prostor u kojem borave već dugi niz godina.
Kod djevojaka ima mnogo cvijeća i smijeha. Heklaju, kuhaju, razgovaraju i šire pozitivu, u što smo se i sami mogli uvjeriti.
Ova lijepa pulska priča, nažalost, nije se uspjela proširiti na ostatak Istre iako je započela još 2009. godine.
Tada Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Istre započinje s projektom koji se odnosio na pripremu korisnika koji još žive u obitelji, na to da će možda jednog dana ostati sami ili će morati promijeniti dosadašnji način života. Oformili su jednu stambenu zajednicu koja nije bila namijenjena smještaju kakav danas podrazumijevamo pod organiziranim stanovanjem. Služila je, naime, tek tome da korisnici na period od dva do tri tjedna imaju iskustvo života u takvoj zajednici. Desetak korisnika živjelo je tako nekoliko mjeseci.
- Nakon toga, 2010. godine naš Centar za inkluziju sklapa ugovor s Ministarstvom socijalne skrbi i otad kontinuirano, već 12 godina, pružamo uslugu organiziranog stanovanja za 20 odraslih, pokretnih osoba s intelektualnim teškoćama. Prvi smo pružatelji usluge organiziranog stanovanja u Istri. Svih naših sedam pulskih stanova nalaze se na lokacijama na kojima živi i ostala populacija i korisnici su potpuno uključeni u redovan život lokalne zajednice. Naša je nada da će se ova usluga proširiti na ostatak Istre i biti dostupna i u drugim mjestima u kojima je potrebna. Znamo da potrebe postoje u Poreču, Pazinu i Labinu, veli Marko Perkov, predsjednik pulskog Centra za inkluziju i podršku u zajednici.
Naime, tek jedan dio korisnika stanova je iz Pule ili bliže okolice, dok su ostali s područja Pazina, Poreča i Buja. Svima bi njima trebao biti osiguran život u zajednici i neovisno življenje kao jedno od temeljnih ljudskih prava definirano Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom.
Međutim, ni Grad Pula nije se proslavio. Naime, svugdje gdje se pruža usluga organiziranog stanovanja običaj je da jedinica lokalne samouprave dodijeli koji stan na korištenje. Slučaj je to u Zagrebu, Sisku, Babinoj Gredi…no, ne i u Puli
- Grad Pula nije nikad pokazao želju ni interes za time niti je ikad itko od nadležnih za poslove socijalne skrbi u ovih 12 godina došao reći: „Dobar dan, što vi to radite?“, a niti su posjetili jedan jedini stan. Ne volim kad se to priča preko ulice ili preko medija, ali moramo priznati da bi se socijalna briga trebala podrazumijevati, kaže Ozren Catela, predsjednik Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Istre.
Radi se o usluzi kakva u zapadnim europskim zemljama postoji već pedeset godina. Udruga se, kako volimo reći, u također zapadnoj Istri trudi sama i koliko može.
- Plaćamo najam i sami smo plaćali kredite za te stanove. Potrebe su velike. Trenutno na listi čekanja imamo barem sedam ljudi. Za svakog korisnika cijena usluge je 5 400 kuna mjesečno što pokriva Ministarstvo socijalne skrbi. Problem je u tome što ta cijena baš i ne prati troškove života. Naime, formirana je 1997. godine i nije se mijenjala do 2019. godine kada je povećana za 200 kuna, da bi potom ove godine bila povećana za 500 kuna, pojasnio nam je Perkov.
U svakom slučaju i dalje je cijena usluge koju pruža Udruga znatno manja od one koju pruža državni dom. Udruga, stoga, dobiva gotovo duplo manje sredstava radi čega ne može zaposliti dovoljan broj stručnjaka.
- Svatko od nas ima drugačije interese i potrebe, pa tako i ljudi koji žive u organiziranom stanovanju nemaju strukturiran život kao što je to slučaj u ustanovama socijalne skrbi koje pružaju institucionalni smještaj. Neki od korisnika u stanovima žive preko 10 godina i razvili su već individualne interese i načine komuniciranja sa zajednicom, tako da možemo reći da žive kao i svi mi drugi, veli Perkov.
Naravno, dan započinje jutarnjom higijenom, pripremom doručka i kave te zatim kreću u obavljanje aktivnosti ovisno o svojim afinitetima. Neke od njih organizira im udruga, neke su u vanjskim organizacijama, a neke su posve individualne. Zatim slijedi ručak i slobodne aktivnosti prema vlastitom odabiru. Najčešće se radi o druženju, šetnjama, sportskim aktivnostima i slično.
MARKO PERKOVOni žele živjeti onako kako i svi mi želimo, a na nama je da im to osiguramo. Stručnjaci koju su za to potrebni jesu defektolog ili drugi stručnjak odgovarajućeg društvenog usmjerenja, njegovatelji, medicinsko osoblje, odgajatelj i pomoćno tehničko osoblje. Tako da trenutno zapošljavamo sedam osoba u Puli, a na području Istre Centar ima gotovo trideset zaposlenih osoba
U sedam pulskih stanova žive osobe s intelektualnim teškoćama koje u trenutku dolaska u stan moraju biti pokretne, no često imaju i druge komorbiditete poput problema s tlakom, šećerne bolesti, cerebralne paralize i psihijatrijskih dijagnoza. Najmlađi korisnik ima 19, a najstariji 72 godine.
- Trudimo se održavati obiteljske veze koliko možemo. Imamo dečka čiji otac ne želi čuti za njega niti ga želi vidjeti iako smo mi dali sve od sebe da ih spojimo. Imamo i situacije u kojima smo uspješno poticali odnose i oni su se razvili u jednu lijepu priču, a imamo i onih koji uopće nemaju obitelji, kaže Catela.
Podrška se korisnicima svakodnevno pruža u segmentu koji im je potreban.
OZREN CATELAAko netko kuha bolje od mene, ja mu ne moram u tome pružati podršku. Mi vam u Pomeru imamo svoju njivu, baš na inicijativu jedne pokojne korisnice. Fuma je nama rekla: "Ča me vadiš pisati i čitati, neću ti ja biti učiteljica....Mi smo vajk imali kampanju…" I tako smo mi krenuli u taj projekt u kojem su nama naši korisnici sa sela bili edukatori. Sad smo pravi poljoprivrednici i bavimo se organskom proizvodnjom te naši članovi sami za sebe proizvode hranu. To je jedna odlična smislena aktivnost, a ne crtanje po papirima koje na kraju baciš. Bila je Fuma u pravu
Unatoč naporima Udruge problemi ostaju jer u Istri postoji puno veća potreba od trenutno raspoloživih mjesta. Od Ministarstva socijalne skrbi su zato tražili povećanje kapaciteta u vidu poludnevnih boravaka, no to zasad nije postignuto. Ipak, u tijeku je projekt Razvoj, širenje i unapređenje kvalitete izvaninstitucionalnih socijalnih usluga Europskog socijalnog fonda kojim se može povećati broj korisnika.
Traje do lipnja iduće godine i omogućit će im povećanje broja i unapređenje usluga poludnevnog boravka u pet sredina u kojima ih pružaju. Također, moći će povećati broj korisnika organiziranog stanovanja za šest osoba te dodati još dvije stambene zajednice.
U Hrvatskoj, barem deklarativno, život u zajednici kao dostojanstveniji od onog u institucijama, temelj je cijelog sustava. Nekad se smatralo da je najbolji način skrbi za osobe s intelektualnim teškoćama smještaj u ustanovi, međutim međunarodni, nacionalni i lokalni strateški dokumenti danas podupiru pravo na život u zajednici, prevenciju institucionalizacije i deinstitucionalizaciju odnosno izlazak iz ustanove.
- U praksi to ne izgleda dobro. I dalje je u Hrvatskoj prevladavajući oblik skrbi onaj institucionalni, iako pomaka na bolje ima. Usluge izvan institucija razvijaju se gotovo u svim sredinama, što je i propisano zakonom još iz 1997. godine. Mi smo krenuli 2003. godine razvojem usluge poludnevnog boravka. Počeli smo u Puli, pa smo zatim tu uslugu pružali u Poreču, Labinu, Bujama i Pazinu. Pokrivamo gotovo cijelu Istru, osim Rovinjštine koja, očito, nema sluha za ovu problematiku, kaže nam Catela.
Usluga poludnevnog boravka ima za cilj očuvati postojeće vještine i znanja korisnika, pomoći u njihovoj socijalnoj rehabilitaciji i uključivanju u život zajednice. Također, njome se želi prevenirati institucionalizaciju odraslih osoba s intelektualnim teškoćama, ali i rasteretiti obitelji koje o njima skrbe. Ondje oni borave od šest do osam sati dnevno, a vrijeme provode u raznim sportskim, edukativnim i drugim aktivnostima koje su, naravno, primjerene njihovoj dobi, mogućnostima i afinitetima. Osigurani su im prehrana, prijevoz, briga o zdravlju i sva potrebna njega
- Po uključivanju korisnika u život zajednice bili smo, možemo to skromno reći, više nego uspješni. Broj korisnika nam se kontinuirano povećava. Svake godine u svakoj sredini stiže po nekoliko novih korisnika. Aktivnosti koje provodimo su smislene i korisne u svakodnevnom životu, od kuhanja do inkluzivnog volontiranja kroz koje smo korisni drugim osobama i organizacijama. Neki pomažu u knjižnicama, neki u održavanju okoliša vrtića ili u sportskim organizacijama, a sve kako bi bio obuhvaćen što širi spektar aktivnosti u zajednici, zaključio je Perkov.
Glavni cilj svih njihovih aktivnosti ostaje rehabilitirati korisnike i vratiti ih u zajednicu. To je ono u čemu institucije, nažalost, ne uspijevaju. Društvo ima, pak, veliki broj bivših korisnika koji su sad već našli svoje mjesto na tržištu rada, zasnovali obitelji i sasvim se solidno snalaze u svakodnevnom životu.
Ostaje za nadati se kako će lokalna zajednica prepoznati njhove napore te kako Pula neće biti jedini istarski grad u kojem mogu organizirati samostalno stanovanje osobama s intelektualnim teškoćama.
Nora Verde i Ana Bačić s Mirtom će razgovarati o queer književnosti, rodu, aktivizmu, ali i jeziku te položaju umjetnika i umjetnica te radnica i radnika u kulturi. Također, kao i sve gošće i gosti programa „Do ciacole con…“ Mirta će publici predstaviti svoje omiljene naslove LGBTIQ+ autora i autorica i queer tematike
Vatra je zahvatila i drugo vozilo, marke BMW, koji je bio parkiran u blizini izgorenog automobila
"Iako je usvojen Program potpora poljoprivrednom sektoru i ruralnom razvoju, sve ukazuje na neuspjeh. U cilju unapređenja programa potrebno je a zainteresiranim akterima definirati jasne ciljeve, povećati financijska sredstva te redovito pratiti i evaluirati postignute rezultate. Potrebno je i usmjeriti više resursa i pažnje na razvoj ekološke poljoprivrede uvođenjem dodatnih poticaja kako bi se zadovoljile potrebe tržišta kao i potaknula održiva poljoprivreda u Gradu Puli", poručuju iz Možemo!
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
