Usrks, Pasha, janje, jaja, zec, golubica i...pinca

Danas je Uskrs, kršćani slave krucijalni događaj za svoju vjeru jer bez uskrsnuća ne bi bilo vječnog života, a upravo su obećanje i nada u vječni život temelji uspjeha i širenja vjere u Isusa Krista.

Zanimljivo je primijetiti da se u romanskim jezicima Uskrs označava riječima koje potječu od hebrejskog izraza “Pesah (Pasha) ”, što znači “prijeći preko”: Pasqua na talijanskom, Pâques na francuskom, Pascua de Resurrección na španjolskom, Páscoa na portugalskom i Paşti na rumunjskom.

Ipak, “Pesah” je izraz koji u samoj Bibliji označava dvije različite stvari. U Starom zavjetu “prijelaz” se odnosi na anđela smrti. Bog je odlučio poslati anđela da ubije sve egipatske prvorođence, ali je prethodno zapovjedio Židovima da krvlju janjeta označe sve izraelske kuće, kako bi, kad anđeo vidi taj znak, prošao pored njih i poštedio živote prvorođenaca u tim kućama. Iz ove priče potječe način na koji se slavi Pesah u židovstvu: za njih je to oslobođenje od ropstva u Egiptu i putovanje, pod vodstvom Mojsijea, prema Obećanoj zemlji.

U Novom zavjetu, međutim, “prijelaz” koji označava riječ Uskrs znači prijelaz iz ovozemaljskog života i, zahvaljujući uskrsnuću mrtvih koje je moguće kroz vjeru u Isusa Krista, prijelaz u vječni život. A Isus je umro na Pashu.

Uz Uskrs su vezani različiti simboli: janje, jaja, zec i golubica. Janje je simbol nevinosti (živjeti bez grijeha), čistoće (oprost grijeha putem ispovijedi) i poslušnosti (vjera u Boga).

Jaja su simbol novog života: još prije tri tisuće godina Perzijanci su ih smatrali simbolom prirode koja se obnavlja, a već su ih i Egipćani, i to oslikana, s dolaskom proljeća, poklanjali rodbini, prijateljima i znancima. Čokoladno jaje, s druge strane, navodno je izumljeno u 18. stoljeću, a izgleda da je to učinio ni manje ni više nego francuski kralj Luja XIV.

Zec navodno potječe iz srednjovjekovne legende. Ljudi su tada vjerovali da se iz ptičjih jaja položenih tijekom Velikog tjedna rađaju  zečevi,  a zečevi su vrlo prikaldni simboli plodnosti.

Golubica je, još od vremena Noine arke, simbol Duha Svetoga, nade i spasenja. Što se tiče uskrsne golubice kao slastice, koja je u Italiji vrlo raširena, a posljednjih godina sve prisutnija i u Istri, čini se da najstarije porijeklo seže u opsadu talijanskog grada Pavije od strane Langobarda u 8. stoljeću (773./774.). Priča kaže da je opsada, nakon tri godine, završila upravo na Uskrs, a narod Pavije je langobardskom kralju Alboinu poklonio slatki kruh u obliku golubice kao znak mira. Poznato je da je kolač uskrsna golubica kakvog danas poznajemo izumio marketinški stručnjak Dino Villani 1930. godine za milansku slastičarsku tvrtku.

Pinca koja se jede u Istri zapravo je “tršćanska pinza”  (na istrovenetskom se izgovara e “pinsa”) i tipična je uskrsna slastica područja koje se proteže od Goriške do Rijeke te uključuje cijeli Kras i velike dijelove Istre. Slatkiši s tim imenom postoje i u drugim dijelovima Italije, poput venetske pince i bolonjske pince, koje su zapravo jako različite od tršćanske pince.

Izvorno su se pince uglavnom pripremale kod kuće kako bi se na Cvjetnicu ponijele u crkvu, gdje bi ih župnik blagoslovio. Prema nekim tumačenjima ovaj kolač predstavlja spužvu natopljenu octom koju su rimski vojnici, čuvari Križa, prislonili na usne umirućeg Isusa. naša, tršćansko-istarska pinca prvi se put spominje u kuharici Die Süddeutsche Küche, koju je 1890. godine u Grazu objavila Katharina Prato.