Život

OD STARE PAMUČNE KRPE DO EKOLOŠKOG PROIZVODA

(VIDEO) PROIZVODNJA PAPIRA U BOJI ISTARSKE ZEMLJE Jedinstvena manufaktura Ane Cvitić: „Papir je savršen dizajn i neće nestati. Svi najvažniji dokumenti i ljubavna pisma napisani su na njemu“

'Papir izrađujem od materijala koji moraju biti čisti, poput pamuka, konoplje ili lana, iako eksperimentiram i s drugim sirovinama. Surađujem uglavnom s manjim modnim studijima, ateljeima koji se bave ekološkim otiskom i kreativcima iz svijeta takozvanog „slow fashiona“', kaže Ana * Jedan od najprepoznatljivijih proizvoda koji nastaju u Aninom carstvu je papir sa sjemenkama cvijeća koji se može posaditi u pitar i - niknut će biljka 


 
7 min
Maja Jokanović ⒸFOTO: Manuel Angelini
Ana Cvitić, "Moj papir"

'Papir izrađujem od materijala koji moraju biti čisti, poput pamuka, konoplje ili lana, iako eksperimentiram i s drugim sirovinama. Surađujem uglavnom s manjim modnim studijima, ateljeima koji se bave ekološkim otiskom i kreativcima iz svijeta takozvanog „slow fashiona“', kaže Ana * Jedan od najprepoznatljivijih proizvoda koji nastaju u Aninom carstvu je papir sa sjemenkama cvijeća koji se može posaditi u pitar i - niknut će biljka 

Do prije dvije godine, Ana Cvitić je sa suprugom vodila tvrtku za grafički tisak u Puli. A onda, nakon deset uspješnih poslovnih godina, iznenada su ga ugasili. Skoro preko noći.

- Mnogi me pitaju zašto smo zatvorili studio i je li nam išlo loše. Ja im kažem - ne , išlo nam je previše dobro. Ali, ja taj tempo više nisam mogla pratiti. Naljepnice, posjetnice, reklame, razvoženje, nas oboje u istom poslu i s malim djetetom kod kuće...sve je to bilo jako iscrpljujuće. Posao je zaprijetio da će nas progutati, a razina stresa tako visoka da sam se uplašila za svoje zdravlje. Onda smo jednostavno odlučili zaustaviti sve, kaže Ana i dodaje da tada uopće nisu imali plan što dalje. Dogovor sa suprugom bio je tek da jedno vrijeme uspore, rasprodaju strojeve i razmisle što dalje.

Od rituala za opuštanje do novog posla

Iako je po struci industrijski dizajner, oduvijek su je privlačili prirodni materijali i ručni rad. Računala i digitalnu grafiku nikada nije zavoljela, priznaje. U fazi odmora, vratila se tako jednoj od najvećoj ljubavi, ali i najvećoj fascinaciji – papiru. Počela ga je, naime, izrađivati iz hobija.

- Pustim opuštajuću glazbu, čujem zvuk kapljica vode i to vam je čisti zen. Papir se pravi jedan po jedan, to ne možeš ubrzavati. Inače sam jako nestrpljiva pa mi taj proces puno znači. Opušta me i još na kraju iznjedri jedan ovako savršen proizvod, priča nam Ana koja u tom trenutku nije mogla ni naslutiti da će upravo ovo postati njen novi posao. Nije, priznaje, mogla ni zamisliti da postoje ljudi koji bi kupovali papir. Ali, ispostavilo se da itekako postoje i Ana je uskoro u prostoru nekadašnjeg studija otvorila manufakturu "Moj papir".

- I ja sam se iznenadila koliko ljudima papir znači. Jednostavno prepoznaju i razumiju da je to nešto ručno rađeno u što je utrošeno puno vremena i truda i cijene to. Mnoge zanimaju i detalji izrade, korišteni materijali, pigmenti i slično, lijep je to proces, kaže Ana.

15 dana posla za 15 listova papira

A kako zaista izgleda izrada papira?

- Izrađujem ga od materijala koji moraju biti čisti, poput pamuka, konoplje ili lana, iako eksperimentiram i s drugim sirovinama. Surađujem uglavnom s manjim modnim studijima, ateljeima koji se bave ekološkim otiskom i kreativcima iz svijeta takozvanog „slow fashiona“, koji i sami dosta vode računa o ekološkoj prihvatljivosti proizvodnje. Oni mi dostavljaju ostatke materijala korištenih u krojačnicama i ja od njih radim pulpu za izradu papira. Dio gotovog proizvoda vraćam njima, u vidu etiketa ili posjetnica, a dio ide u prodaju ili moj daljnji dizajn, objašnjava Ana.

Prije početka procesa, platno je potrebno prvo usitniti, a zatim ga je potrebo pretvoriti u pulpu, što je dugotrajan i mehaniziran proces koji je zahtijevao nabavku posebnog stroja.

- Radi se o stroju "Hollender beater" koji je osmišljen u 17. stoljeću u Nizozemskoj i od tada mu je konstrukcija nepromijenjena. Moguće ga je i danas nabaviti u ovoj zemlji, ali je vrlo težak i njegov transport bi bio spor i skup pa ga je moj suprug odlučio izraditi sam na osnovu podataka koje smo našli na internetu, kaže Ana pokazujući neobični stroj koji je priručno dobio 'smještaj' u garaži.

Oko motora se nalazi kadica slična koritu vodenice, koja se puni vodom i u nju se stavljaju usitnjeni komadi tkanine. Kružeći oko motora, tkanina prolazi ispod posebno konstruiranog valjka načinjenog od noževa koji je postupno melju. Dobivenu pulpu Ana miješa s vodom u velikim plastičnim kadicama i, uz pomoć sita, od nje stvara papir.

Najdugotrajniji dio procesa je raspadanje tkanine u pulpu. Nasjeckanu tkaninu stroj melje najmanje 10 sati. Sama izrada papira nakon toga traje dan do dva, sušenje oduzme barem dva vremena i na kraju prešanje još toliko. Sve su ovo neke srednje vrijednosti jer sve ovisi o načinu sušenja i vrsti papira koji se izrađuje, ali u pravilu, za cijeli proces je potrebno oko 15 dana.

Papir koji cvjeta i papir u boji istarske zemlje

No, osnovni proces je najgrublji, tehnički dio posla. Ono što daje čar Aninom proizvodu su mašta i malo čarolije koju u taj proces ubacuje.

- Volim se igrati s teksturama i pigmentima. Zanimljivo mi je i istraživanje rezultata koji se dobivaju od različitih vrsta sirovina. Ja sam mislila da ću najviše voljeti raditi s pamučnom pulpom jer je pamučni papir najcjenjeniji za pojedine slikarske tehnike, ali se ispostavilo da mi je najteži za rad. Najdraži mi je papir napravljen od kore drveta, ali to je najdugotrajniji proces. Ujedno, on i fizički najviše iscrpljuje jer je sirovinu potrebno prvo kuhati pa dugo tući batom da bi se uopće dobila pulpa. Kada kažem dugo, mislim čak tri dana. Ipak, od nje nastaje papir posebne kvalitete koji, osim čvrstoće ima i predivnu teksturu. Ali, dugotrajnost procesa ga čini i vrlo skupim proizvodom, kaže Ana.

- Svojevremeno sam naručila posebnu koru drveta iz Japana. Nakon tjedana putovanja i plaćanja sirovine i troškova slanja, shvatila sam da se radi o japanskom dudu koji raste u mom dvorištu i na koji svaki dan gledam iz radionice, smije se Ana.

Papir obojen crvenicom

Papir se može sušiti na zraku, na staklu i u posebno dizajniranoj kutiji za sušenje, takozvanom „dry boxu“. Sušenje na zraku daje najgrublji papir, dok sušenje na staklu daje najglađu površinu. „Dry box“ omogućava da se papir suši između slojeva kartona što je za kvalitetu jako dobro, a i papirna masa se ne skuplja previše, ali ovaj je proces vrlo spor, objašnjava Ana.

Iako postoji puno dostupnih industrijskih pigmenata za toniranje i farbanje papira, Ani je najdraže istraživanje prirodnih boja, najviše onih tipičnih za Istru. Trenutno najviše uspjeha ima s prahom masline, ali joj je posebno drago toniranje papira istarskom crvenicom.

Osim boje, papir trpi i dodatke drugih materijala pa je tako jedan od najprepoznatljivijih proizvoda koji nastaju u Aninoj radionici papir sa sjemenkama cvijeća koji se može posaditi u pitar. „Zaista će proklijati i procvjetati“, kaže nam Ana.

Uz stroj "Hollender beater“

Od 500 grama pamučne tkanine u 15 dana se dobije 15 listova papira veličine A3.

'Moj papir'

Bijeli papir kao savršen dizajn

Ipak, Anina najveća fascinacija je – bijeli papir. O njemu je još na fakultetu pisala kao o savršenom dizajnu. Pitamo je što je savršeno u papiru.

 - Bijeli je. Čist je. Ne nameće ti svoj dizajn nego ti dozvoljava da ti dizajniraš na njemu ono što ti želiš. To je za mene savršen dizajn – ne ograničava te, samo širiš format  i ideš dalje sa svojom idejom. Osim toga, sve što je bitno u prošlosti, nastalo je i sačuvano je na papiru. Svi bitni ugovori, romani, sva ljubavna pisma…sve je na papiru, kaže Ana koja uopće ne sumnja da u budućnosti mjesta za ovaj krhki proizvod itekako ima.

- Digitalna verzija ne može u potpunosti zamijeniti papir, u to sam sigurna.

Ono što pulpu vezuje kako se papir ne bi raspao jest celuloza koja je vlaknasta. Pamuk ima preko 80 posto celuloze zbog čega lako se povezuje prilikom sušenja.

Tko kupuje Anin papir

- Ima daleko više upita za vizitke nego što sam očekivala. Njih u potpunosti izrađujem ja. Nakon izrade papira, posebnim strojem radim tisak. Osim toga, traže se i pozivnice za vjenčanja, pa recimo papiri za deklaracije, čak i recepte. Evo, posljednja narudžba bila je ukrasno pakiranje pazinskih cukerančića s tradicionalnim receptom tiskanim na mom papiru, kaže nam.

- Naravno, posebna grupa kupaca su slikari koji ga naručuju za crteže, akvarele… s njima se konzultiram i prije izrade papira, a dobivam i povratne reakcije. Recimo, da li je papir dovoljno porozan za akvarel, trebam li ga dodatno impregnirati i slično. Taj dio procesa je jako zanimljiv, dodaje Ana i priznaje da na tragu ove misli leži i njena najveća želja za budućnost.

- Voljela bih imati jedan atelje u kojem bi ljudi mogli vidjeti što radim i pridružiti mi se u izradi. Sada su to još samo razmišljanja, naravno, ali, tko zna, možda jednog dana..., kaže Ana.

Kad god joj se za to ukaže prilika, Ana održava radionice ručne izrade papira. U procesu izrade tada uglavnom koristi pulpu od recikliranog papira koja ne zahtijeva dugotrajni proces mljevenja tkanine i predstavlja divnu aktivnost koja  daje vrlo efektan, ekološki proizvod.

Prvi papir koji je koristilo čovječanstvo nastao je u Egiptu i bio je izrađen od lokalne biljke papirus koja je, upravo zbog eksploatacije za izradu papira, nakon nekog vremena postala skoro istrebljenja. Nakon njega, dugo se koristio pergament napravljen od životinjske kože, a onda je u Kini nastala preteča današnjeg papira napravljena od starih krpa, ribarskih mreža i kore drveta.


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.