Danas se prisjećamo strašnog dana kada je Pula pogođena savezničkim zračnim napadom. Više od 100 poginulih i stotine ranjenih, razaranja povijesnih zgrada i civilnih dijelova grada, ostavili su dubok trag u povijesti, ali i izgledu grada
Danas se prisjećamo strašnog dana kada je Pula pogođena savezničkim zračnim napadom. Više od 100 poginulih i stotine ranjenih, razaranja povijesnih zgrada i civilnih dijelova grada, ostavili su dubok trag u povijesti, ali i izgledu grada
Danas, 9. siječnja, obilježavamo 82. godišnjicu prvog savezničkog bombardiranja Pule. Umjesto da staru priču objavimo novim riječima, prisjetit ćemo se strašnog događaja kroz model „Q&A“ – Questions and Answers – dakle pitanjima i odgovorima kojima ćemo pokušati ispričati zašto i kako se dogodila ova ratna tragedija. Pritom koristili smo podatke iz knjige knjige “ I bombardamenti alleati su Pola 1944-45” ("Saveznička bombardiranja Pule 1944-45") Raula Marsetiča, dok je većina fotografija pohranjena u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre.
Glavni cilj savezničkog bombardiranja Pule treba sagledati u sklopu savezničkih napora za oslobađanje Europe od nacifašizma, koje je započelo krajem siječnja 1943. na istoku. Nakon što je obranila Staljingrad, Crvena armija je počela vraćati okupacijsku njemačku vojsku prema zapadu, sve do osvajanja Berlina 2. svibnja 1945.
Prije ključnog savezničkog iskrcavanja u Normandiji (D-Day) 6. lipnja 1944. – dakle napada sa zapada – oslobađanje Europe saveznici su pokrenuli i otvaranjem fronte na jugu kontinenta, počevši od iskrcavanja na Siciliju 9. srpnja 1943., a zatim s iskrcavanjem na talijansko kopno u Salernu 9. rujna 1943., što je saveznicima omogućilo oslobađanje južne Italije, dok je sjeverna Italija ostala u rukama Nijemaca i neofašističke marionetske države Hitlera, Repubblica Sociale Italiana (Talijanske socijalne Republike). Do tog savezničkog prodora ne bi moglo doći da u studenom 1942. saveznici nisu od Nijemaca preuzeli kontrolu Sjeverne Afrike, pobijedivši u bici kod El Alameina, što je otvorilo prostor za slobodno kretanje Amerikanaca i Britanaca u Sredozemlju. Upravo osvajanje zrakoplovnih baza u južnoj Italiji omogućilo je saveznicima bombardiranje Pule.
Nakon rušenja fašizma 25. srpnja 1943. i posljedičnog pada Italije 8. rujna 1943., Pulu su okupirale njemačke vojne snage, a grad je de facto postao dio Trećeg Reicha u sklopu „Operationszone Adriatisches Küstenland“ (Zona operacija Jadranskog priobalja). U Puli su bile smještene njemačke podmorničke baze, a djelovale su i industrije poput brodogradilišta i tvornice cementa koje su se mogle koristiti za održavanje i jačanje njemačkog vojnog kapaciteta.
Premda se od dana kapitulacije Italije 8. rujna 1943., uzbuna za zračni napad u Puli oglasila 18 puta, nikad nije došlo do bombardiranja, stoga su događaji od 9. siječnja 1944. iznenadili Puljane. Nisu svi reagirali na uzbunu i uputili se u jedno od 33 skloništa koja su tada postojala u gradu. Prvo bombardiranje Pule dogodilo se, dakle, u nedjelju 9. siječnja 1944., u tri vala bombardiranja između 11:17 i 11:45 sati. Bio je sunčan dan, ali samo meteorološki.
Pulu su tijekom Drugog svjetskog rata bombardirale savezničke (američke i britanske) zračne snage, no prvo bombardiranje djelo je američkih bombardera United States Army Air Forces (USAAF).
Pulu su bombardirali zrakoplovi tipa B-17 Flying Fortress iz 15. grupe za bombardiranje zračnih snaga, konkretno 20 iz 2., 27 iz 97., 28 iz 99. te 27 zrakoplova iz 310. savezničke grupe za bombardiranje. Ova vrsta zrakoplova nosila je teret od 12 bombi (M-54) mase 500 funti, odnosno 226,8 kilograma. Sveukupno su američki zrakoplovi 9. siječnja 1944. spustili nad Pulom oko 300 tona bombi.
Američki zrakoplovi poletjeli su iz baza u Amendoli i Cerignoli u Pugliji te Tortorelli u Kampaniji na jugu Italije. Krenuli su prema Rijeci, prvotno zadanom cilju od kojeg se odustalo zbog oblaka nad glavnim gradom Kvarnera.
U prvim službenim podacima spomenute su brojke od 77 mrtvih: 60 civila, 15 njemačkih i 2 talijanska vojnika. Kasnije će se ustanoviti da je broj poginulih čiji je identitet utvrđen 101, no bilo je žrtava čiji identitet nikad nije utvrđen. Ranjeno je 175 osoba, od toga 29 njemačkih i 6 talijanskih vojnika. Bilo je i slučajeva pogibije svih članova nekoliko obitelji.
Zajednički pogreb održan je u 15 sati 14. siječnja na Mornaričkom groblju, no dio je žrtava pokopan u obiteljskim grobnicama na Gradskom groblju. U prvom redu južnog dijela Mornaričkog groblja i danas se nalaze grobovi njemačkih vojnika koji su izgubili život u savezničkim bombardiranjima Pule. Tu su pokopana i dvojca savezničkih pilota čiji su avioni oboreni 7. travnja 1944. i 7. veljače 1945: James Ponesgrove i Daniel Swenson.
Tog 9. siječnja 1944. život su izgubili tada poznati nogometaš Aldo Fabbro i Šime Mocenni iz Pićna, djed poznatog slikara, grafičara i kipara Gualtiera Waltera Mocennija (više ovdje), autora Spomenika žrtvama bombardiranja Pule, koji se od 2014. nalazi u Jeretovoj ulici. Po Šimi ime je dobio Mocennijev sin Simone, također umjetnik.
Arsenal je znatno oštećen, a pogođena je i njemačka podmornica U 81. Ipak, najviše su stradali civilni dijelovi grada, a veliki nesrazmjer između civilnih i vojnih žrtava govori o masovnom i neselektivnom zračnom napadu.
Tog 9. siječnja 1944. Pula je pretrpjela ogromne štete; uništeno je ili teže ili lakše oštećeno čak 647 zgrada. Najviše su pogođeni današnji Giardini, Zagrebačka ulica, Anticova, Flaciusova, Benediktinske opatije, cijelo područje između Monte Zara, Monte Cappelletta i Monte Paradiso (Vidikovac), Radićeva, Tartinijeva i Marulićeva ulica, Barake. Od civilnih zona najteža razaranja pretrpio je mjesni odbor Sv. Polikarp, gdje je samo manji broj zgrada ostao neoštećen. Područje preko puta glavnog ulaza u Uljanik (današnja Flaciusova) sravnjeno je sa zemljom. Izbrisane su zauvijek ulice Via Tradonico i Vicolo della Bissa, a ostala je otvorena površina koja danas nosi ime Park Grada Graza. Valja spomenuti da je, po okončanju rata, tijekom sanacije, otkriven vrijedan rimski mozaik „Kažnjavanje Dirke“ iz 2. ili 3. stoljeća.
U bombardiranju 9. siječnja 1944. Pula je izgubila svoju tada najljepšu školu, koja se za vrijeme talijanske uprave zvala „Alessandro Manzoni“. Osnovna škola sv. Polikarpa sagrađena je 1911., u doba Austrije, prema projektu Guida Brassa. Grass, rodom iz Gorice, vrlo je intenzivno radio u Puli, a njegova djela su mala komunalna palača na zapadnom krilu foruma (1925., također bombardirana u Drugom svjetskom ratu), nogometni stadion u Premanturskoj ulici (Campo Littorio, 1931.) te crkva i samostan sv. Antuna (1931.).
U poglavlju naslova „I crostoli per San Giuliano“ („Kroštule za svetog Julijana“) - a 9. siječnja je dan Sv. Julijana - rovinjski pjesnik i pisac Ligio Zanini – posljednji čovjek koji se spustio stibištem Mornaričke crkve samo minutu prije nego ga je pogodila bomba – opisuje strahotu prvog bombardiranja Pule, uključujući i školu Manzoni: „Kod Gospe od Mora započela je paljba protuzračne obrane, a nedugo zatim kiša krhotina pljuštala je po asfaltu (…) Posljednji je put ugledao lijepu školu Manzoni i cijelu Ulicu Premuda (…) Na hrpi razvalina, ondje gdje je nekoć stajala lijepa škola Manzoni, spazio je čovjeka kako u očaju kopa. Bio je to podvornik Papadopoli, koji je tražio svoju ženu, Morinu kćer. Pronašli su je mrtvu, nakon dugog i mukotrpnog kopanja, uz štednjak, poput kakve jadne, usnule djevojke.“
Pogođena je i nepopravljivo oštećena kuća nadvojvode Karla Stjepana Habsburškog, pripadnika uže carske obitelji, koji je imao pravo na titulu „carska i kraljevska visost“. U zgradi, koju su Puležani zbog posebnog oblika zvali Torion (kula) ili Rotonda, od 1. do 5. studenog 1918. nalazilo se sjedište Mjesnog odbora Narodnog vijeća novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Zgrada je srušena tijekom prvog bombardiranja Pule, a 1974., prema projektu Ninoslava Kučana, na njenom je mjestu sagrađena zgrada telefonsko-telegrafskog centra koja se sa zapadne strane prislanja na poštu iz 1935.
U prvom bombardiranju Pule pogođene su i Vojna bolnica, Mornarička crkva i predio kod Mornaričkog groblja.
Počevši od 9. siječnja 1944., Pula je doživjela 13 teških naleta i 10 manjih zračnih udara. U veljači 1945. bombardirana je osam puta, a jednom čak tri dana zaredom, od 19. do 21. veljače. Uz pripadnike United States Army Air Forces, koji su bombe spuštali sa zrakoplova B-24 Consolidated Liberator, Mustang P-51 i Lightning P-38, Pulu su jednom bombardirali i Britanci (RAF – Royal Air Force) sa zrakoplovima Mosquito.
Sveukupno je broj smrtno stradalih oko 280 (više od 90% civila), a ranjenih oko 800.
Dana 25. veljače 1944. pogođeni su njemačka podmornička baza, tvornica cementa, skladište torpeda u Arsenalu, ali i prostor ispred crkve Svetih Srca. Srušen je i dio lukova samostana sv. Franje, dok su štete na novoj maloj gradskoj palači na Forumu iz 1925. i zgrada pristanište za hidroavione Ernesto Gramaticopolo (o kojoj smo pisali ovdje) na rivi bile nepopravljive.
Bombe bačene 8. lipnja 1944. djelomično su uništile Tvornicu duhana na Rivi, kasnije poznatu kao trikotaža Arena, koja je tamo radila sve do 2014. godine. Teško je pogođena i katedrala, koja je već 1927. pretrpjela veliki požar i bila obnovljena.
Početkom zadnje ratne godine, 8. siječnja 1945., bombe su uništile tvornicu zastava u Fiželi, a posebno razorno bilo je bombardiranje 3. ožujka 1945., kada su bombe pale na Forum i nanijele ozbiljna oštećenja Augustovom hramu.
O tom smo slučaju više pisali ovdje, no valja podsjetiti da je do 1947. rekonstrukcija hrama dovršena. Ravnatelj tadašnjeg Muzeja Istre u Puli (Regio Museo dell’Istria), vrsni arheolog i odličan poznavatelj antičke Pule Mario Mirabella Roberti, preuzeo je vođenje poslova 1946. i 1947., no ubrzo nakon toga, poput mnogih drugih žitelja grada, napustio je Pulu.
Lomile su se grane i padale na javnu površinu - na Ulicu Boškovićev uspon. Zadnji takav slučaj dogodio se u kolovozu 2025. godine prilikom čega su intervenirali čak i vatrogasci, poručili su iz Komunalne palače
Vlasniku pričinili materijalnu štetu od više desetaka tisuća eura
Središnji dio programa u utorak, 7. travnja, namijenjen je djeci i mladima. U Zajednici Talijana - Comunità degli italiani di Pola Circolo održat će se kazališne predstave Teatra Tirena za učenike osnovnih škola - „Čudnovata dama Trema“ za učenike četvrtih razreda te „Pod pritiskom“ za učenike osmih razreda. Nakon predstava organizirane su i interaktivne radionice usmjerene na razvoj emocionalne otpornosti, smanjenje stresa i jačanje mentalnog zdravlja učenika
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
