Prije sedamdeset devet godina, 3. ožujka 1945., dogodilo se zadnje zračno bombardiranje Pule tijekom Drugog svjetskog rata. Bilo je to ujedno i prvo noćno bombardiranje Pule, a prema pisanju Raula Marsetiča, autora knjige “ I bombardamenti alleati su Pola 1944-45” ("Saveznička bombardiranja Pule 1944-45"), saveznici su ga proveli temeljem obavijesti partizana Lucifera (od 26. veljače) i Luda (27. veljače) kojima je dostavljen popis njemačkih mornaričkih snaga u pulskoj luci, Naime, nakon pada Italije 8. rujna 1943. Pula se našla pod nacističkog okupacijom, a grad je de facto postao dijelom 3. Reicha.
Premda zadnje, bombardiranje 3. ožujka 1945. bilo je razorno. Pored vojnih objekata i civilnih zgrada, opet je pogođena katedrala, a najviše je stradao Augustov hram na forumu.
Marsetič je došao do podataka da je znak za uzbunu dan u 22.30, a napad 205. strateške grupe zračnih snaga Kraljevskih zračnih snaga započeo je u 23.25 . Formacija od 28 B-24 Liberatorsa i 7 Wellington Wimpyja, nakon lansiranja svijetlećih raketa, u 6 navrata izbacila oko 200 eksplozivnih bombi malog i srednjeg kalibra ukupne težine 78 tona.
Augustov hram još je od 1940. bio zaštićen trostrukom ogradom od jelovih greda. Elementi tog pojasa bili su međusobno povezani stupovima i dijagonalama, pričvršćenim željeznim vijcima, tako da je gornji dio građevine bio zatvoren u čvrstu konstrukciju. Međutim, takva se zaštita nije pokazala dovoljnom. Rimski je spomenik pogođen s lijeve prednje strane od bombe koja je uzrokovala urušavanje cijele fasade te vrlo ozbiljna oštećenja svukud. Ostao je čitav samo stupac prvog reda, dok su svi ostali stupovi, zajedno s kapitelima i trabeacijom (vodoravni sustav greda koji počiva na stupovima, a čine ga arhitrav, koji leži izravno na kapitelima, dekorativni friz i završni korniš) razbijeni.
Srećom, do 1947. rekonstrukcija hrama je dovršena. Ravnatelj tadašnjeg Muzeja Istre u Puli (Regio Museo dell’Istria), vrsni arheolog i odličan poznavatelj antičke Pule Mario Mirabella Roberti, 1946. i 1947. preuzeo je vođenje poslova, a spomenik je ponovno podignut.
O liku Mirabelle Robertija (Venecija, 1.III.1909 - Milano, 13.XI.2002) pisao je pulski arheolog Robert Matijašić. U Istri Mario Mirabella Roberti vodio je terensko istraživanje ranokršćanske bazilike u Vrsaru i zaštitna istraživanja na više mjesta u Puli (Autobusna stanica, Trg. sv. Ivana). Prikupljao je topografske podatke i vijesti o slučajnim nalazima širom Istre, restaurirao je u ratu oštećene pulske povijesne građevine (Augustov hram, katedrala), a grad je napustio posljednjih dana savezničke vojne uprave.
Posebno je važna njegova djelatnost na proučavanju epigrafskih spomenika (mnoge je uveo u znanstvenu literaturu) te rimskih arhitektonskih spomenika i katedrale u Puli.
Od kraja 1947. do 1953. radio je u tršćanskom uredu za zaštitu spomenika kulture (Soprintendenza), istodobno predavajući grčku i rimsku arheologiju na Sveučilištu u Trstu. Godine 1951-79. bio je profesor kršćanske arheologije na Sveučilištu u Trstu, a 1953-73. i voditelj ureda za zaštitu starina (Soprintendenza alle Antichità) za pokrajinu Lombardiju u Milanu. U međuvremenu je predavao na sveučilištima u Veroni, Pisi i Bresci. Osnovao je (1968) i dugo vodio Centro di Antichità Altoadriatiche u Akvileji.
U konačnici, Mario Mirabella Roberti 1947, podignuo je razrušeni Augustov hram, jedan od ljepših pulskih spomenika, te je ubrzo nakon toga, poput mnogih drugih žitelja grada, napustio Pulu.
Jedan od elegantnijih pulskih spomenika
Augustov je hram izgrađen od istarskog kamena u korintskom stilu, visok je 8 a dubok 17,3 metara zajedno s pročeljem. Postavljen je na uzvišenom podiju s kojeg elegantno stubište od sedam stepenica vodi do trijema.
Hram ima četiri središnja mramorna stupa (tetrastil) dok s bočnih strana trijem ocrtava još po jedan stup. Svi su stupovi dekorirani različitim korintskim kapitelima. U trokutastom zabatu iznad vijenca nalazi se okrugli medaljon. Kasni helenistički stil raspoznaje se u vrlo dobro izrađenim reljefima na vijencu s motivima ptica, listova vinove loze i voća.
Padom Rimskog Carstva, u doba Bizanta, hram je pretvoren u kršćansku crkvu posvećenu Bogorodici. Nakon požara u 16.stoljeću, Mlečani, pod čijom se vlasti tada nalazila Pula, obnavljaju zdanje te ga koriste kao marionetsko kazalište, ali i kao spremište žita.
Za vrijeme kratke Napoleonove vladavine, početkom 19.stoljeća, francuski arhitekt Louis-François Cassas i poligraf Joseph Lavallée u Augustovom hramu prikupljaju stare kamene spomenike, pa se kroz taj lapidariji stvara prva muzejska postava u gradu.
