RASTE LI BROJ ŠKORPIONA U ISTRI? Dr. Nediljko Landeka: "Nemamo takvih podataka. Broj je isti, ali nam se čini da ih je više ako ih češće susrećemo ili ih se plašimo"

Proteklih nekoliko tjedana, fotografije škorpiona na zidovima nižih katova pulskih stambenih zgrada i u dvorištima kuća učestalo se pojavljuju po društvenim mrežama. Je li u pitanju povećanje broja domaćih štipavaca ili jednostavno – proljeće, upitali smo dr.sc. Nediljka Landeku iz Službe za epidemiologiju županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo. Prema njemu, povećanja broja nema i u pitanju je ipak samo proljeće kada smo mi, a i škorpioni, češće izvan stambenog prostora.

-  Nemamo takvih podataka. Mislim da percepcija povećanog broja ovisi o tome koliko se susrećemo s njima, a i koliko ih se plašimo pa od toga radimo paniku. Posebno bih naglasio da, uslijed velikog broja kuća za odmor tradicionalno građenih od kamenih blokova iz okoliša, pružamo stanište ovim organizmima, kaže dr. Landeka i dodaje kako se mnogi ljudi više plaše da će se gost susresti s ovom životinjom nego da će je oni sami zateći u svom životnom prostoru.

Strategija suživota

Ipak, iako ih nema više nego što je očekivano, škorpioni su prisutni i lako se s njima možemo susresti pa smo zatražili malu „strategiju“ suživota s njima. Gdje ih možemo očekivati, kako se zaštiti i što učiniti ukoliko ne uspijemo izbjeći njihov ugriz.

Također su česti u starim naseljima, pukotinama panjeva, na arheološkim lokalitetima i u podzemnim kamenim nasipima ili tunelima, a svi oni koji u proljeće presađuju biljke, trebaju imati u vidu kako se ove životinjice ponekad kriju u rastresitoj zemlji, humusu i pijesku.

Škorpion snimljen u okolici Barbana

Koliko vrsta škorpiona šeta našim krajevima?

Prema dr. Landeki, ne postoji točan podatak o broju vrsta prisutnih u Istri, ali poznato je da se najveći balkanski štipavac Mesobuthus gibbosus, veličine od oko osam centimetara, može susresti u Hrvatskoj. Najočekivaniji u našoj zemlji je, pak, Euscorpius carpathicus, dok su u primorju najveće šanse da se susretnete s vrstom Euscorpius italicus, čija je duljina oko pet centimetara. U sredini glave mu se nalaze dva glavna oka, a sa strane dvije hrpice od 2-5 bočnih očiju. Prednja kliješta su kratka i neizražajna, dok su čeljusne noge dugačke i imaju snažne štipaljke. Svaki od četiri para nogu veći je od prethodnog, a zglobovi im posjeduju visoko osjetilne vibracijske senzore koji detektiraju sitna potresanja tla koja plijen stvara kretanjem. Škorpioni su kolutićavci koji zadnji dio, na čijem se posljednjem kolutiću nalazi otrovna bodlja, mogu podignuti iznad ostatka tijela.

Škorpion u stambenoj zgradi u Šijani (arhiva čitatelja), ožujak 2023.

Mjere zaštite

Ukoliko škorpiona pronađemo u stambenom prostoru ili dvorištu, neophodno je prvenstveno sanirati prostor, odnosno popuniti pukotine, posebice one oko vodovodnih instalacija te ukloniti oštećene predmete, bespotrebne hrpe drveta i zabrtviti prozore i vrata, objašnjava dr. Landeka. Osim toga, važno je prostore dobro i redovno provjetravati.

Ukoliko bi se, pak, na manjem području primijetio povećan broj jedinki, najbolji savjet jest obratiti se za pomoć tvrtki ovlaštenoj za deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju.

Konačno, u slučaju da ne uspijemo izbjeći bliski kontakt s ovom životinjicom, dr. Landeka nam objašnjava koliko su zaista opasni njeni ubodi.

-  Od 1.500 vrsta utvrđenih štipavaca, većina je bezopasna te njihov otrov djeluje samo na njihov plijen. Otrovni aparat se nalazi u odebljalom dijelu zadnjeg kolutića koji završava s jednom otrovnom bodljom. Ona je cjevčicama povezana s dvije otrovne žlijezde. Na mjestu uboda se mišićna vlakna stišću i otrov teče u tijelo žrtve. Kod prvog uboda se isprazni samo polovina otrova, tako da je i druga polovica kod eventualnog slijedećeg uboda još uvijek opasna.

E. italicus gravidna ženka (Arhiva ZZJZiZ)

Otrov škorpiona je viskozna, prozirna tekućina bjelančevinastog sastava koja sadrži neurotoksine s odgođenim, ali brzim djelovanjem. Otrovnost E. italicusa, ali i ostalih naših vrsta, obično se smatra neznatnom, tako da ubod tog štipavca kod manje osjetljivih osoba efekt uboda komarca, a kod drugih neznatnu bol u trajanju od 10 minuta, crvenilo i lokalni otok, objašnjava i uvjerava nas kako je teža klinička slika u našim krajevima izrazito rijetka. Ako se, ipak desi, ona uključuje znatne bolove po čitavom tijelu, osjećaj hladnoće, slabog pulsa i stanja šoka.

Ukoliko vjerujete da je Vaša reakcija na ubod jača nego što bi trebala biti ili niste sigurni u vrstu škorpiona, savjet je svakako da se javite obiteljskom liječniku.