LOVAC DAVOR PERUŠKO: Divlje životinje dolaze u naselja jer smo mi ušli u njihova prirodna staništa

Jučer je na području Marlere u Ližnjanu izvršena hajka na divlje svinje i čagljeve, pritom su odstrijeljena dva čaglja, a neki od šetača su bili zgroženi s izloženim čagljevima pored puta kojim su prolazili.

Predsjednik lovnog ureda Pula iz Lovačkog društva 'Union' iz Pule Davor Peruško objašnjava potrebu za odstrjelom prekobrojne divljači na području južne Istre, ne skrivajući činjenicu da je za tu prekobrojnost i ulazak divljači u naselja najviše kriv upravo čovjek, ali da se nekako mora reagirati jer dolazi do ugroze ljudi i imovine.

- Najveći problem zbog kojeg divlje životinje dolaze u naselja je taj jer smo mi ljudi ušli u njihova staništa i uzeli im prirodni prostor, pa životinje jednostavno migriraju u potrazi za hranom. Na području Peroja, Barbarige, Dragonere, Kavrana, Peruški, Duge Uvale i Budave koja su prirodno stanište divljih svinja, praktički njihovo 'rodilište' a potpuno je devastirano od ljudi i onda se neki bune zbog prekomjernog broja divljači. Tu je problem bespravne gradnje, gdje smo mi ljudi također ušli u prirodna staništa divljih životinja, pa je tu nadalje problem što na istarskom ipsilonu nisu napravljeni prolazi kako bi životinje mogle migrirati, veli nam Peruško.

Lovačka društva po Zakonu o lovstvu ne smiju loviti u naseljima, nadalje poručuje Peruško, već tristo metara od ruba naselja za ona koja broje više od 10.000 stanovnika. Pa tako za ovaj dio naselja koja gravitiraju Puli, lov nije dozvoljen.

Bilo je više od 780 naleta vozila na divljač u 2023. godini

"Tu se postavlja i pitanje, što je to rub naselja, jer smo divljom gradnjom koja je naglo porasla, a Zakonom o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata iz 2011. godine, potaknula takvu gradnju došli do situacije kada ne znamo gdje je rub naselja, kaže nam Peruško.

Lovačka društva 'Union', 'Bena' i 'Istra' s Gradom Pula i ostalim jedinicama lokalne samouprave izradili su program zaštite divljači, što obuhvaća i kako će se rješavati problem divljači u urbanim naseljima.

- Jučer smo na području Marlere koje se nalazi izvan naselja imali hajku po mjesečnom rasporedu i izvršili redukcijski lov smanjenja populacije čagljeva i divljih svinja. Divlje svinje se na temelju EU Uredbe o suzbijanju širenja svinjske kuge moraju svesti na biološki minimum, što znači da bi svi lovci sada trebali odstrijeliti sve veprove, krmače i male svinje, što nije humano kaže nam Peruško, ali opet se nešto mora napraviti kako bi se smanjila prekobrojnost u naseljima, poručuje Peruško, te nadodaje o posljedicama koje se javljaju zbog prekobrojnosti divljih životinja:

"Ljudi su u strahu, dolazi do opasnosti, događa se da stradaju kućni ljubimci u sukobu s divljim svinjama, tu su onda i prometne nesreće s divljači, tako je prošle godine bilo 780 naleta vozila na divljač, što je više od dvije prometne nesreće dnevno, pa su baš iz tog razloga Grad Pula i Općina Medulin izradile program zaštite divljači kako bi se regulirao odstrjel unutar granica naselja", veli Peruško.

Zašto je čagalj proglašen štetočinom?

Zašto je čagalj svrstan u štetnike je nešto što mnoge zanima, a Peruško nam veli da se radi o tome da čagljevi uništavaju lisice i sitnu divljač, pa i mačke. Jednim od glavnih uzroka njegove prekobrojnosti vidi blage zime posljednjih godina koje su doprinijele tome da se čagljevi pare i više puta godišnje.

- Tako se može dogoditi da od populacije od stotinjak čagljeva na području južne Istre u razdoblju od godine dana možemo doći do brojke od četiri stotine, pa i više, rekao je Peruško.

Istra24 je već pisala o tome da postoje stručnjaci koji se protive lovu na čagljeve, te ih ne smatraju štetočinama već veoma važnim predatorima u ekološkom lancu koji sprječavaju zoonoze i druge zarazne bolesti koje bi se bez njih širile u znatno većem broju.

Tada nam je dr.vet.med. Ingeborg Bata iz Udruge za zaštitu divljih životinja - Association for Wild Animals Protection (AWAP) kazala da svaka životinja ima svoju ulogu i mjesto u ekološkoj niši.

- Ako je došlo do prekomjernog broja neke vrste, ali uvijek samo na nekim područjima, došlo je isključivo uplitanjem čovjeka u ekološku ravnotežu u prirodi koja uvijek završi loše po životinje. U područjima gdje ima čagljeva, znatno se smanjuje broj lisica, koje su lovci također proglasili štetočinama. Tako da je broj jedinki "štetočina" uvijek tu negdje na nekom teritoriju, poručila je Bata i nadodala da je nakaradno da u jednoj zemlji gdje miševi, štakori i drugi glodavci koji šire najmanje devet vrlo opasnih zoonoza po čovjeka, gdje deratizacija pokazuje iznimno slabu učinkovitost, čagljeve čija prehrana se sastoji od glodavaca u 70-90 posto slučajeva proglašava štetočinama.

"Čagljevi uglavnom borave na takvim mjestima na kojima ih je teško loviti pa se stoga možda nešto više razmnožavaju. No veličinu populacije uvijek diktira dostupnost hrane, vode i drugih životnih okolnosti u prirodi. Nažalost, nemamo podatke koliko su u stvari prijavljene štete od čagljeva na domaćim životinjama. Tako da je njihova prisutnost uglavnom trn u očima lovaca. Jedan od razloga je čak i to što ponekad ulove ponekog divljeg zeca", poručila je doktorica Bata.