ZAPUŠTENI PULSKI USPONI Starosjedilaca je sve manje, oronuli se stanovi prodaju i postaju apartmani

Trebali bi biti pulski biseri, no daleko su od toga. Pulski usponi, koji spajaju Kaštel s Ulicom Sergijevaca i Kandlerovom, prljavi su, zapušteni i mrtvi. Ništa se u njima ne događa. Ni zimi, a bome ni ljeti. Turisti prođu kroz njih, ali se ne zadržavaju, osim ako u nekom od apartmana koji se nalaze ovdje ne spavaju. Nemaju zašto. Nema ni jedne jedine stolice za sjesti, ne može se ništa popiti, pogledati...

Ruševine i apartmani rame uz rame

Starosjedilaca je sve manje, oronuli se stanovi prodaju i postaju apartmani. Tamo gdje je imovinska situacija neriješena, stanovi pa i cijele zgrade zjape prazni.

Godinama su vladajući mantrali o oživljavanju pulskih uspona, bili su i bit će tema svih predizbornih kampanja. Kroz godine nekoliko su se puta pokušavali oživjeti, ili se obećavalo da će se to učiniti. Da će se oplemeniti, postaviti cvijeće, u njima otvoriti galerijski prostori, održavati manifestacije.... Sve su riječi otišle u vjetar.

Cvečićev uspon

Obišli smo ih sve; od gradske knjižnice do Portatate ima ih devet. Ako računamo i Castropolu te Gradinski uspon onda i više.

Krenuvši od Portarate prvi je Uspon Franje Glavinića, onaj u kojem svoj prostor ima Zajednica tehničke kulture, gdje je na vrhu ulaz u talijanski vrtić, a preko puta njega privatan parking. Mjesta ovdje imaju rezervirana apartmani i hosteli iz centra grada. Uspon je pun trave, neuređen, smrdi kanalizacija, no nije najgori kojeg smo obišli.

Uspon Franje Glavinića

U slijedećem, Cvečićevom usponu, nalazi se Tehnička škola i jedan od ulaza u Zerosstrase. Dok me friški zrak zapuhuje, pogled mi vrluda od razbijenih kamenih stepenica do izrasle trave. Niti jedan detalj nije simpatičan. Fasade su oronole, na njima tek pokoja plava tabla - zimmer frei. Na podu papirići, razbijene boce....

Košarice za smeće - recimo i to, nismo ugledali niti na jednom jedinom usponu. Ne čude stoga zdjelice od sladoleda i kartoni od pizze pušteni po prozorskim okvirima.

Cvečićev uspon i ulaz u Zerostrasse

U De Villeovom usponu - to je onaj koji vodi do Svetih srca, susrećemo Bećira Mulalića. Ovdje živi već 45 godina.

Podstanar je u gradskom stanu. Priča nam kako već deset godina pokušava s Gradom i Castrumom dogovoriti da se sredi fasada na zgradi, ali nema pomaka.

De Villeov uspon, skupo obnovljen, ali bez duše

- Evo, ovaj vam je moj uspon jedini uređen. Sporo ide obnova starog grada, presporo. Kad se popnete na Kaštel tek onda vidite koliko se stari grad raspada, sve je puno ruševina, urušenih krovova, kazuje nam.

I iako je ovaj uspon uređen, i to skupo (obnova je koštala 1,2 milijuna kuna), on je i dalje bez šarma, bez duše.

Bećir Mulalić

- Nas je stanovnika sve manje, nastavlja Bećir, nikog više niti ne znam. Ljudi se sele, prodaju stanove, uređuju se apartmani, umjesto nas dolaze turisti, i meni je već teško uz stepenice priča, pokazujući nam na stan preko puta njegove zgrade gdje još uvijek ima susjeda.

Na prozoru cvijeće - jedan od ljepših prizora cijelog dana.

Uspon Vincenta iz Kastva priča je sama za sebe. I to ona građevinska. Već je godinama pun pijeska, dasaka, kamenja... Jedva se njime prolazi, ma kojom god stranom krenuli.

Dok Šveđanin čisti uokolo trava raste

Gradi se, i to ne bi bio problem da sve to ne traje jako dugo, cijeli je uspon podređen gradnji, a materijal porazbacan uokolo. Radnika jučer nije bilo, kao ni table s podacima tko radi i što, pa ne znamo tko je investitor. No, gradnja očito napreduje, jer je zgrada dobila stolariju.

Na škalama, preko puta zgrade u izgradnji, netko u trlišu čupa bršljan sa starih zidina. No, ne radi se o gradskom djelatniku.

Nije čak niti Puležan. Šveđanin Mikael Mladoniczky čisti zid svoje parcele. Na to su ga, pojašnjava nam, upozorili iz Grada. Cijeli prizor, nakon onog što smo vidjeli u ovom i drugim usponima, djeluje dosta začudno.

Uspon ili gradilište?

- Lijepo da vi čistite, svaka čast, no cijeli je uspon zakrčen, ostali su puni smeća i trave koju Herculanea nije počupala, ne smeta vam to, pitamo ga.

Odgovara skromno, rekli bi po skandinavskim standardima, da mu nije nikakav problem počistiti što je njegovo, no svjestan je nereda koji ga okružuje. Njegova se parcela, priča nam, proteže od ovog pa sve do idućeg uspona Franje Asiškog.

Švedanin Mikael

Doznajemo da u Puli živi već sedam godina. Ovdje je kupio zemljište i imao namjeru graditi mali gradski hotel, no zbog raznih problema to mu nije uspjelo. Sada želi obnoviti tri ruševne kuće koje se tu nalaze, u istim gabaritima. 

Od njega doznajemo da radovi u usponu traju sigurno više od dvije godine, a da se u novoj zgradi, po svemu sudeći, rade turistički apartmani.

Nakon jednog od uređenijih uspona, onog kojim se dolazi do crkve sv. Franje, dolazimo do Uspona Konzula Istranina, koji je zapravo najkraći put iz Kandlerove do Kaštela. Turisti na njemu rade selfije, zastaju.  Nemaju što za vidjeti, osim razrovanih kamenih ploča, kablova od struje koji vise po fasadama...

Jedini je to uspon koji ima i svojevrsni odvojak - uspon Pavla Đakona.

Uspon Pavla Đakona i novogradnja

Na uglu ovog uspona niknula je nedavno nova zgrada. O tome kako se uklapa dalo bi se razglabati. Još nije gotova pa joj dajemo šansu. Ni rupa prije nije izgledala bogzna kako. S druge strane, naherene zgrade narušene statike.

Unatoč tome, sam je uspon zapravo čudesan, na pol' puta ima svojevrsni mali trgić. Ovdje se nalazi hostel i nekoliko brojeva zgrada u kojima su većinom smješteni apartmani.  Ukoliko zavirite u same zgrade hodnici vas vode do skrivenih unutarnjih dvorišta. Nešto poput zakutne ulice iz Harrya Pottera, dvorišta nevidljiva bezjacima.

Skrivena dvorišta

Samo, u ovom slučaju strašno zapuštena.

Bolno je svjestan toga i Slovenac Blaž kojeg smo sreli na stubištu. On je iz Novog Mesta, a ovdje ima stan u kojem ponekad boravi, a ponekad ga izdaje. Odlučio se za Pulu, priča nam, je do nje može stići za samo dva sata, u Puli može boraviti tijekom cijele godine, a i cijene su, kada ga je kupio, bile povoljne.

Slovenac Blaž koji ima stan u Puli

- Nažalost, evo kako ovo izgleda, a svjestan sam kako bi sve moglo izgledati da se uredi. Znate, bilo mi je čudno malo nakon što sam kupio stan u Puli, kako sve to skupa izgleda, a onda su mi kazali da je nakon rata iz grada otišlo jako puno Talijana, a ljudi koji su se naselili nisu više imali razumijevanja za ono na što su naišli. Današnji izgled je manje-više posljedica toga. Svaki put kad dođem u zgradu, sve je manje stanara, sve više apartmana, ovdje više nikoga ne poznajem. Jasno mi je što bi moglo biti, a nije. Možda hoće jednog dana, zaključuje Blaž.

Zakutna dvorišta

Njegovo zapušteno dvorište zapravo je samo slika i prilika zapuštenih i oronulih ulica koje ga okružuju. Kratkotrajno možda izledaju kao romantične kulise za turistički selfi, ali duljim promatranjem shvaćate da je jednostavno riječ o dugogodišnjoj nebrizni na više razina; od gradske vlasti do samih stanara koji bi mogli svaki kutak učiniti ljepšim, šarmantnijim.

Potrebno je jako malo truda da bi stvari izgledale bolje, no izgleda da je i bezidejnost ono što pulski centar guši već desetljećima.

Posljednja tri gradska uspona - Uspon sv. Roka, Rasparaganov i Gradinski uspon prema Kaštelu, nisu nam vratili nadu da će stvari biti bolje; Uspon svetog Roka izgleda najgore, kao da njime nitko nije prošao mjesecima.

Trava izvire iz svakoga kamena. U njoj crna mačka lovi guštere. Navodno ima i pozamašnih štakora.

Uspon sv. Roka

- Ma evo i ja se čudim kako izgleda. Vidim da prođu iz Herculanee i počiste, ali ove godine sve je zeleno, kazuje nam Puljanka koja ovdje živi već 50 godina.

Živi odmah na usponu, u malenoj kućici, ispred koje ima vrt. Usred grada uzgaja pomidore i fažolete, ima stabla limuna i naranče. Uz riječi da joj je sve nadohvat ruke i da je već naučila na kaos oko sebe, pa ga više niti ne primjećuje, moli da joj ne napišemo ime i ne slikamo njezinu oazu u koju nas je gostoljubivo pozvala.

- Želim živjeti ovdje u miru još to što mi je preostalo. Na napuštenu parcelu ispred kuće bacim sjeme da izraste cvijeće. Što će biti kad me više ne bude, nije moja briga, zaključuje ova Puljanka.

No, usponi će ostati ovdje, i dalje čekajući neka nova obećanja, neke nove planove, europske puste milijune. Kako bi sve moglo izledati pogledajte na fotografiji jednog od hvarskih uspona koje nam je ustupio fotograf Domagoj Sever. Usporedite pa uživajte ili plačite - kako vam dođe.

Domagoj Sever