"Sva naša konkurencija je, zbog cijena na tržištu, počela stavljati svašta unutra, a naša receptura je uvijek ista, još od maminog recepta", ističe Aleksandar Stefanov * Za skori Uskrs proizvest će dnevno do dvije i pol tone bakalara! Vremenom su, uz bakalar na bijelo, stvorili nove proizvode: Bakalar oliveto (s maslinama i maslinovim uljem), Bakalar tartufino (s crnim tartufima), Bakalar pikantino i Bakalar šugo * Zašto se bakalar počeo jesti tijekom cijele godine?
"Sva naša konkurencija je, zbog cijena na tržištu, počela stavljati svašta unutra, a naša receptura je uvijek ista, još od maminog recepta", ističe Aleksandar Stefanov * Za skori Uskrs proizvest će dnevno do dvije i pol tone bakalara! Vremenom su, uz bakalar na bijelo, stvorili nove proizvode: Bakalar oliveto (s maslinama i maslinovim uljem), Bakalar tartufino (s crnim tartufima), Bakalar pikantino i Bakalar šugo * Zašto se bakalar počeo jesti tijekom cijele godine?
Sve je počelo od mame Milene, u istoimenoj konobi, još prije 40 godina. Mamina je 'tajna' bila da nije unutra dodavala ni krumpir, ni drugu ribu. I danas tako rade bakalar. Samo od bakalara, uz maslinovo i suncokretovo ulje, plus sol, papar i češnjak. Bakalar samo s maslinovim uljem bio bi prejak budući da su danas maslinova ulja prilično intenzivna, dok su nekad bila slabija.
- Sva naša konkurencija je, zbog cijena na tržištu, počela stavljati svašta unutra, a naša receptura je uvijek ista, još od maminog recepta. Mislim da je to ključna stvar zbog čega ljudi prepoznaju kvalitetu, kaže nam Aleksandar Stefanov, prvi čovjek tvrtke "Milena" i brenda Baccalà della Mamma za našeg posjeta njihovom zahuktalom obiteljskom proizvodnom pogonu u malom mjestu Bačva nedaleko Višnjana, čiji traženi proizvodi sve više osvajaju domaće, ali i zahtjevna susjedna zapadna tržišta.
Majka Mirela živi mirne umirovljeničke dane u Poreču, firma nosi njeno ime, a i brend je posvećen njoj, dok sin Aleksandar sa suprugom Luizom te još 20-ak radnika gradi sve uspješniju priču. Ljeti im pomažu i kćerke, od kojih jedna studira komunikologiju u Zagrebu, a druga pohađa srednju jezičnu gimnaziju.
Danas su najveći proizvođači bakalara u Hrvatskoj, ali i u susjednoj Sloveniji, a sve više izvoze u Italiju i Austriju.
Njihova poslovna priča počela je 1986. godine kad su u ovom mjestašcu otvorili obiteljsku konobu.
Kao specijalitet konobe počeli su pripremati i nuditi svojim gostima bakalar na bijelo, koji im se toliko svidio da su ga počeli naručivati za van. Stalni porast potražnje potaknuo ih je da pokrenu proizvodnju bakalara i njegovu distribuciju na veliko.
Konobu su 80-ih vodili majka i pokojni otac, Aleksandar je bio kuhar (to mu je i struka), dok je pokojni brat bio konobar. Konoba je sada iznajmljena prijateljima jer im posao s bakalarom ide jako dobro i traži puni angažman.
Supruga Luiza vodi knjigovodstvo, nabavu i dostavu, a u ovom je poslu, veli, od svoje 16. godine, od srednje škole.
Prvi proizvodni pogon za preradu bakalara izgradili su 1996. godine, a s porastom potražnje postupno su širili proizvodnju i paletu proizvoda od bakalara.
Godine 2011. izgradili su suvremeni pogon prema najstrožim europskim standardima zahvaljujući kojem svoje vrhunske proizvode od bakalara mogu predstaviti i izvoziti na nova tržišta.
U međuvremenu su bakalar na bijelo obogatili novim okusima i stvorili nove proizvode: Bakalar pikantino (s čilijem i crvenom paprikom), Bakalar oliveto (s maslinama i maslinovim uljem), Bakalar tartufino (s crnim tartufima), te Bakalar šugo.
- Naš je bakalar poznat po tome da nema glutena i laktoze, dok neki drugi imaju jer stavljaju mlijeka. U Italiji svi imaju gluten jer dodaju zgušnjivače, nastavlja Aleksandar.
"Nekad je moja mama tukla bakalar cijelo jutro, pa smo se i mi klinci izmjenjivali, a sad u sat vremena mogu napraviti 200 kilograma bakalara. Imamo velike mašine", dodaje on.
Po potrebi, a posebno za Božić i skori Uskrs, proizvode do dvije i pol tone dnevno kvalitetnog bakalara.
Kroz godinu prosječna dnevna proizvodnja iznosi im oko 500 kilograma.
"Direktno uvozimo iz Norveške i zato svake godine mogu izabrati najbolji bakalar po solidnim cijenama. Poslujemo s jednom norveškom obitelji, baš sam se maloprije čuo s njima, kao i s trećim najvećom norveškom proizvođačem bakalara. Postali smo im ozbiljni kupci"
- Pristupili smo europskim fondovima 2010. godine i dobili velika sredstva koja su nam omogućila veliki skok, jer smo taman počeli izvoziti u Italiju, Sloveniju. Osigurali smo nove rokove trajanja, nova pakiranja u zaštićenoj atmosferi i počeli direktno surađivati s Norvežanima, nastavlja on.
Danas im je godišnja proizvodnja do 170.000 kilograma, a samo prije četiri godine bila je 70 posto manja i iznosila 100.000 kilograma.
- Rastemo svake godine 5 do 10 posto. Sad smo u fazi projektiranja nove hale u industrijskoj zoni u Višnjanu. Nadamo se da ćemo je pokrenuti 2027. godine, jer su te godine zadnji poticaji, veli. U budućoj hali planiraju proizvoditi i druge proizvode na bazi bakalara, a u novoj bi hali imali i degustacijsku salu i trgovinu, čime bi zaokružili svoju poslovnu priču.
Na pitanje koliko im je jaka konkurencija, kažu da su preuzeli većinu hrvatskog tržišta.
"Opskrbljujemo kroz cijelu godinu najveće trgovačke centre u Hrvatskoj, dok se tvrtka Alden iz Baderne više okrenula talijanskom tržištu. Mi pokrivamo cijelo hrvatsko tržište. Italija je ogromno tržište, ali s kvalitetom uspijevamo i na tom tržištu", veli.
Talijanski proizvođači su se previše industrijalizirali i kvaliteta njihovog proizvoda je puno lošija od naše. U izvoz nam odlazi 30 posto proizvodnje. Slovenija je mala, ali ljudi tamo vole potrošiti i vole kvalitetno jesti", nastavlja Aleksandar.
- Mi smo se fokusirati samo na bakalar, dok je svim drugim proizvođačima bakalar tek jedan od proizvoda. Ostali, primjerice, imaju tuna namaze ili druge proizvode. Vjerujemo u kvalitetu našeg proizvoda, prepoznatljivi smo brend i imamo direktni uvoz. Direktno uvozimo iz Norveške i zato svake godine mogu izabrati najbolji bakalar po solidnim cijenama. Poslujemo s jednom norveškom obitelji, baš sam se maloprije čuo s njima, kao i s trećim najvećom norveškom proizvođačem bakalara. Postali smo im ozbiljni kupci. Uvozimo godišnje do 30-ak tona suhog bakalara, a i prodajemo i suhi bakalar tako da jedno drugo vuče, veli Aleksandar.
Nekad je bakalar bio najvećim dijelom vezan uz Božić, no zadnjih se godina kultura njegove konzumacije proširila na cijelu godinu.
- U Slavoniju i Zagreb sam tijekom 90-ih, sve do 2000. godine, nosio svega pet do deset kilograma bakalara. A sada za Zagreb tjedno vozim 500 kilograma do tonu bakalara! A kad je Božić ode i dvije tone. Svijest se mijenja, sad su tu nove generacije. Sve više se putuje, probaju, sviđa im se to, pojašnjava Aleksandar.
Njegova supruga Luiza dodaje da najviše bakalara prodaju u vrijeme Božića, čak 30 posto godišnje proizvodnje, dok Uskrs pak uzima 60 posto božićne potražnje.
U međuvremenu prodaje se i kad su maškare, Čista srijeda... a nakon Uskrsa otvaraju se restorani. Bakalar ide i uz berbu grožđa i berbu maslina, dok trgovačke centre opskrbljuju kroz cijelu godinu.
- Zadnjih deset i više godina restorani u Istri i Rijeci počeli su nuditi istarske pjatove, s malo bakalara, slane srdele, inćuna, dok hoteli rade 'Dane istarske kuhinje', a mi poslujemo skoro sa svima, s Valamarom, Maistrom i Plavom lagunom... Inače Rijeka je veličinom tržište kao i Istra, Zagreb je nešto manje tržište, no ipak ga nužno opskrbljujemo svakog tjedna, veli ona.
Na pitanje jede li vlastiti bakalar i nije li joj se možda smučio, Luiza odgovara: "Nikako. Najdraži mi je kad je još topao, iz mašine pa na kruh. Tada je najsvježiji, tad mi je super".
Najbolje ide klasični bakalar na bijelo, zatim onaj s tartufima, pa s malinama.
- Iako najmanje, ide i 'Pikantino', mada ima ljudi koji ga obožavaju i zbog čega ga pojedini restorani naručuju, veli Aleksandar.
Izvoze najviše u Sloveniju i Italiju, zatim u Austriju, dok manje količine izvoze povremeno i u druge zemlje. On kaže da bi Beograd mogao biti veće tržište jer postoji puno fancy restorana i novih vinarija.
Bakalar, ističe na svojim stranicama obitelj Stefanov, treba što češće biti na jelovniku jer pomaže u izgradnji mišića, čuva srce zdravim, umanjuje rizik od moždanog udara i pun je različitih hranljivih nutrijenata: bakalar priskrbljuje dobre količine omega 3 i omega 6 masnih kiselina, kao i vitamine B12, B6, B3, E i C, a također je bogat vitaminom A.
Za bakalar u našim krajevima, pogotovo u Istri, Kvarneru i Dalmaciji može se zahvaliti mletačkom plemiću i trgovcu Pieru Queriniju.
On je prije nepunih šest stoljeća, 25. travnja 1431,. isplovio s Krete, tada pod mletačkom vlašću kao i naši krajevi. Kao vlasnik i kapetan trgovačkog mletačkog broda krenuo je prema lukama Brugesa i Antwerpena radi razmjene trgovačkih dobara. Kad je prošao La Manche došlo je do strašne oluje i havarije broda tako da su Querini i preživjeli mornari nastavili avanturu u čamcima za spašavanje. Oluja ih je odnijela do sjevernog dijela Norveške, na Lofotenska otočja gdje su ih domaćini ugostili i okrijepili s onim čega su najviše imali - ribom Stokvis (bakalar-Gadus Morruhua).
Piero Querini je, naravno, kao trgovac pri povratku u svoju zemlju ponio velike količine bakalara te tako otvorio nove trgovačke putove, a što se može smatrati početkom ulaska bakalara u mediteransku kuhinju.
Prava povijest putovanja bakalara počinje u 16. stoljeću kad se sustavno počelo uvoziti u europske zemlje. Do eskploatacije bakalara je došlo zbog velikog siromaštva u Europi jer bogati su jeli svježu ribu, a siromašni suhu. S vremenom su se stvari promijenile pa je bakalar kao delikates završio na svim trpezama bogataša, pogotovo u vrijeme blagdana i postova, pripremljen na stotine recepata.
*
*
Stotinjak zaljubljenika u rekreativni biciklizam, svih generacija, uživalo je u vožnji dvjema rutama prilagođenima različitim razinama kondicije i iskustva - kraćoj od 15 kilometara te dužoj od 30 kilometara
Ogi xe in vigor el silensio eletoral, no se pol scriver de elezioni, ma se pol invitarve tuti de andar a votar domani sfrutando el diritto de poder sceglier el vicisindaco / vicesindaca e 'l vicepresidente / vicepresidentessa dela Region istriana in rapresentansa dela comunità italiana * Sicome in sta prima setimana de magio se ga celebrà i otanta ani dela fine dela Seconda guera mondial e se ga parlà sai de l’olocausto, me xe vegnù in mente che da noi in Istria se usa, specialmente per le done, un per de nomi ebrei. Vedemo chi che iera ste done bibliche...
Zora Matić došla je u Rovinj početkom pedesetih godina prošloga stoljeća na preporuku karizmatičnog Bruna Mascarellija i ovdje je odlučila ostati. Sumorne ulice napuštenoga grada, melankolična atmosfera, oronule fasade inspirirale su crteže i slike koje je radila 1950-ih i 1960-ih godina uglavnom u crno-bijeloj tehnici. Slijede portreti, prikazi ženskih, dječjih i pokoje muško lice koji izranjaju iz crne pozadine....
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
