Socijalizam je gradio novi svijet i nije mario za starine, nije shvatio snagu povijesti i tradicije. Danas se postupno ta zdanja obnavljaju i uređuju, oko njih se gradi nova turistička ponuda (Savičenta docet). Ne znam koliko se radi na obnavljanju povijesnih datosti, puno je lakše žbukat
Socijalizam je gradio novi svijet i nije mario za starine, nije shvatio snagu povijesti i tradicije. Danas se postupno ta zdanja obnavljaju i uređuju, oko njih se gradi nova turistička ponuda (Savičenta docet). Ne znam koliko se radi na obnavljanju povijesnih datosti, puno je lakše žbukat
Čar kaštela! Istra je sva obilježena kaštelima, danak je to višestoljetne nazočnosti granične crte između mletačkih i austrijskih posjeda na poluotoku.
Jednom sam se sa Giannijem digao do brda Gradina na 829 metara nadmorske visine podno masiva Ćićarije. Na mjesto kaštela Mahrenfels (njemački naziv za Lupoglav) ostale su samo ruševine (uz Valvasorovog crteža) no, i dalje se može uživati u ljepoti doline.
U vrijeme rada u Trstu doznao sam za izvjesnog austrijskog plemića Sigismonda von Herbersteina (1489.- 1566.).
Sigismond se rodio u Vipavi, ali je djetinstvo proveo u lupoglavskom kaštelu. Otišao je studirati u Beču slavistiku, a 1508. kada je buknuo rat između Mlečana i Habsburgovaca Sigismund je okupio prijatelje, oformio konjanički odred i ratovao u Istri, duž granice; kao i ostali palio je i ubijao.
Car Maksimilijan I poslao ga je na diplomatskom zadatku u tadašnjoj Rusiji (zvali su je Moskovija) koja je bila tek na početku gradnje carstva.
Mladić je napisao i objavio knjigu koja je potom prevedena i tiskana u Veneciji i postala bestseller. Sigismund je nizao svjedočanstva tamošnjih trgovaca koji su plovili morem prema sjevernom polu i njegovo djelo „Rerum moscoviticarum commentarii“ poslužilo je venecijanskim moreplovcima koji su počeli tragati za „sjevernom rutom“ prema Novom svijetu.
Zanimljivo, priča oko ruševina kaštela kojeg više nema.
Svaki dvorac ima svoju priču: momjanski, savičentski, baljanski, pazinski, Pietrapilosa, kašteli uz dolinu Raše, nenadmašne utvrde u Pazu i niže u Boljunu, kule, zidine, znakovi nastambi, crkvice, itd., itd...
Socijalizam je gradio novi svijet i nije mario za starine, nije shvatio snagu povijesti i tradicije. Danas se postupno ta zdanja obnavljaju i uređuju, oko njih se gradi nova turistička ponuda (Savičenta docet). Ne znam koliko se radi na obnavljanju povijesnih datosti, puno je lakše žbukat.
Dok sam radio kao dopisnik u Trstu često sam se družio sa prof. Miroslavom Bertošom koji je bio Generalni konzul RH u tom gradu. Volio sam slušati njegove povijesne dizertacije, bio je skroman, vrlo prijatan sugovornik i znao je otmjeno uživati u sitnim ovozemaljskim radostima.
Tako, jednog me dana pozvao da zajedno posjetimo jedan kaštel u Furlaniji, u mjestu Joannis nedaleko Palmanove (venecijanski utvrđeni grad). Dvorac plemičke obitelji Strassoldo nalazi se na samoj granici između austrijskih i benečanskih posjeda.
Primio nas je vlasnik, markiz Doimo Frangipane, nasljednik furlanijske loze Frankopana. Markiz je umro 2020. godine, doznao sam preko novina.
Doručkovali smo u prostranoj blagovaonici pokraj ogromne srednjovjekovne kuhinje. Nakon kave markiz nas je počastio s odličnom rakijom, natočio je u šalicama kave po furlanijskom običaju: „ Facciamo il resentin“ objasnio je.
Cijeli smo dan proveli u posjetu ruševinama Frankopanskih kaštela i utvrda. Markiz je bio po ocu Frankopan, a po majčinoj lozi Strassoldo (stara plemička obitelj). Unatoč što je živio u Italiji on je ostao vjeran sluga habsburške dinastije, s kratka pokorio se tek formalno novoj vlasti.
Nakon večere odveo nas je u obiteljsku biblioteku (nesaglediv slijed knjiga, svezaka i uokvirenih dokumentata). Ponudio je Bertoši na uvid originalno pismo Krsta Frankopana (1643.- 1671.) kojeg je poslao svom rođaku u Friuliju. U pismu Krsto poziva rođaka da mu šalje sina na Krku gdje će ga podučavati ratnim vrlinama i umjeću baratanja oružjem.
Pričao nam je markiz da kada je 1654. u Rimu umro posljednji rimski Frankopan, Mario Frangipane, cijeli je rimski imetak nasljedio mladi Krsto koji je stigao u Rim preuzeti imovinu, uz dugu pratnju naoružanih konjanika.
„Kada je Krsto pogubljen u Wiener Neustadtu, rimski papa je konfiscirao imovinu Frankopana no, moji preci u Friuliju nisu se s tim pomirili, tražili su da se ogromni rimski posjed uknjiži na njihovo ime. Pokrenuli su sudski spor protiv papinske države koji je trajao preko dvjesto godina i nikad nije okončan“.
Sjećam se Bertošinog uzbuđenja dok je držao u ruke Krstino pismo, vjerujem da je za istinskog povjesničara dodir s pisanim vrelom bio poseban događaj i ugođaj.
Kad kružim Istrom i kad Gianni snima kule i zidine ne mogu a da se ne prisjetim tih sitnih detalja. Nekako su mi ta zdanja bliža...
Ukoliko još niste obavili božićno-novogodišnju kupovinu donosimo vam nekoliko ideje za originalne darove
Jeste već kupili darove? Ukoliko niste sutra vam donosimo vodič kroz božićnu kupnju koja se vodi načelom: lokalno, autohtono, ručno rađeno. Donosimo i priču o Puležanu koji po Istri lovi posve neobične stvari. I to ne puškom nego aparatom. Za sebe kaže "Nisam ja fotograf, ja sam školovani zidar”
U muškoj konkurenciji najbrži su bili Neven Baranašić, Deni Krnjus i Elvis Đukić, dok su među ženama najbrže bile Laura Bosnjak, Jasminka Marinčić Štifanić i Valentina Stančić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
