Počela je berba grožđa na Vodnjanštini. Uz Galižansku cestu, u petak ujutro, vinogradi su se već šarenili od automobila, trliša, crvenih traktora, slamnatih šešira i punih brenti.
I dok jedni skupljaju urod u kace koje odvoze traktorima, drugi su u vinograde dovezli muljače pa dio posla obavljaju već 'u brajdi'. I jedni i drugi su, čini se, vrlo zadovoljni urodom, iako im posao ne dozvoljava da puno vremena posvete priči.
Bere se uglavnom malvazija, ali pojedini vinogradari pohvalili su nam se i s izuzetno ukusnim muškatom. Terana smo zatekli tek nekoliko trsova.
"Probajte bobicu, sve će Vam biti jasno", kaže jedan od berača, "lijepe se prsti koliko je slatko".
I zaista, grožđe koje smo kušali s još neobranih trsova izuzetno je slatko, a grozdovi su djelovali prilično zdravo. Štete od nedavnog nevremena su, prema riječima većine sugovornika, primjetne jer je dio bobica donekle stradao, ali ova se vinarska godina, i pored toga, može smatrati dobrom. Razloga za osmijeh danas su imali svi vlasnici vinograda koje smo susreli.
Berba grožđa za berbu krompira
Obitelji jednog od vinogradara svake godine za vrijeme berbe u pomoć uskaču kumovi iz Gorskog kotara no, ni oni ne ostaju dužni uslugu - kada zatreba pomoć na kontinentu, u pomoć priskaču oni.
- Već godinama dolazimo na par dana pomoći kumovima u vrijeme berbe grožđa. Mi pomognemo njima s grožđem, oni nama s krumpirom. Tako je svima lakše. A i vraćamo se kući s domaćim vinom, rekla nam je gospođa Nevenka iz Ravne Gore.
Gospođa Nevenka iz Gorskog kotara
Radnike pak nismo zatekli, pa nismo imali prilike saznati koliko se ove godine plaća sat berbe, ali razlog je vjerojatno činjenica da smo posjetili tek manje, obiteljske vinograde, a oni se, uz desetak složnih ruku, oberu u nekoliko sati. Branje plodova za satnicu, reklo nam je nekoliko berača, još uvijek je rezervirano prvenstveno za berbu maslina.
Gradonačelnik Vodnjana
Edi Pastrovicchio rekao nam je da je zastupljenost vinogradarstva na Vodnjanštini ipak izuzetno mala.
- Ostalo je možda 25 hektara vinograda sve zajedno. Vinogradi su zapušteni, a mnogi su se ljudi prebacili u maslinarstvo jer ono zahtijeva puno manje profesionalizma i dovoljno je imati prostor za bačve, a uljara ti radi preradu. Za vino trebate podrum, a ne postoji više zadrugarski podrum koji je otkupljivao i u koji se odnosilo grožđe, rekao je gradonačelnik objašnjavajući zbog čega je vinarstvo na Vodnjanštini još uvijek uglavnom orijentirana na proizvodnju za osobne potrebe.
