Mentalitet u ovom mjestu je drugačiji. Čuju se dovikivanja preko prozora na talijanskom jeziku, ali čim pokušate dotrčati i uhvatiti taj trenutak, ljudi nestanu i vidite samo škure na prozorima dok se zatvaraju. Sve to izgleda kao u nekom filmu poznatog talijanskog redatelja Federica Fellinija iz šezdesetih godina prošlog stoljeća
Mentalitet u ovom mjestu je drugačiji. Čuju se dovikivanja preko prozora na talijanskom jeziku, ali čim pokušate dotrčati i uhvatiti taj trenutak, ljudi nestanu i vidite samo škure na prozorima dok se zatvaraju. Sve to izgleda kao u nekom filmu poznatog talijanskog redatelja Federica Fellinija iz šezdesetih godina prošlog stoljeća
Rijetki su putnici namjernici koji ciljano idu put Galižane. Galižana ne slovi kao poželjno turističko odredište, mada se i to pomalo mijenja zadnjih godina u neposrednoj okolici. Niknule su kuće za odmor, kao poželjne adrese za turiste željne pune komfornosti prilikom odmora. Vidi se kako i stanovnici Galižane prate trend koji sve podređuje turizmu.
Ipak, još uvijek je najupečatljivija stara gradska jezgra kojom dominira crkveni toranj Župne crkve sv. Roka sagrađene davne 1634. godine na mjestu na kojem se je nalazila stara crkva. Proći tim ulicama definitivno je povratak u prošlost, pogotovo u arhitektonskom pogledu.
Galižana je staro naselje, u starogradskoj jezgri ima jako malo obnovljenih kuća, neke su u ruševnom stanju.
Crkveni toranj izgleda kao da mu treba hitna obnova, samo što se nije srušio, primjećujemo kako služi kao dom mnogobrojnim golubovima.
Ima Galižana taj neki poseban mentalitet u skladu sa svojim nasljeđem, ne mislimo tu ništa pogrdno. Već kako je npr. zanimljivo na pustim ulicama čuti dovikivanja preko prozora na talijanskom jeziku.
I čim pokušate dotrčati i uhvatiti taj trenutak, ljudi nestanu i vidite samo škure na prozorima dok se zatvaraju. Kao u nekom filmu poznatog talijanskog redatelja Federica Fellinija iz šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Krećemo do poznate minijature galižanske Ulice Michele della Vedova. Preduhitrio nas je mali oštar pas s nakanom da uljeze odvrati od prolaska njegovom ulicom. Ipak nakon ljubaznog obraćanja prestaje lajati na nas i odlazi svojim putem.
Minijatura galižanske Ulice Michele della Vedova je veliki pothvat kojeg je u godinu dana realizirao Giovanni Fabris, koji je na žalost preminuo u ožujku prošle godine. Fascinantno remekdjelo skriveno iza ograđenog prostora.
Shvatljiva nam je namjera i želja za zaštitom, ali bilo bi lijepo kada bi nadležni nekako olakšali mogućnost fotografiranja minijature galižanske Ulice Michele della Vedova koju prijeći okasta zaštitna mreža.
Skitamo dalje Galižanom i primjećujemo kako 50 metara od same gradske jezgre ponosno stoji maslinik, kao mali park koji obogaćuje vizuru naselja.
Za kraj odlazimo do famozne željezničke stanice u Galižani s koje je nedavno krenula pokvarena lokomotiva prema Puli i na sreću udarila u prazan kombi koji ju je zaustavio u nekontroliranoj vožnji.
Svojim izgledom niti ona se ne izdvaja od ostatka stare Galižane. Nekadašnja blagajna na željezničkoj stanici izgleda sablasno. Stvarno ne znamo tko bi tamo poželio kupiti kartu za vlak u bilo kojem smjeru.
Koliko je ta odluka bila nužna, pokazalo se već u prvim danima po završetku radova – prije nego što je javnost uopće bila obaviještena o zatvaranju, novo postavljena ulazna vrata već su nasilno uništena. Vrata su iščupana iz ležišta, otrgnuta i odbačena sa strane, čime je već u startu nanesena šteta netom uređenom školskom prostoru
Glavni hit večeri bio je Broštulani gramper s orihi, zaštićeno jelo manifestacije koje je pripremao chef Gianpaolo Sardot
Druženje će se održati u Svetom Martinu
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
