KAMENJAK: BUDUĆI KRALJ DIVIO SE NAORUŽANJU SVOJE VOJSKE, a sada tu caruju žabe, šišmiši, srne i divlje svinje kojima se dive ljudi

Ima jedno mjesto na području značajnog krajobraza Gornji Kamenjak, u neposrednoj blizini plaže Šćuza u Pomeru. Tamo je prije stotinjak godina šetao ondašnji prijestolonasljednik Austrougarske monarhije, odnosno budući kralj Karlo I i divio se naoružanju svoje vojske, a sada tu caruju žabe, vretenca, komarci i šišmiši, kojima se dive ljudi.

Austrougarski prijestolonasljednik i budući kralj Karlo I - Fotografija s edukativne ploče

Početkom 20. stoljeća pripadnici oružanih snaga Austrougarske monarhije na području lokalitetu započeli su izgradnju vojne bitnice.

Obalna bitnica bila je zaklonjena s morske strane, naoružana haubicama s vertikalnim ispaljivanjem i stoga nevidljiva brodskim topovima niskog kuta gađanja. Obalu je branila od brodova prebačajem granata preko brda Gomila. U tome ih je navodila skrivena telemetrijska i radijska postaja.

Obalni daljinomjer na brdu Gomila - Fotografija s edukativne ploče

Udaljenosti su mjerene s položaja na brdu Gomila uz pomoć obalnih daljinomjera M 15, koji su bili opremljeni Zeissovim optičkim spravama s mogućnošću povećanja do čak 24 puta, što je za ono vrijeme bilo ogromno povećanje. Daljinomjeri su bili spojeni električnim vodovima s topničkom središnjicom, koja je bila povezana s haubicama i slala ciljničke podatke svakom topu.

Povijest same bitnice Gomila koja je dobila ime po brdu iznad nje je zanimljiva jer je baš zahvaljujući njenoj izgradnji danas tu poučna staza "Od kralja do cara".

Naime, na samoj lokaciji koja je u Prvom svjetskom ratu minirana, ostala su mjesta na kojima su bile postavljene ogromne haubice. Ta mjesta su danas zahvaljujući JU Kamenjak vlažna staništa koja su postala dom mnogim vrstama.

Žabe smeđe krastače

Tri nekadašnje lokacije za smještaj ogromnih haubica su iskorištene i napravljena su vodena tijela, kao bitan čimbenik biološke raznolikosti, jer gdje je voda, tu je i život. Ova vlažna staništa su jako brzo primila nove stanovnike, vodozemce, kukce, gmazove, ptice, pa i sisavce koji se dođu napojiti.

Upravo traje sezona parenja smeđih žaba krastača

Vodeno tijelo na mjestu bivše austrougarske haubice

Kako je došlo do ideje nastanka ovih lokvi i kako su se ovi prostori iskoristili za nastanak bitnih vlažnih staništa ispričao je ravnatelj JU Kamenjak Aljoša Ukotić. Izvađeno je jako puno građevinskog otpada, pa čak i karoserija jednog fiće. Uloženo je jako puno truda kako bi se došlo do krajnjeg rezultata, funkcionalnih vodenih staništa.

- Svi znamo kako se je broj lokvi u Istri smanjio za 60 posto u zadnjih sto godina. Pošto je primijećeno kako se na mjestima na kojima su bile moćne haubice akumulira voda, došlo se je na ideju da ih se u sklopu projekta poučne staze "Od kralja do cara" uredi i da postanu prava vodena staništa. Na projektu su sudjelovali sadašnji i bivši djelatnici JU Kamenjak, Katarina Bulešić, Nina Skoko, Edi Gljušćić, Goran Stjepić i Nikolina Premate, kazao je Aljoša Ukotić i ispričao kako su tekli radovi:

"To tehnički nisu lokve, ali pošto su tri pozicije od njih četiri imale potencijal da postanu vodena staništa, a četvrta vjerojatno zbog početka Prvog svjetsko rata nije bila završena. Od njih tri, samo je prva zadržavala vodu u punom smislu, a ostale dvije je trebalo urediti. Bile su krcate trnja, jako puno građevinskog otpada, ali ne modernog otpada, već onog od prije stotinjak godina, a i nešto otpada novijeg datuma. Pošto je prva zadržavala vodu, u njoj smo nalazili žabe, vretenca i druge stanovnike vodenih staništa. Krenuli smo u osposobljavanje dodatne dvije kako bi u konačnici vidjeli reakciju samog okoliša.

Izvadili smo stotinjak tona otpada iz njih, od spomenutog građevinskog materijala, kosti ostavljenih lešina, raznih starih motora, bicikala pa čak i karoseriju jednog fiće. Nakon toga smo pripremili dno i nasuli glinu, s rovokopačem smo to utabali kako bi što bolje držale vodu, a nakon toga postavili kao dodatno osiguranje građevinsku foliju. Postupak s folijom se prakticira zadnjih dvadesetak godina kod izrade lokvi. Na kraju smo sve to zamaskirali kako bi izgledalo što prirodnije i zaštitili ogradom kako netko ne bi pao unutar vodenog tijela."