"Temeljim knjigu na svom iskustvu 20-godišnjeg rada s ljudima oboljelima od raka. Često sam u ulozi pomagača, nisam nikakav iscjelitelj. Iskustvo je pokazalo da tijelo ima puno veće šanse za pobjedom kad je psiha na mjestu. Ja sam svoje bolničke dane, nadam se, odradio baš na tim odjelima kad sam bio beba i malo dijete"
"Temeljim knjigu na svom iskustvu 20-godišnjeg rada s ljudima oboljelima od raka. Često sam u ulozi pomagača, nisam nikakav iscjelitelj. Iskustvo je pokazalo da tijelo ima puno veće šanse za pobjedom kad je psiha na mjestu. Ja sam svoje bolničke dane, nadam se, odradio baš na tim odjelima kad sam bio beba i malo dijete"
Uoči večerašnje pulske promocije njegove nove knjige "A što kad se netko naš razboli" u 18 sati u Gradskoj knjižnici, razgovarali smo sa sociologom Brunom Šimlešom, autorom 11 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti, koje su u Hrvatskoj i regiji prodane ukupno u više od 300.000 primjeraka.
U najnovijoj knjizi, u izdanju zagrebačke Frakture, autor donosi deset zlatnih pravila, no dinamičnijim, životnijim se čini drugi dio knjige koji donosi sadržaj ankete s oboljelima od karcinoma - od pozitivnih reakcija okoline (konkretna pomoć, suosjećanje, riječi ohrabrenja) do onih negativnih (šutnja, ignoriranje, distanciranje, sažalijevanje, zatrpavanje netraženim savjetima, izravno ili neizravno okrivljavanje oboljele osobe što se razboljela, forsiranje pozitivnosti, svođenje na bolesti, psihičko zlostavljanje na poslu ili neželjeno širenja informacije o bolesti.
Za potonje kaže jedna oboljela osoba: "Povrijedilo me što su žurili da senzacionalistički proslijede informaciju gdje god su stigli, ne vodeći računa da ti daju priliku da to sam učiniš. Meni je važno da ružne stvari dijelim s ljudima koji imaju pozitivnu energiju, ne s bilo kim").
Jedno poglavlje glasi "Što kada se razbole naši supružnici ili partneri?", uz podcrtanu autorsku misao da je bolest lakmus-papir koji pokazuje pravo stanje nekog odnosa.
U poglavlju, pak, "A što kada dolazi kraj" ('stigli su najgori nalazi i postavlja se pitanje treba li za njih znati oboljela osoba'), Šimleša dijeli s čitateljima jedno od najbolnijih razdoblja svog života - odlazak njegove najbolje prijateljice.
Navodite na kraju knjige da vam je ovo bila dosad najzahtjevnija knjiga koju ste ikad napisali. Zašto?
Mislim da nam je svima teško razmišljati o tim situacijama koje u nama bude nesigurnost ili strah. Toliko smo ranjivi kad se dogodi zdravstvena kriza. To je emocionalno nabijena knjiga. To nije lagano ljetno štivo, ali je važno cjelogodišnje štivo. Ja već 20 godina pomažem oboljelima od raka, a onda i članovima njihovih obitelji da se što bolje nose s tom situacijom. I shvatio sam da većina ljudi ima doista najbolje moguće namjere, dakle većina naših sestara, braće, muževa, djece često imaju najbolje namjere, ali ih ne znaju često provesti u praksu jer su i sami zbunjeni, sami osjećaju strah, nelagodu u tako teškim životnim situacijama.
Koliko je sažaljenje štetno?
Sažaljenje nikad nije dio rješenja. Kad nekog sažalijevate kao da ga gledate odozgo, podcjenjujete ga i svodite samo na njegov problem; ne gledate osobu u njenom totalitetu. U bilo kojoj krizi, ne samo zdravstvenoj, ljude ne smijemo svesti na njihov problem. Kad ih sažalijevamo nikako im ne pomažemo. S druge strane, kad suosjećamo s njima, tada se s njima istinski povezujemo, ne gledamo ih svisoka i povezujemo se s ljudskošću koja je u svima nama. Suosjećanje je uvijek dio rješenja jer se osoba ne osjeća osamljeno i nevažno.
U knjizi prenosite citat osobe koja boluje od karcinoma, a koja o sažaljenju kaže: "Mrzim kad imaju onaj 'jadna ti' pogled. Mrzim to. Oči im se iskrive, ma i usta, ne znaju što bi sa mnom i onda nastupi to sažaljenje. Ma nabij si ga, znaš gdje".
Jedan od bitnih elemenata ove knjige je i anketa s 86 korisnica udruge 'Sve za nju', zagrebačke udruge koja pruža besplatnu psihološku pomoć oboljelima od raka iz čitave Hrvatske. Napravio sam anketu što su najbolje i najlošije doživjeli od ljudi iz svoje okoline. Sažaljenje se redovito napominjalo kao ono koje ih poražava, ponižava i iritira. Razumijem da je nama teško kad je nekome našemu teško, ali sažaljenje nije nikad konstruktivno. Ponavljam ne samo u zdravstvenoj, nego u bilo kojoj situaciji.
Koliko ste knjigu temeljili na osobnom iskustvu? Jeste li izgubili roditelje, bliske članove obitelji?
Mislim da smo svi nekoga izgubili. Imao sam bliske ljude koji su se uspješno, neki nažalost neuspješno borili s bolešću. Temeljim knjigu na svom iskustvu 20-godišnjeg rada s ljudima oboljelima od raka. Često sam u ulozi pomagača, nisam nikakav iscjelitelj. Iskustvo je pokazalo da tijelo ima puno veće šanse za pobjedom kad je psiha na mjestu. U zadnjih 20 godina to su stotine, a vjerojatno i tisuće sati razgovora s oboljelima i članovima njihove okoline, dakle u ulozi asistenta, ne nužno s iskustvom na vlastitoj koži. Ja sam svoje bolničke dane, nadam se, baš na tim odjelima odradio kad sam bio beba i malo dijete, i dovoljno su daleko iza mene.
Teza o 'psihi na mjestu' dio je holističkog pristupa?
Danas nam i znanost govori da stanje naših misli i emocija pa i odnosa utječe na naše zdravlje. Danas to više nije spekulacija nekog duhovnog mistika koji se školovao u Nepalu na 5000 metara u duhovnom ašramu, samostanu. To nam znanost govori, psihologija nam govori da je bitno kako se osjećamo, koliko sigurnosti osjećamo, čak i koliko životne svrhe osjećamo, koliko smo povezani s drugima. Mi sad znamo da ako netko ima bliske povezujuće odnose s drugima, da je to dobro ne samo za njegov osjećaj blagostanja i subjektivan osjećaj zadovoljstva ili čak i sreće, nego baš i za imunitet. Bliski povezujući odnosi dobri su za naš imunitet. Ako osjećate zahvalnost ili radite nešto s guštom, u vama se stvaraju količine dopamina, serotonina i endorfina koji opet osnažuju imunitet. Cilj je povećati takve aktivnosti, a izbjegavati one koje nas oslabljuju.
Koliko ste trpjeli kritike zbog toga što niste stručnjak za medicinu? I generalno knjige popularne psihologije znaju biti na meti kritike da su stručno neosnovane. Vi ste sociolog po struci.
Za zadnje dvije knjige, za ovu i prethodnu ‘(P)ostati zdrav’ nisam trpio kritike jer su znanstveno utemeljene. Za knjigu '(P)ostati zdrav' proučio sam ne znam koliko desetaka knjiga i ne znam koliko stotina znanstvenih istraživanja koja govore o povezanosti uma i tijela ili duha i tijela. Jako sam puno u Istri i prošle sam godine bio govornik na onkološkom kongresu kao jedini ne-medicinar. Sudjelovao sam i na kongresu onkoloških medicinskih sestara pa i na kongresu radiologa. Mene zovu kao ne-medicinara. Ne pretendiram da sam liječnik i ne bavim se tim aspektom, ali mislim da je sve više liječnika koji su svjesni da ne mogu zanemariti ovaj unutarnji aspekt. Oni izvrsni liječnici to i ne rade. Oni koji stvarno shvaćaju da će medicina pomoći tijelu, a da će njihov pristup prema bolesniku, a i sam odnos bolesnika prema bolesti, a onda i ljudima oko sebe, itekako pomoći iscjeljenju. Umjesto skepse, ja sam doživio doista širom otvorena vrata u taj svijet. Većina znanstvenika, pogotovo liječnika shvaća koliko je to važno.
Koliko je vaše osobno iskustvo trombocitopenije iz djetinjstva važno 'naslijeđe' u odnosu s oboljelima od karcinoma?
Imam dva velika blagoslova iz tog vremena. U sve stanice usidrio mi se osjećaj da je život svet, jer sam dugo, sve do sredine osnovne škole, bio stalno na pretragama.
Kažimo da je riječ o manjku trombocita što, u različitim stupnjevima, povećava rizik krvarenja.
Svakakvog, i unutarnjeg i vanjskog, ja sam imao nezgodniji oblik. Liječio sam se na odjelu dječje onkologije i hematologije, tako da sam odmalena bio možda i prečesto tamo.
Je li vam u tom razdoblju neki liječnik bio važan?
Dr. Saša Tiefenbach bio mi je jako, jako važan zato što je bio vrhunski briljantan stručnjak, ali i briljantan čovjek. Imao je poseban odnos prema meni. Redovito me spašavao od kinderbeta koji je bio obložen svim i svačim da se ne udarim jer masnice nisu smjele nastati. Redovito me u svojim velikim, ali nježnim rukama primao, nosio, pričao. Sjećam se i danas njegovog baritona, te topline i snage u istom trenutku. To je bilo fenomenalno. I taj osjećaj sigurnosti, zaštićenosti dobio sam zahvaljujući njemu, na čemu sam mu vječno zahvalan.
U slučaju jedne obitelji koja je u konačnici, nažalost, izgubila dijete zbog neizlječivog tumora bliski ljudi i nisu je često posjećivali, a posrijedi je valjda bio taj ogroman apstraktni strah.
Normalno je reagirati strahom i nelagodom i normalno je da takvim situacijama ne hrlimo u susret. Mi ne moramo imati gotova rješenja, samo pitajte svoje prijatelje ili ljude iz svoje okoline: " Kako ti mogu pomoći?". Dakle, ne morate vi njih spasiti i biti im terapeut, ali ih možete nekad saslušati ili im nekad spremiti objed ili ih prevesti do bolnice. Ne morate pretpostaviti što njima treba, ali ih pitajte: "Hej, znam da ti je teško, kako mogu pomoći?". Ne očekuje se od nas da budemo svemogući.
To pojašnjavate u pravilu "Odredite svoju ulogu na skali od Supermena-Spasitelja do beznačajnog zrnca prašine".
Ali u skladu sa svojim realnim mogućnostima, a ne željama. Mi nekad doista preuzmemo preveliku ulogu koju ne znamo igrati i da, odigramo je loše. Ako i prije krizne situacije nismo bili najintimniji, možda ne moramo biti ta osoba koju će netko u dva ujutro nazvati s najsirovijim i najtežim emocijama i stanjima, ali možemo joj nekad nešto skuhati ili voziti joj klince na razne aktivnosti. Ne moramo biti najbolji frendovi, najveći intimusi, ali to ne znači da moramo nestati. Dakle, odredimo manju ulogu i odigrajmo je pošteno i časno.
Što znači biti emocionalnom sjenkom?
Ljudi često žele prebrzo ohrabriti svoje voljene, kao da mogu nasilno ubrizgati pozitivne emocije u njima. I onda, ako se oboljeli osjeća tužnim ili ljutim, umjesto da im dopuste da su tužni i ljuti, optužuju ih što se tako osjećaju, ili ih poklapaju' floskulama 'ma nemoj biti i tužna, nije to ništa'. Važno je zrcaliti njihova emocionalna stanja, pogotovo u početnoj reakciji na njihove osjećaje. Ako je netko tužan, ne morate možda plakati, ali dajte mu maramice. Tuga je prirodna ljudska reakcija, kao i ljutnja. No ako je netko tužan ili ljut i frustriran dva-tri mjeseca, onda je vrijeme za kontinuiranu stručnu terapeutsku pomoć.
Pisali ste i o ljubavi. Je li moguće da ljudi različitih svjetonazora i uvjerenja imaju uspješnu vezu?
Teško, različiti karakteri su ok, ali ako su temeljne vrijednosti i ključni prioriteti dijametralno suprotni, onda se teško mogu razviti poštivanje i zdravi temelji za uspješnu, dugu vezu.
Mogu li biti zajedno ljevičarka i desničar?
Mogu, ali će više zajedničkog imati oni sličnih uvjerenja.
Vjernica i nevjernik?
Pitanje je kakav je netko vjernik i kakav je netko nevjernik. Ako vjernik misli da je to najvažnija stvar na svijetu, a nevjernik misli da su svi vjernici naivne ovce, oni ne mogu biti zajedno. Ne može se zamisliti njihova funkcionalna veza, ali oni mogu dijeliti zdrave humanističke vrijednosti, poput one da je važno pomagati ljudima u nevolji ili pomagati slabijima i siromašnima.
Volite hodati, pješačiti, obožavate planine. Jednom ste rekli da obožavate "zoriranje" u planini.
Obožavam to čisto obećanje početka dana, tu snagu, tišinu, to mi je najdraži dio. Zadnja zora je bila prije mjesec dana, doduše probudio me je oko 2.30 sati medo, pa je bila malo slabije prospavana noć, ali sam i dalje uživao u zori jer je za mene zora najčarobniji dio dana.
(Šimleša snimljen u zoru u planini)
Svojedobno ste, 2021 i 2022. , prohodali 1100 km od Istre do Prevlake, u akciji prikupljanja donacija za udrugu "Sve za nju". Skupili ste...
Oko 560.000 kuna.
Namjeravate uskoro pješačiti od kanadske do meksičke granice, 4300 kilometara.
Postoji nekoliko trailova. Za tjedan dana nadam se dobivanju dozvola za zapadni trail, to me čeka sljedećeg proljeća i ljeta.
Trenirate za to?
Treniram stalno, kad god mogu sam u planini. Sad sam u jako dobroj kondiciji i baš sad gledam hoću li za vikend ostati na Učki ili ću skočiti do Gorskog Kotara. I uvijek idem s punim ruksakom od 15 kilograma naviše, da mi se tijelo navikne na nošenje te kilaže.
Koje vam je bilo najveće međunarodno iskustvo?
Hodao sam 2022. godine Coloradom, skoro mjesec dana kroz Rocky Mountains. To mi je bila generalna proba za ovaj idući izazov. Prošlo je jako lijepo, stalno između 3000 i 4500 metara, uz svakakav teren.
Nova knjiga?
Zove se "Kako kreirati najbolju godinu u životu - 52 inspirativne ideje za svaki tjedan u godini". To su naručili moji slovenski izdavači, Mladinska knjiga. Bio mi je intelektualni izazov mogu li napisati takvu, mrvicu više 'light' knjigu, koja opet nije banalna. Zanimljiv eksperiment. Knjiga je izašla u Sloveniji, a za koji tjedan će i u Hrvatskoj.
Bruno Šimleša (1979.) po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U prvih devet knjiga primarno se bavio ljubavnim odnosima i kreiranjem zdravog odnosa prema sebi. 'Ljubavologija' i 'Škola života' među najprodavanijim su knjigama u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji.
'(P)ostati zdrav', objavljena 2021., bila je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlju. U njoj istražuje kako misli, emocije i odnosi utječu na zdravlje.
U braku je 17 godina i ponosni je tata predivne 14-godišnjakinje , čijoj generaciji želi da se mudrije brine o svom zdravlju, ali i da se zrelije brine o svim svojim ljudima sa zdravstvenim problemima.
Stanovi koji će se adaptirati u Puli u prilično su lošem stanju, a površina stanova kreće od najmanjeg, cca 31 kvadrata, do najvećeg čija površina iznosi 58,50 kvadrata
Direktor Pula parkinga Nenad Rupenović: "Nije dozvoljeno parkiranje električnim vozilima u roto garaži radi potencijalno otežanih uvjeta gašenja požara u slučaju samozapaljenja istih vozila"
"Zadovoljan sam presudom. Bio sam motiviran općim dobrom, a najviše činjenicom da 20 godina nisam pošteno spavao u svom stanu. Žalim što sam odabrao taj način prosvjeda", kaže nam Saša Bestulić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
