ADDIO, CLAUDIO UGUSSI: Istru je pripovijedao, opjevao i slikao duboko i profinjeno

Talijanska nacionalna zajednica Istre i Kvarnera, ali zapravo – Istra, izgubili su jednog od svojih najznačajnijih umjetnika. U 91. godini života preminuo je Claudio Ugussi, profesor, književnik, pjesnik i slikar koji je desetljećima svojim djelima davao polet i unosio umjetničku izvrsnost ponajprije unutar mikrokozmosa kulture talijanske manjine u Hrvatskoj i Sloveniji.

Do svoje smrti, uz 96-godišnjeg Giacoma Scottija, dugogodišnjeg ravnatelja Centra za povijesna istraživanja iz Rovinja Giovannija Radossija, pulske profesorice (emeritus) i spisateljice Nelide Milani Kruljac i Riječanke Anite Forlani, pjesnikinja, zaljubljenica i promicateljica lokalne povijesti i folklora koja je gotovo cijeli život provela i radila u Vodnjanu, Ugussi je bio jedan od rijetkih još uvijek živućih velikana Talijanske nacionale zajednice, pripadnik one generacije koja je na vlastitoj koži iskusila traume Drugog svjetskog rata i promjenu granica, te stoga vlastite kulture i jezika, prelaskom Istre iz Italije u okrilje Jugoslavije.

Riječ je o onoj generaciji čiji je zadatak bio promisliti, obnoviti i održati prisutnost talijanske kulture na istarskom i kvarnerskom području, pritom oslonivši se na umjetničko stvaralaštvo koje je postalo izraz identiteta i čiji su glavni protagonisti, pored gore navedenih, bili ličnosti koje su ostavile dubok trag u književnosti, likovnoj umjetnosti, historijografiji i društvenom istraživanju, obrazovanju mladih: Eros Sequi, Sergio Turconi, Lucifero Martini, Alessandro Damiani, Osvaldo Ramous, Antonio Pellizzer, Mario Schiavato, Ester Barlessi, Maria Schiavato, Romolo Venucci, Ligio Zanini…

Claudio Ugussi je više od tri desetljeća dao svoj osnovni doprinos kao profesor talijanskog jezika i književnosti u bujskoj Gimnaziji, ali se, pored toga, oglasio i istaknuo i na književnom polju, i to najupečatljivije romanom „La città divisa" ("Podijeljeni grad") kojeg je pisao između 1982. i 1983., da bi ga potom nakladnik Campanotto iz Udina objavio 1991. godine. Uslijedili su objavljivanje hrvatskog prijevoda, kojeg potpisuje Lorena Monica Kmet, u izdanju prestižne izdavačke kuće Durieux iz Zagreba 2002. naslovom „Podijeljeni grad”,  te drugo izdanje na izvornom talijanskom jeziku kod izdavačke kuće Talijanske nacionalne zajednice Edit iz Rijeke 2011. godine.

" La città divisa - Podijeljeni grad", koji se smatra jednim od najboljih romana talijanske istro-kvarnerske književnosti, bavi se događajima u Puli od 1943. do 1947., prije i za vrijeme anglo-američke vojne uprave, dakle u doba kada se odlučivalo hoće li grad ostati talijanski ili će pripasti Jugoslaviji. Svojim opuštenim, jasnim, nimalo uznemirujućim i nipošto uvredljivim pripovijedanjem, Ugussi, očima lika Uga, dječaka koji s obitelji živi u pulskoj četvrti Baracche (Barake), opisuje klimu bijede, neizvjesnosti i nestabilnosti koja je vladala gradom, spominje i političke trzavice, verbalne obračune čak i unutar raznih obitelji čiji su se članovi politički konfrontirali i dijelili između onih koji su bili za Tita i onih koji su bili protiv, sve do egzodusa i napuštanja grada većine stanovnika na brodu "Toscana".

Rođen u Puli 1932., Claudio je bio prvi od trojice braće: druga dvojica, danas obojica pokojni, bili su Puljanima vrlo poznati profesor filozofije i slikar Romano, dok je drugi, Vinicio, bio radnik u pulskom brodogradilištu ali ujedno i izvrstan violinist i slikar. Za razliku od svoje braće, koja su uvijek ostala u Puli, nakon diplome na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je diplomirao Talijansku književnost i filozofiju s diplomskim radom o prozi Pier Antonia Quarantottija Gambinija (rođen u Pazinu, postao je priznati talijanski književnik 20. stoljeća), Claudio se preselio u Buje gdje je od 1959. godine predavao talijanski jezik i književnost u Talijanskoj srednjoj školi, gdje se oženio i živio do kraja života.

Njegovi umjetnički počeci vežu se uz poeziju, pjesme Claudija Ugussija isprva su objavljene u zbirkama raznih autora, i to u "Poesia 1" i u "Poesia 2" u izdanjima Edit-a iz Rijeke 1964., odnosno 1968. Godine 1969. rimski izdavač Fratelli Palombi Editori objavljuje njegovu zbirku "Gli ulivi" („Masline“): u predgovoru književni kritičar Renzo Frattarolo ističe zadovoljstvo pojavom nove generacije u svijetu talijanskog pjesništva u Istri, kojem je mladi Ugussi u potpunosti pripadao.

Upravo će masline, simbolički ali i u stvarnosti pitomog brežuljkastog krajolika Bujštine, nadahnuti velik dio njegovog likovnog stvaralaštva. Učivši od velikog majstora Romola Venuccija, koji se smatra najznačajnijim umjetnikom preostale talijanske zajednice, Ugussi će istarsku sredinu dočarati stilom kojeg bi hibridno oblikovno mogli svrstati na pola puta između kubizma i ekspresionizma, ali izvedbeno s lakoćom impresionizma: neka od njegovih ulja na platnu odaju finoću svojstvenu akvarelu.

Svojim likovnim djelima, ali i prozom (“La poltrona”, 1981; “Il pittore”, 1985; “La partenza di Obi”, 1986; “Viaggio di circostanza”, 1988; “Vado a Roma, vieni anche tu”, 1990).), Ugussi biva nagrađen na mnogim zdanjima "Istria Nobilissima", najprestižnijeg natječaja za umjetnost i kulturu talijanske zajednice Hrvatske i Slovenije, kojeg su 1964. utemeljili i organiziraju Talijanska unije (Unione Italiana) iz Rijeke i Narodno sveučilište u Trstu (Università popolare di Trieste).

Istrijan talijanske kulture, kako se često i sam odredio, Claudio Ugussi, sveučilišni kolega i prijatelj Predraga Matvejevića, objavio je svoja djela u raznim publikacijama: u zborniku “Istria Nobilissima”, u časopisima “La Battana”, “Alisei”, “IstriAmica”, “Književna Republika”, “Trenutak proze” i “Literarisch reisen: Istrien”. Njegova posljednja objavljena knjiga je zbirka kratkih priča "Il nido di pietra" u izdanju Edita 2013. godine koja je, zanimljivo, prvo objavljena 2005. u prijevodu Jadranke Klepac na hrvatskom jeziku naslovom "Kameno gnijezdo", također u izdanju Durieuxa.

Claudio Ugussi je pokopan jučer na bujskom groblju.