(FOTO) PUCAJU ZIDOVI U GRADU MURALA Vrijeme je za ozbiljna pitanja - tko će i kako održavati vodnjanski ponos prije no što prestane biti lijep?

Malo koji grad se može pohvaliti s toliko zidova koji pričaju kao Vodnjan.

„Najglasnije“ i najdulje zidovi ovog grada progovaraju kroz prebogato nasljeđe povijesnih grafita, koji poput vremenskih kapsula čuvaju trag vremena u kojima još odjekuju povici „Viva Tito!“, „Istra je Hrvatska“, „Hoćemo Jugoslaviju“ i „Živio Staljin!“. Krupna crvena slova stoljetnih parola iz nekih puno trusnijih epoha mnogima i sama razlog za dolazak u Vodnjan, a unatrag nekoliko godina po drugi put su tiskana, i to u stranice knjige Erica Ušića „Zidovi pamte – Vizualna etnografija političkih grafita iz Drugog svjetskog rata i poraća u Istri“.

Zidne parole iz '40.-ih godina prošlog stoljeća

U nešto novijoj „povijesti“, pak, Vodnjan se okitio morem šarenih murala, koji u pravilu prekrivaju čitave stranice kuća unutar i van gradske jezgre, mahom nastalih u sklopu Street Art i Bumbarstick festivala.

U relativno kratkom vremenu ove su zidne slike postale toliko popularne i prepoznatljive da se danas na stranicama gradske Turističke zajednice može pronaći i cijela sekcija posvećena njima, a za 'hodočasnike' ulične umjetnosti dostupna je i mapa vodnjanskih murala.

No, sve ima svoj vijek trajanja a, za razliku od zidnih natpisa iz ’40-ih godina prošlog stoljeća, čija se poruka jasno čita čak i iz okrnjenih krupnih slova stoljeće kasnije, šareni murali modernog Vodnjana zahtijevaju više brige kako bi njihova priča ostala netaknuta. Bez brige, ljepota lako postane ruglo.

Mural u Dolinskoj ulici

Pupucao zid, 'popucala koža'

Jedan od najvećih vodnjanskih murala i ujedno najbližih glavnoj gradskoj placi, smješten u Dolinskoj ulici, odnedavno pokazuje znakove oštećenja koji se uvelike odražavaju na središnjem motivu – liku žene koja osluškuje zvuk iz morske školjke.

Puca zid, puca mural, pa i koža ženskog lica djeluje ispucano. A, kako to sa zidovima već biva, situacija može postati sve gora.

Jasno je da ovako velike pothvate nije lako čuvati, no jasno je i da je došlo vrijeme da se ozbiljnije razmisli o njihovoj budućnosti.

Upitali smo stoga Grad Vodnjan je li do danas osmišljen ikakav sustav očuvanja i zaštite ovih djela, ali i kako izgleda proces njihovog nastanka - sudjeluje Grad u njemu, na koji način i tko sve može oslikavati mural.

Situacija, doznajemo, značajno ovisi o tome u kom dijelu grada se na kom se dijelu grada nalazi.

„Cijelo područje starogradske jezgre Vodnjana pod zaštitom je Konzervatorskog odjela u Puli i za intervencije na površinama, u što spada i oslikavanje fasade, potrebno je ishoditi njihovu suglasnost.

Sve što je izvan starogradske jezgre nema propisanih uvjeta konzervatora pa javne površine u vlasništvu Grada, osim ako to zbog određenih uvjeta ne bi bilo moguće, slobodne su za ovakav vid umjetnosti“, rekli su nam iz vodnjanske Komunalne palače.

A postoje i slučajevi 'odbijenica'.

„Godine 2023. organizatori su izrazili želju oslikavanja fasade vjerskim motivom u blizini crkve Gospe od Karmela. Grad se uključio u postupak ishođenja suglasnosti, međutim Konzervatorski odjel nije ga izdao“, kažu iz Grada Vodnjano.

Murali u starogradskoj jezgri

Problem gradskog novca na privatnoj kući

U financijskom smislu, Grad Vodnjan iz svog proračuna izdvaja određena sredstva namijenjena sprejevima, bojama, priboru i alatu za oslikavanje, ali i izradi i dizajnu, najmu skela i sličnim aktivnostima. Dio sredstava ujedno je namijenjen i službenim street art festivalima.

Za prošlogodišnji "B Urban Graffiti Jam 2024" je tako bilo osigurano 2,5 tisuća eura, od čega je 1,8 tisuća potrošeno na boje, sprejeve i opremu za oslikavanje zidova, a isti ukupni iznos predviđen i za predstojeće izdanje ovog događaja, uz malu razliku u tome da će se u 2025. godini, od ukupnih 2,5 tisuće, na opremu i boje potrošiti 1,9 tisuća eura.

„Ovakva umjetnost ne samo da svojom estetikom stvara ljepši ambijent našeg grada i novu vrijednost sredine, nego i svojom specifičnošću pronosi vizure Vodnjana i promovira ga u svijetu“, poručuju iz Grada, objašnjavajući ovim stavom uvrštavanje izdataka u svoj proračun.

Sigurnim korakom, murali su postali simbol grada

Odgovarajući pak na upit koji nas je najviše zanimao, je li dosad već netko zatražio financijsku pomoć za održavanje ili zaštitu nekog murala, iz gradske su nam palače odgovorili da nijedan takav zahtjev do danas nije zaprimljen za neku zgradu, pa tako ni za onu u Dolinskoj ulici.

No, i da jednom stigne, upitno je bi li se jedan takav projekt kvalificirao za gradsku pomoć.

Većina murala u staroj jezgri, naime, nalazi se na pročeljima u privatnom vlasništvu, napominju iz Grada, pa bi održavanje ovih fasadnih površina dovelo u pitanje opravdanosti ulaganja javnog novca u privatne objekte.

Pat pozicija, može se reći. Dok se grad kiti ljepotom murala, za njihovu brigu i održavanje nema jasnog plana i to upravo u staroj gradskoj jezgri u kojoj su zidovi – stari, a samim time i skloniji pucanju.

Čini se da će u Vodnjanu uskoro kucnuti čas da se priča o zaštiti onoga što postaje gradski simbol temeljito 'pretrese'. Je li bitnije čiji je mural, a čiji je zid, je li 'platno' privatno', a slika na njemu javna i može li se zajednička umjetnička vrijednost održavati i na privatnim kućama, dio je, tek mali dio niza pitanja na koja će se morati pronaći odgovor.

Jer zidovi koji pucaju više nisu samo zidovi – oni su gradska ljepota! Ali, lako to mogu prestati biti!

Dno murala u Dolinskoj (Google maps)