Raste ogorčenje zbog odluke u istarskom zdravstvu. Medicinska sestra Ivana Hrabrov: „Kolegica je izgubila supruga, ostala sama s malom djecom, i ona je izostavljena iz mjere. To me najviše boli“

Među velikim dijelom zdravstvenih radnika/ca u Istri zavladalo je nezadovoljstvo zbog mjere Istarske županije o financijskom bonusu vjernosti poslodavcu u 2025. godini, a koja je zbog uvjeta o fondu odrađenih sati diskriminatorna prema djelatnicama/icima koji su prošle godine – poradi životnih okolnosti na koje ni na koji način nisu imali utjecaja – „ostali doma“ više nego što su to za njih predvidjeli u Županiji.

Mjera, naime, predviđa 600 eura bonusa za zaposlenice/ke koji su u istarskim zdravstvenim i socijalnim ustanovama zaposleni dulje od pet godina i 1.200 eura za one koji su zaposleni dulje od 10 godina. No, uvjet je i fond sati rada, ali računa se samo prethodna godina. Prema odluci koju je župan Boris Miletić donio 4. ožujka, bonus ne može dobiti radnik/ca koji lani nije aktivno radio 75 posto radnih sati u redovnom vremenu, odnosno 1.512 sati (189 dana). Godišnji odmor, bolovanje, rodiljni, roditeljski ili očinski dopust ne smatraju se aktivnim radom.

Vjerni poslodavcu

Tako je Županija mnoge koji su sustavu „lojalni“, „vjerni“,  i 15, 20, neki i 30 godina, ali su se možda baš prošle godine razboljeli, ili su im se razboljela djeca o kojima su morali brinuti, ili su išli na rodiljni dopust, „stavila u kaznu“. Umjesto nagrade za višegodišnji rad i trud u sustavu u kojem nasušno nedostaje radnika/ca, dobili su – ništa.

Jedna od takvih je i Puležanka Ivana Hrabrov, viša medicinska sestra. Od 2008. godine, u neprekidnom radnom odnosu, radi na Hitnom bolničkom prijemu pulske Opće bolnice. Trenutno je voditeljica smjene.

Ona nije dobila bonus jer je, priča, prošle godine više puta bila na kraćem bolovanju zbog bolesti mlađeg djeteta, trogodišnjaka, koji je tada krenuo u jaslice.

Smatra da su uvjeti za ostvarivanje bonusa diskriminatorni posebice prema zaposlenicima koji koriste zakonom zajamčena prava poput roditeljskog dopusta ili bolovanja. Mjera koja navodno, kaže, nagrađuje predanost i rad u sustavu u praksi isključuje upravo one koji su u sustavu najduže i koji istodobno balansiraju profesionalne i obiteljske obaveze.

Prikrivena diskriminacija

Podsjeća da Zakon o radu jasno propisuje da radnici ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj zbog korištenja svojih zakonskih prava, a da Zakon o suzbijanju diskriminacije zabranjuje neizravnu diskriminaciju.

„Stoga ovu mjeru – zajedno s kolegicama – smatram oblikom prekrivene diskriminacije. Tražit ćemo službeno očitovanje Istarske županije, a po potrebi i podršku sindikata, pravne službe i pravobraniteljice za ravnopravnost spolova“, najavljuje Ivana Hrabrov.

Osim kriterija koji su nejasni i upitni, problematična je i, napominje, provedba same mjere. Veli da su pojedine ustanove potpisivale posebne ugovore s djelatnicima, dok druge nisu. U nekim slučajevima su, govori, sredstva jednostavno uplaćena na račun bez dodatnog obrazloženja, dok su u drugim slučajevima neki djelatnici ostali zakinuti, bez ikakve obavijesti ili mogućnosti žalbe.

„Ovakav pristup stvara osjećaj nejednakosti, nesigurnosti i nepovjerenja među zaposlenicima. Najviše od svega me boli slučaj kolegice koja je nedavno izgubila supruga, također zdravstvenog djelatnika. Ostala je kod kuće sama s dvoje male djece, koristeći zakonsko pravo na bolovanje kako bi se privremeno nosila s teškom osobnom situacijom. I upravo zbog toga, i ona je bila izostavljena iz mjere, što je dodatno pogodilo osobu koja već proživljava iznimno tešku životnu situaciju. Ako sustav ne prepoznaje i ne podržava takve situacije, postavlja se pitanje kakve to vrijednosti njegujemo u javnom zdravstvu“, kaže naša sugovornica.

Ističe i da je jedna njezina kolegica o uvjetima mjere upitala pročelnicu za zdravstvo i socijalnu skrb Istarske županije, Gordanu Antić, a da joj je ona na to odgovorila da se nažalost „prelomi gotovo uvijek preko kvalitetnih ljudi, zbog velikog broja neopravdanih bolovanja“.

Ozbiljna pitanja

„Ova rečenica otvara ozbiljna pitanja. Na koga se odnosi? Je li implicirano da liječnici obiteljske medicine ne obavljaju svoj posao savjesno? Bolovanje je zakonski regulirano pravo, koje se otvara isključivo na temelju liječničke procjene i uz odgovarajuću medicinsku dokumentaciju. Dovoditi u pitanje opravdanost bolovanja znači ujedno i dovoditi u pitanje stručnost liječnika te općenito poticati sumnju prema svim zaposlenicima, uključujući one koji bolovanje koriste savjesno, kada je to potrebno. Ova praksa nije samo nepoštena i obeshrabrujuća, već je i u suprotnosti s osnovnim načelima humanosti, solidarnosti i ravnopravnosti koje bi zdravstveni sustav trebao štititi i promovirati“, poručuje Ivana.

Osim broja godina provedenih u ustanovi i broja radnih sati, uvjet za dobivanje bonusa je i nastavak rada u jednoj od ustanova koje su obuhvaćene mjerom. Oni zaposlenici koji su primili nagradu, a imaju više od pet i manje od deset godina neprekidnog zaposlenja, moraju ostati raditi još dvije godine, dok oni koji su zaposleni više od 10 godina moraju ostati četiri godine. Ako dođe do prekida radnog odnosa, ostavkom radnika ili otkazom poslodavca, djelatnik/ca mora vratiti cijeli iznos.

Iz ovog uvjeta su izuzeti radnici koji u navedenom razdoblju odlaze u mirovinu.

Iz Županije poručuju da se radi o mjeri kojom se „nagrađuje one koji nose sustav, odnosno koji su u prethodnoj kalendarskoj godini nosili sustav“ te se ne radi o socijalnoj mjeri. Stoga je, napominju, jedan od kriterija i najmanje 75 posto odrađenih radnih sati u prethodnoj godini.

Pozitivni dojmovi

„To znači da je radnik mogao biti ukupno odsutan tri mjeseca s radnog mjesta u prethodnoj godini (po raznim osnovama) i još uvijek ispunjava kriterije za dodjelu navedenog bonusa“, obrazlažu iz Istarske županije.

Važno je napomenuti, ističu, da postoje socijalne i demografske mjere koje provodi država. Kao primjer navode financijski mjesečni dodatak za tešku bolest, proračunsku osnovica nakon 90 dana bolovanja i naknadu za vrijeme roditeljskih dopusta u visini pune plaće radnice/ka.

Napominju da je ove godine mjerom obuhvaćena i Opća bolnica Pula, iako joj osnivač više nije Istarska županije, nego država. Kažu da su radnici i radnice OB Pula obuhvaćeni upravo zato jer žele pružiti podršku svima koji „nose sustav“ i rade duže od pet, odnosno 10 godina, a riječ je o 667 zaposlenika.

Na pitanje smatraju li da su pogriješili i je li mjera ipak diskriminatorna prema onima kojima rade niz godina u istarskom zdravstvu te hoće li ju promijeniti, iz Istarske županije odgovaraju da je odluka utemeljena pomnim razmatranjem svih čimbenika te da je isplata izvršena temeljem odluke.

„Program mjera se donosi za svaku narednu godinu i može se promijeniti u skladu s raspoloživim sredstvima i analiziranjem potreba, koje prikuplja Tim za ljudske resurse od svake pojedine ustanove. Napominjemo da je osnovna namjera Programa mjera za zadržavanje i privlačenje ljudskih resursa u javnim zdravstvenim i socijalnim ustanovama Istarske županije ispunjena, da je učinjena anketa koja je pokazala u velikoj većini pozitivne dojmove provedenim mjerama“, zaključuju iz Županije.